Ovaj sam tjedan razgovarao s poznanicom koja je nastradala zbog iskrenosti. Doduše, ona je iskoristila drugi termin... Dečku je rekla nešto što ga je povrijedilo i sad će “opet danima biti tiha misa”, rekla je ogorčeno. U takvim se situacijama on potpuno povuče u svoju mišju rupu iz koje postupno proviruje da bi provjerio je li zrak čist. Kao da je cijela veza na čekanju. Tako se barem ona osjeća. Kao da je zvala neku očajnu službu za korisnike, rekli su joj da je na čekanju i onda je još muče očajnom sterilnom glazbom, osim što je on ovdje muči šutnjom.
Kaže da je uvijek tako. Ako je udarac blag, onda šutnja traje satima, a ako je malo žešći, onda se povuče u sebe i na nekoliko dana.
Zato je odlučila da mu više ne govori stvari koje će ga povrijediti. Jednostavno više ne može izdržati tu zaglušujuću šutnju. A i nema smisla. Čak bi se pomirila s tih nekoliko dana apsolutno ničega da nakon njih uslijedi razgovor, možda i promjena. Međutim, kao i mnogi drugi ljudi, njezin je partner slab na svoje slabosti i ne želi se baviti njima. Jednostavno ne želi kopati po sebi i to je njegovo pravo. Iako vjerujem da se svi povremeno trebamo baviti tim unutarnjim rudarenjem i da jedino tako možemo iskopati brojne vlastite dijamante, prihvaćam da je to nekima odbojno. Ima ljudi koji se jednostavno ne žele razvijati i učiti. Ni o sebi ni o drugima. I to je njihovo pravo. No ako njihov partner ne dijeli ljubav prema životnoj lijenosti, onda je veza u problemima.
Upravo je takva moja poznanica jer ta će zaviriti ispod svakog kamenčića svoje psihe. Njihov problem čak nije to što je ona beskrajno brbljavija od njega. On je onaj tip osobe koji priča kao da mu se naplaćuje svaka riječ pa se doista trudi koristiti ih što je manje moguće. No osim tog nesklada u količini riječi, mnogo veći problem je što kada konačno i uspiju porazgovarati, nije baš da stvaraju simfonije razumijevanja i međusobnog uzbuđenja. On se jednostavno ne voli “zamarati životom”, tako on naziva kada ona nametne neku životno važnu temu. Drugim riječima, čovjeku se jednostavno ne da razmišljati. Kako je, tako je. Kakav je, takav je. I opet ponavljam, svatko ima pravo odabrati životnu stagnaciju, ali onda nije baš pametno za partnera odabrati osobu koja želi napredovati i učiti o sebi i životu.
Njoj su te njegove osobine isprva bile zanimljive i misteriozne, šutljivi su je ljudi uvijek intrigirali. Mislila je da se nešto veliko skriva u njemu… I jedva je čekala da izroni na površinu. Prvo je mislila da će se on sam početi više otvarati, a kad je shvatila da se njemu to baš i ne da, odlučila je preuzeti posao. Što, naravno, nije njezina uloga. I nakon dvije godine uzaludnog kopanja po tuđem rudniku logično je da joj je pun kufer svega.
Zato je odlučila da mu uopće više ništa ne govori. Kako ne želi tu atmosferu zagrobne tišine, bolje da se poštedi toga. Razumijem njezinu odluku, iako i ona zna da joj neće donijeti sreću. Naime, u zdravim vezama ne bismo trebali bježati od problema. U vezama ne bismo trebali bježati od teških tema, nego se trebamo suočavati s njima.
U kvalitetnim se vezama ne pitamo ni trebamo li biti iskreni, a kamoli da odustajemo od toga. U kvalitetnim se vezama ne pitamo trebamo li nešto važno podijeliti s partnerom. Možemo samo birati kako i kada nešto reći, ali ne i treba li to uopće podijeliti s partnerom. Čim birate što ćete izgovoriti, a što prešutjeti, znači da u toj vezi nema mjesta za vas kakvi uistinu jeste. Svaka, doista svaka bitna misao, emocija ili događaj, morali bi se naći na tapeti vašeg odnosa. Ponovit ću - eventualno biramo kako i kada nešto izraziti, ali ne i smijemo li to ili trebamo li to izraziti. Čim birate trebate li nešto reći, znači da u tom odnosu doista nema mjesta za vas.
Naravno, tu sad nailazimo na problem jer znamo da ćemo iskrenošću ponekad povrijediti partnera. Da ste i najskladniji mogući par, sigurno će biti situacija kada vam se neće svidjeti ono što čujete i kada će vas to povrijediti. Ali to je nužan dio života. U životu ne bismo trebali bježati od udaraca, nego bismo se trebali osnažiti tako da ih možemo podnijeti. A ako već nešto ne funkcionira, mudrije je da nam to kaže partner nego da čekamo da nam život ukaže na to.
Dakle, ako ne možete biti iskreni u vezi, zapravo ne možete biti svoji. U tom slučaju trebate se upitati je li ta veza pravi izbor za vas!