ZAGREB - Sinoć je, u 72. godini, u zagrebačkoj bolnici Rebro umro
Dražan Jerković. Jerković je na Rebro stigao prije dvadesetak dana na uobičajenu kontrolu srca i krvožilna sustava. Kad je stigao, liječnici su dijagnosticirali iznimno lošu, gotovo nepostojeću cirkulaciju krvi u lijevoj nozi, pišu
Sportske novosti.
Amputacija noge do koljena nametala se kao jedino rješenje. Operacija je prošla dobra, postoperativni proces tekao je normalno, no u utorak Jerković je dobio visoku temperaturu, koja ga je tresla cijeli dan. Kasno navečer, u 22.15, Jerkovića je izdalo srce. Srce je stalo bez ikakva povoda, bez najave, bez infarkta. Liječnici su pokušavali sve, no spasa nije bilo.
Jerković, koliko ga poznajemo, umro je od tuge. Premda se nakon operacije sjajno držao, amputacija noge za njega je bila pretežak šok. Jerkovića je ubila pomisao na život bez noge, na život u kolicima, na život s protezom. Jerković je i posljednjega dana života primao posjete. Toga dana u njegovoj su sobi bili hrvatski izbornik Slaven Bilić. glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić i predsjednik HNS-a Vlatko Marković, najbolji prijatelj, gotovo brat, s kojim je iz vrlo principijenih razloga prekinuo veze prije sedam godina.
Susret s Vlatkom Markovićem, s kojim se nikada nije posvadio, ali s kojim je ohladio godinama vruć odnos, bio je vrlo emotivan. Jerković i Marković su se izljubili. Kao da su znali da se nikada više neće vidjeti na ovome svijetu. Hrvatska je imala, i ima, mnogo velikih nogometaša. Bernard Vukas, Vladimir Beara, Stjepan Bobek, Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Ivica Horvat, Josip Skoblar, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki bili su genijalci nad genijalcima. O svima njima svijet je pisao romane. No među najvećima od najvećih osobito je mjesto držao Dražan Jerković. Šuker, kojega pamte i najmlađi, bio je strijelac nad strijelcima. No Jerković je bio bolji.
Dražan Jerković bio je najbolji strijelac Svjetskoga prvenstva 1962. u Čileu. Dražan Jerković bio je najbolji strijelac Prvog europskog prvenstva, održanoga 1960. u Parizu. Dražan Jerković odigrao je za Dinamo 315 utakmica i postigao 300 pogodaka (0,95 po utakmici). Takvu statistiku u Hrvata nema nitko! No brojke, premda vjerno oslikavaju istinu, u biti su vrlo suhe i nikako ne mogu do kraja oslikati vrijednost jednoga genija.
Rođen: 6. kolovoza 1936. u Šibeniku
Klupska igračka karijera:
Dinamo (1954. - 1965.) 315 nastupa, 300 pogodaka
Gent (1965.) prekinuo već potpisani ugovor zbog ozljede
Reprezentativna karijera:
Jugoslavija - 21 nastup, 11 pogodaka
Najbolji strijelac SP-a 1962. u Čileu (4 pogotka)
EP 1960. - srebro
Hrvatska - 1 nastup
Trenerska karijera:
Dinamo (1966. - 1972.)
INCO Klagenfurt (1972. - 1974.)
Villach (1974. - 1975.)
Dinamo Vinkovci (1975. - 1976.)
Zagreb (1976. - 1982.)
Izbornička karijera:
Jugoslavija (Meditaranske igre u Izmiru 1971. - zlato)
Hrvatska (1. rujna 1990. - 24. lipnja 1992. - 3 utakmice; SAD, Rumunjska, Slovenija)
Anton Samovojska/SN
Amputacija noge do koljena nametala se kao jedino rješenje. Operacija je prošla dobra, postoperativni proces tekao je normalno, no u utorak Jerković je dobio visoku temperaturu, koja ga je tresla cijeli dan. Kasno navečer, u 22.15, Jerkovića je izdalo srce. Srce je stalo bez ikakva povoda, bez najave, bez infarkta. Liječnici su pokušavali sve, no spasa nije bilo.
Jerković, koliko ga poznajemo, umro je od tuge. Premda se nakon operacije sjajno držao, amputacija noge za njega je bila pretežak šok. Jerkovića je ubila pomisao na život bez noge, na život u kolicima, na život s protezom. Jerković je i posljednjega dana života primao posjete. Toga dana u njegovoj su sobi bili hrvatski izbornik Slaven Bilić. glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić i predsjednik HNS-a Vlatko Marković, najbolji prijatelj, gotovo brat, s kojim je iz vrlo principijenih razloga prekinuo veze prije sedam godina.
Susret s Vlatkom Markovićem, s kojim se nikada nije posvadio, ali s kojim je ohladio godinama vruć odnos, bio je vrlo emotivan. Jerković i Marković su se izljubili. Kao da su znali da se nikada više neće vidjeti na ovome svijetu. Hrvatska je imala, i ima, mnogo velikih nogometaša. Bernard Vukas, Vladimir Beara, Stjepan Bobek, Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Ivica Horvat, Josip Skoblar, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki bili su genijalci nad genijalcima. O svima njima svijet je pisao romane. No među najvećima od najvećih osobito je mjesto držao Dražan Jerković. Šuker, kojega pamte i najmlađi, bio je strijelac nad strijelcima. No Jerković je bio bolji.
Dražan Jerković bio je najbolji strijelac Svjetskoga prvenstva 1962. u Čileu. Dražan Jerković bio je najbolji strijelac Prvog europskog prvenstva, održanoga 1960. u Parizu. Dražan Jerković odigrao je za Dinamo 315 utakmica i postigao 300 pogodaka (0,95 po utakmici). Takvu statistiku u Hrvata nema nitko! No brojke, premda vjerno oslikavaju istinu, u biti su vrlo suhe i nikako ne mogu do kraja oslikati vrijednost jednoga genija.
Rođen: 6. kolovoza 1936. u Šibeniku
Klupska igračka karijera:
Dinamo (1954. - 1965.) 315 nastupa, 300 pogodaka
Gent (1965.) prekinuo već potpisani ugovor zbog ozljede
Reprezentativna karijera:
Jugoslavija - 21 nastup, 11 pogodaka
Najbolji strijelac SP-a 1962. u Čileu (4 pogotka)
EP 1960. - srebro
Hrvatska - 1 nastup
Trenerska karijera:
Dinamo (1966. - 1972.)
INCO Klagenfurt (1972. - 1974.)
Villach (1974. - 1975.)
Dinamo Vinkovci (1975. - 1976.)
Zagreb (1976. - 1982.)
Izbornička karijera:
Jugoslavija (Meditaranske igre u Izmiru 1971. - zlato)
Hrvatska (1. rujna 1990. - 24. lipnja 1992. - 3 utakmice; SAD, Rumunjska, Slovenija)
|
Karijera Dražana Jerkovića
|
Anton Samovojska/SN
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....