Tito je hrvatsko kršćansko (svetačko) ime, u uporabi osobito u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (pisci, glumci i redatelji Tito Brezovački i Tito Strozzi najpoznatiji su njegovi nositelji). U istom obliku postoji i u Italiji (tenor Tito Schipa, bariton Tito Gobbi).
Hrvatski oblik toga svetačkog imena postao je poznat u svijetu jer ga je kao svoj posljednji ilegalni pseudonim uzeo hrvatski komunist Josip Broz (1892-1980), umro na današnji dan u Ljubljani, u domovini svoje majke.
Upravo pod tim pseudonimom je Josip Broz postao svjetski poznat kao vrhovni zapovjednik partizanske, pa regularne jugoslavenske vojske, jedne od pobjednica u drugome svjetskom ratu. To je u Jugoslaviji bio i građanski i interetnički rat, a Tito i Komunistička partija Jugoslavije su, insistirajući na oslobodilačkom karakteru svog angažmana, uspjeli međunacionalni sukob nadvladati i ishoditi ideološku pobjedu, čiji su učinci, sve konzervativniji, potrajali do 1990, kada su se raspale i Jugoslavija i hegemonija Saveza komunista, u kojemu su u međuvremenu snažno prevladali nacionalistički elementi.U razgovorima sa svojim biografom Vladimirom Dedijerom, Josip Broz je naglasio kajkavsko podrijetlo svog pseudonima, odbacujući druga tumačenja (npr. da je to kratica Treće internacionalne terorističke organizacije).
Tito je naziv asteroida 1550. Titus je i raniji (latinski) naziv dalmatinske rijeke Krke. “Tito” je hrvatska recenzija čestoga latinskoga i sabinskoga osobnog imena (praenomen) “Titus” (nepoznatog korijena) koji je, među ostalima, nosio učenik Pavla apostola, adresat jedne od poslanica, štovan kao svetac.