Trofej maršala Tita nakon 17 godina ponovno na Poljudu

SPLIT - Pehar maršala Tita držao sam na sigurnom sve ove godine. Više od 17 godina svi oni koji su trebali znati, znali su gdje se pehar nalazi. Gdje točno? Ne bih o tome ni danas želio govoriti. Kažem, bio je na sigurnom, ovdje u našem kraju - rekao nam je Juko Strinić, nekadašnji ekonom Hajduka, nakon što je u vitrinama splitskog kluba iznenada osvanuo srebrni pehar maršala Tita.



Hajduk kažnjen sa 50.000 eura



Strinić nerado govori o pojedinostima tog misterija vezanog uz skrivanje pehara maršala Tita. Zna se da je s početkom rata u Hrvatskoj pehar sklonjen iz Poljuda i ostao je do današnjeg dana skriven ne nepoznatoj lokaciji, najprije da se sačuva od uništenja, a kasnije je spremljen u bunkeru iz straha da ga Nogometni savez iz Beograda ne bi zatražio natrag.



Govorilo se svašta, od toga da je pehar skivan u krušnoj peći jednog splitskog pekara pa do tvrdnje da ga je na splitskom groblju Lovrinac zakopao upravitelj Petar Lovrić, u to vrijeme jedan od čelnika Hajduka.

- Ne, odgovorno tvrdim da pehar nikad nije bio sakriven u grobnici - kazao nam je Lovrić za dokumentarni film “Hajdukov ratni trofej” čije se snimanje upravo ovih dana dovršava.



Podsjetimo se da je Hajduk taj trofej osvojio 8. svibnja 1991. godine na stadionu JNA u Beogradu na utakmici finala Kupa Jugoslavije protiv Crvene zvezde koju je pobijedio sa 1-0.



Bila je to po mnogočemu posebna i neobična utakmica. Odigrana je nekoliko dana nakon stradanja 12 hrvatskih policajaca u Borovu, na stadionu JNA pred samo sedam tisuća gledatelja, ali u pravoj neprijateljskoj atmosferi, osjećao se početak rata u Hrvatskoj.



- Ta utakmica je odigrana u mučnoj atmosferi kad više nikome nije bilo stalo do nogometa - sjećam se riječi Ivana Buljana koji je i u to vrijeme bio sportski direktor Hajduka.





I zanimljivo je da su svi s kojima smo razgovarali, od nekadašnjih igrača Hajduka, funkcionera, te posebno navijača - a pronašli smo i dvojicu “torcidaša” koji su jedini bili na tribinama stadiona JNA - isticali kako je Trofeju maršala Tita mjesto u vitrinama Hajduka.



U filmu kojim želimo otrgnuti od zaborava jedan djelić Hajdukove povijesti, a koji će biti zgotovljen do konca godine, govore Alen Bokšić, Igor Štimac, Slaven Bilić, Ante Miše, Goran Vučević, Iko Buljan, Josip Skoblar, Petar Lovrić, zatim dvojica “torcidaša”, bivši ekonom Juko Strinić, a svoju priču i sjećanje na tu utakmicu iz Zvezdina kuta ispričali su nam Robert Prosinečki i Siniša Mihajlović.

Film za rođendan Hajduka Radeći na dokumentarnom filmu koji se bavi upravo tim dijelom Hajdukove povijesti, proteklih mjeseci zajedno s kolegom Blažom Duplančićem i snimateljem  Ivanom Plazonjom razgovarao sam s glavnim akterima ove priče.

Dolazak Mate Peroša, predsjednika Upravnog odbora Hajduka, kad se vraćao Titov pehar u klupske vitrine iskoristili smo za pitanje o treneru?



- Pa mi imamo trenera. Ante Miše vodi momčad?



• Da, ali ostaje li on na tom mjestu i poslije utakmice sa Zagrebom?



- Čemu tolika medijska panika? Pa kad odlučimo kome ćemo povjeriti momčad i kad potpišemo ugovor, onda ćemo to reći jasno i glasno. Sve ostalo su nagađanja i pogađanja. Ne mogu vam sada reći imaju li te informacije pokriće ili ne jer ne želim govoriti o poslu koji nije gotov. Cijeli posao vodi uski krug ljudi.



• Neke informacije procure i iz uskog broja?



- Nažalost, da. Ali ubuduće neće, sigurno! (Nikica Vukašin)

Miše vodi momčad protiv Zagreba

- Ta pobjeda mi je najdraža u karijeri, draža i od bronce na SP-u u Francuskoj. Današnji hrvatski selektor dodao je da je prema njegovom sudu to jedan od najvažnijih trofeja u skoro 100-godišnjoj povijesti Hajduka.



- U to vrijeme niste mogli isključiti politički aspekt te pobjede, ali i da računamo samo sa sportskog stajališta to je bila velika pobjeda, jer ne zaboravite da smo mi tada pobijedili Zvezdu koja je nekoliko dana kasnije postala europski, a potom i svjetski prvak.



Alen Bokšić: Gol koji mi je odredio karijeru



Alen Bokšić s kojim smo razgovarali prije desetak dana u Splitu podsjetio se kako mu je ta utakmica odredila daljnju karijeru.

 

- Čelnici Olympiquea iz Marseillea došli su gledati Zvezdu protiv koje su desetak dana kasnije igrali finale Kupa prvaka, a ja sam pred njihovim očima odigrao odličnu utakmicu i zabio taj gol pa su me tog ljeta kupili. Najdraži gol karijere Bokšić je zabio - slučajno.



- Znam da mi je lopta malo pobjegla pa se nisam ni nadao da će završiti u mreži iz Stojanovića - ispričao nam je duhovito u svom stilu Bokšić.



Igor Štimac: Prkos prema zvezdinoj moći



Jedan od glavnih aktera tog meča bio je Igor Štimac koji je na koncu podigao pobjednički pehar, iako službeno na to nije imao pravo jer je bio isključen nakon incidenta sa Sinišom Mihajlovićem.



- Bio je to znak mog prkosa prema Zvezdinoj moći i svemu što se tada događalo u Hrvatskoj - ispričao nam je Štimac otkrivajući na snimanju intervjua za dokumentarac još niz zanimljivih detalja iz tog vremena. Zanimljivo je da svi s kojima smo razgovarali o ovom projektu vrlo rado se odazvali pozivu da sudjeluju u filmu te pritom evocirajući sjećanje na događaje od prije 17 godina. (Alen Orlić/EPEHA)



Stadion JNA u Beogradu

Gledatelja oko 7.000 (plaćenih ulaznica 1.546)

Sudac: Adem Fazlagić iz Čapljine

Strijelac: 0 -1 Alen Bokšić (60. minuta)



CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Radinović (Stošić), Marović, Jugović, Belodedić, Najdovski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savičević, Binić. TRENER: Ljupko Petrović



HAJDUK: Mihačić, Mili Hadžiabdić, Kovač (Osibov), Štimac, Setinov, Bilić, Kozniku, Miše (Jeličić), Bokšić, Vučević, Jarni. TRENER: Joško Skoblar

Slaven Bilić: Trofej draži od francuske bronce Slaven Biliić je posebno istaknuo:

FINALE KUPA JUGOSLAVIJE 1991. CRVENA ZVEZDA - HAJDUK 0-1 (0-0)

Alen Orlić/EPEHA