Njemačka se Kršćansko demokratska stranka (CDU) odlučila za politiku kontinuiteta. I za svoju novu predsjednicu izabrala Annegret Kramp-Karrenbauer (56), bivšu premijerku savezne države Sarske (Saarland). Koju je na položaj glavne tajnice CDU početkom godine dovela dosadašnja predsjednica Angela Merkel koja je u listopadu odlučila odstupiti s tog položaja, ali ostati kancelarkom do isteka mandata 2021. godine. Sada je ta opcija, dakle da Merkel odradi cijeli četvrti mandat, bitno izglednija. Jer, AKK se, kako njemački novinari vole zvati novu predsjednicu CDU-a, smatra se “malom Merkel” i prihvatljiva je koalicijskim partnerima socijaldemokratima (SPD).
Pobjeda je bila tijesna, AKK je u drugom krugu - u prvom je otpao ministar zdravstvu Jens Spahn - osvojila 517 glasova, a njezin konkurent Friedrich Merz 482.
Rezultat pokazuje da je CDU u ovom trenutku snažno podijeljen na krilo koje smatra da treba nastaviti politiku centra koju je provodila Angela Merkel proteklih 18 godina (od toga 13 na čelu vlade). Njihov je odabir bila AKK. Ono drugo krilo, konzervativnije i tradicionalnije, glasalo je za Merza i nadalo se da će se stranka jače okrenuti prema desnom centru i tako vratiti birače koji su se otišli u krilo radikalno desne Alternative za Njemačku (AfD).
Ključno je pitanje hoće li se dva krila, koja su se ozbiljno zavadila nakon što se Merkel početkom ove godine odlučila na još jednu koaliciju sa socijaldemokratima (SPD), uspjeti pomiriti kako bi stranka ostala vodećom političkom snagom u Njemačkoj. Jer posljednje ankete pokazuju da je podrška stranci pala ispod 30 posto. No, delegati su očito zaključili kako će javnost bolje prihvatiti poznato političko lice - AKK - nego povratnika u politiku, Merza, i to iz većini mrskog bogatog financijskog poslovnog svijeta.
Merkel je tako odnijela još jednu veliku pobjedu nad Wolfgangom Schäubleom: prije 18 godina ga je izgurala iz utrke za predsjednički položaj, a sada je zaustavila njegov pokušaj prvo da ju zbaci pučem u listopadu, a zatim da svojom podrškom nametne Merza kao novog predsjednika. Kancelarka će se sada konačno, godinu i tri mjeseca nakon izbora, moći posvetiti zaključivanje svoje političke ostavštine što će biti blagotvorno za EU uzdrmanu talijanskim proračunskim problemima, poljsko-mađarskim zagovaranjem iliberalnih vrijednosti te krizom u Francuskoj koju su izazvali prosvjedi “žutih prsluka”. Može se očekivati snažnija aktivnost Merkel pred izbore za Europski parlament te prihvaćanje svog dijela udaraca europskih populista u naletu.
Annegret Kramp-Karrenbauer pak ima idealnu priliku graditi svoju poziciju nove liderice unutar stranke, na njemačkoj sceni, a pomalo i na europskoj i globalnoj. Jer, Merkel nakon ovog mandata odlazi, a vrlo je izgledno da će i sljedeću vladu formirati CDU kao većinska stranka. I AKK kao vjerojatna kancelarka. I tu se sada javlja ključni problem situacije u kojoj jedna osoba vodi stranku, a druga državu. Naime, AKK se mora osloboditi sjene “mini Merkel” te izgraditi svoju političku osobnost. Za nadati se da u tom procesu neće dolaziti do velikih trenja s kancelarkom jer bi to za Njemačku i posljedično za EU bilo pogubno.
AKK je, primjerice, već tijekom kampanje za stranačke izbore dala do znanja da neće slijepo slijediti svoju prethodnicu na čelu CDU-a, posebno kad je riječ o izbjegličkoj politici. A ni SPD-u neće biti lakše jer će AKK upravo u odnosu s njima graditi svoj profil: interesantno je da tu stranku također vodi žena, Andrea Nahles, koja također nije u vladi - onamo je poslala ministra financija Olafa Scholza. I tako će dvije katolkinje iz Zapadne Njemačke definirati političku sliku vodeće europske sile: dosad je to radila protestantica iz Istočne Njemačke.