Tijekom srijede ujutro, u trenutku kad je postalo jasno da će Donald Trump iduće četiri godine biti američki predsjednik, razgovarao sam s jednim splitskim znancem. On je jetko primijetio kako bi Amerikancima bilo najbolje da dođu u Split i prouče ga kao upotrebljivi “case study”.
Naime, u trenutku kad su za predsjednika dobili “globalnog Keruma”, bit će im zanimljivo vidjeti kako su se stvari odvijale u gradu u kojem je već vladao jedan Kerum, onaj lokalni.
Priča o lokalnom usponu jednog lokalnog trgovca i priča o usponu jednog trgovca nekretninama prema Bijeloj kući imaju zapravo puno frapantnih sličnosti. Donald Trump postao je američki predsjednik iako su protiv njega bili ama baš sve mainstream novine, sve holivudske zvijezde, svi glumci, pjevački, ekonomski analitičari i američki vanjskopolitički saveznici. Pobijedio je iako je svaki civilizirani čovjek morao biti zgrožen njegovim rasizmom, seksizmom, utajama poreza, napastovanjima i prijesnim lažima.
Baš kao i Kerum godine 2009., i Donald Trump je pobijedio ne unatoč tome što su novine, intelektualci i društvena elita bili protiv njega, nego upravo zato. Pobijedio je zato što je vlastitim glasačima uspio prodati mitsku sliku o korumpiranom klupku, premreženoj i odnarođenoj eliti koju sačinjavaju uzajamno isprepletene stranke, političari, mediji, banke i kulturnjaci.
Baš kao i Kerum 2009., i Trump je 2016. pobijedio zato što su njegovi protivnici podcijenili dubinsku frustraciju današnjih građana slobodnog zapadnog svijeta. Riječ je o masi ljudi koja unatoč brojkama BDP-a živi lošije od svojih roditelja, masi koja ima osjećaj da ni na što više nema utjecaj, da se bitne odluke ne donose oko glasačkih kutija, te da ekonomski, politički i medijski establišment tjera po svoju neovisno o tome tko se izmjenjivao na vlasti. Trump, kao i Kerum, nije pobijedio unatoč tome što je bio prost, sirov, grez, rasist, psovač i lažljivac. Pobijedio je baš zato što je takav. Kroz transgresiju, krozizricanje neizrecivog, postupanje koje je nezamislivo, Trump je odašiljao istu onu poruku koju je svojedobno odašiljao Kerum. Poruku koja glasi “ja nisam jedan od njih”. Kerum je poručivao: ja nisam HDZ ni SDP, ja nisam Todorić koji se pokondirio u Kulmerovom dvorcu, ja sam divlji i autentičan. Trumpova je poruka slična. On je publici uspio prodati “autentičnost” izjednačenu s divljaštvom.
Ta mitska slika u oba se slučaja temeljila na jednoj suštinskoj, prijesnoj laži - naime: i Kerum i Trump “jesu dio njih”. Oni obojica jesu bili, a Trump još uvijek jest dio establišmenta koji su njegovi glasači prohtjeli detronizirati. Kad je Kerum postao gradonačelnik Splita, nastavio je biti grez, divlji i “narodan”. Ali, ničeg “narodnog” u njegovoj politici nije bilo. Odmah je zaboravio istočna predgrađa koja su mu donijela pobjedu, strelovito se vezao s oligarhijom 100 obitelji s Meja i Firula koja Splitom vlada desetljećima, brinuo se samo za svoj biznis i biznis svojih prijatelja, lickajući ionako privilegirane dijelove grada koji su se mogli turistički utržiti.
Priča s Trumpom vjerojatno bi mogla biti slična. Svi ti redneci, sva ta bijela sirotinja iz deindustrijaliziranog Midwesta najednom će se probuditi s glavoboljom od mamurluka i shvatiti da nisu birali “jednog od nas”, nego oligarha koji radi u interesu drugih oligarha. Od Trumpove četiri godine najviše će štete imati oni koji su ga inatljivo birali.
U međuvremenu, na Europi je (i to nipošto samo na Hrvatskoj!) da odčita poruku. Čini se da smo svi mi - političari, novinari, intelektualci - strašno skloni podcijeniti duboku frustriranost zapadnih građana. I u Europi, kao i u Americi, izrasla je cijela generacija koja živi lošije od roditelja. Predugo smo već navikli da se političke odluke donose izvan demokratske sfere, u nedemokratskoj sjeni arbitražnih tijela, rejting agencija, komisija i agencija. Predugo živimo u postideološkom status quo konsenzusu u kojem “više nema ideologije”. Eto vam sad politika lišena ideologije: dobili ste je u vidu Donalda Trumpa.
Urednicima na HTV-u savjetovao bih stoga da što prije opet prikažu proročanski film “Batman” Tima Burtona, snimljen točno one godine kad je pao Berlinski zid - 1989. Prisjetite se scene kad Joker u kićenom prsluku, praćen fanfarama i mažoretkinjama osvaja vlast u Gothamu tako što s kamiona ljudima baca novce. Kerum je to i doslovno radio - s kamiona bacao novce.
Film iz ‘89. sad se potvrdio kao u potpunosti proročanski. Joker je 2016. u Gothamu došao na vlast.