Bogu hvala, izgleda kako je napokon počela predsjednička kampanja. I to zahvaljujući Zoranu Milanoviću, koji je ove subote plasirao par provokacija u smjeru Andreja Plenkovića, na što su se u HDZ-ovoj Središnjici digli na stražnje noge i žestoko odgovorili. Točno onako kako su se nadali planeri kampanje dugogodišnjeg predvodnika Socijaldemokratske partije.
Doznali smo tako da je bijes Milanovićevo pogonsko gorivo. Kada dobije izbore – objasnio je članovima Glavnog odbora SDP-a – “Andrej Plenković je gotov”. HDZ na okupu povezuje ustašluk, pod sadašnjim vlastima, Hrvatska je država u kojoj je nenormalno normalno. U Milanovićevom premijerskom mandatu, moglo se biti nabusit, bezobrazan i grub, ali ne poput Plenkovića, rekao je i zaključio: “Okupit ćemo Hrvatsku na toj nimalo atraktivnoj i nimalo seksi tezi - normalna Hrvatska”.
HDZ-ovce je zasvrbio Milanovićev istup i uslijedila je reakcija u kojoj su bivšeg šefa SDP-a opisali kao luzera i kompleksaša koji ni na zatvorenom sastanku Glavnog odbora SDP-a ne može sakriti svoju opterećenost predsjednikom HDZ-a i premijerom Plenkovićem. Za HDZ, “Milanović iskazuje jal i ljubomoru kontinuiranim besramnim lažima i prizemnim podmetanjima”.
“Teške su reči pale”, poslije ovoga bi ponovio Imbra Grabarić-Presvetli iz Gruntovčana. Jesu i to je vjerojatno bio Milanovićev cilj. On mjesecima zaziva javni dvoboj s Kolindom Grabar-Kitarović, poziva na diskusiju o situaciji u državi, iznošenju programa, a dobiva samo jeku vlastitih riječi. Kolinda izbjegava spomenuti glavne protivnike, Milanovića i Miroslava Škoru, i glumi državnicu, posvećenu rješavanju problema, koja nema vremena za natezanje s izazivačima.
Zato je Milanović smislio lukav plan i umjesto Kolinde, raspalio po Plenkoviću i HDZ-u. Zaigrao je na taštinu suparnika i pogodio. Andrej Plenković i podanici mu nisu sposobni ignorirati kada im suparnici poruče da je on “gotov”, čim Milanović pobijedi Kolindu. Na provokaciju uslijedilo je prekomjerno granatiranje kvalifikacijama koje uključuju “jal, besramne laži, ljubomoru, luzerstvo i komplekse”. Baš to treba Milanoviću.
On je političar kojem treba sukob, a ne dosadna kampanja. Napokon, što je ponudio u protekla četiri mjeseca, otkako je objavio kandidaturu, osim da neće biti kao HDZ? Tako je uspio privući onu četvrtinu elektorata koji redovito glasa za SDP, IDS i lijevo-liberalni centar, ali ništa preko toga. Kao predsjednik Vlade nije ispunio očekivanja birača koji su ga 2011. doveli u Banske dvore, a koji zbog toga još oklijevaju trebaju li ga podržati kao predsjedničkog kandidata. Milanović vapi za sukobom na otvorenoj sceni, kako bi na taj način motivirao potencijalne glasače. Kada vlada tišina, njegove šanse nisu velike, ali rastu u buci i konfliktnim situacijama.
Samo, koji je pravi Zoran Milanović? Ovaj koji optužuje HDZ za ustašluk ili onaj koji se 2016. hvalio dedom ustašom, sadašnji, koji najavljuje da će normalizirati Hrvatsku ili onaj koji je izjavljivao da je to, kako će Poljska urediti svoje pravosuđe, njihova stvar, kritizirao “mudrijaše iz Europske komisije” koji su “politički marginalni u zemljama iz kojih dolaze” pa na ovome, po njemu, pokušavaju vratiti relevantnost, i bila mu je “muka kada bi čuo da neki misle kako treba slijediti Bruxelles”. Potencijalni birači zahtijevat će i te odgovore, a ne samo prepucavanja s HDZ-om ili s Kolindom Grabar-Kitarović.