Prije malo više od dva tjedna HRT je u poslijepodnevnim satima emitirao TV dramu
Miljenka Smoje "Roko i Cicibela" (zapravo, adaptaciju istoimene kazališne predstave), snimljenu davne 1978. godine. Nije to bio rutinski vremeplov, nego posveta netom preminuloj
Semki Sokolović Bertok.
Partner joj je bio Boris Dvornik, koji je nedugo nakon nje, u ponedjeljak oko jedan ujutro, preminuo u splitskoj bolnici. Umro je od posljedica moždanog udara.
Dino Dvornik: S mojim tatom umro je i dio Splita
BiH: Boris Dvornik bio je velikan glumišta
Beogradski mediji: Jedan od najboljih glumaca
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU
Pa dok Semki nije bilo lako izabrati prigodni film, jer se uglavnom specijalizirala za (sjajne) epizode, s Dvornikom će isto biti problema, ali posve drukčijih: zasigurno najpopularniji hrvatski filmski i televizijski glumac svih vremena snimao je neumorno, prihvaćajući kako velike, tako i male angažmane, pa nas je napustio upravo u trenutku kada je Branko Lorger, lik koji tumači u sapunici "Ponos Ratkajevih", uspio nagovoriti plemenitu Klaru Ratkaj ( Ljubica Jović) na vjenčanje.
Boris Dvornik bio je izniman talent, što je bilo jasno već slovenskom redatelju Francetu Štiglicu koji je 1959. tražio još nepoznatog glumca za glavnu ulogu u "Devetom krugu", filmu koji je snimao za zagrebački Jadran film. Dvornik (rođen 14. travnja 1939. u Splitu) bio je još friški student na Zagrebačkoj akademiji, ali je glumio u dječjim kazalištima od osme godine i završio je srednju glumačku školu u Novom Sadu.
U prilično zahtjevnoj ulozi mladića iz endehazijskog Zagreba, kojeg roditelji prisile da oženi Židovku kako bi joj spasio život, Dvornik se snašao izvrsno i postao nova velika nada hrvatskog, a i jugoslavenskog filma. Igrao je tijelom i preferirao srednji i krupni plan: prenemaganje u krupnom planu prepuštao je pozerima.
Godine 1962. nastupio je čak u četiri filma, što je zaposlenost kojom se nisu mogli pohvaliti ni iskusniji glumci, a neosporni vrhunac tog mladenačkog razdoblja mu je uloga studenta u potrazi za stanom u "Martinu u oblacima" (opet s Ljubicom Jović), u kojoj je pokazao besprijekoran dar za komediju, kasnije zaštitni znak njegove karijere.
U drugoj polovici šezdesetih, bogatu filmografiju Dvornik sve češće popunjava naslovima akcijskog žanra, ponekad u duhu partizanskog stripa ("Most", "Bitka na Neretvi" i dr.), a ponekad i ambicioznijeg evociranja povijesti ("Kad čuješ zvona", "U gori raste zelen bor"). Kolikogod su ga ti filmovi promovirali među neprikosnovene glumačke zvijezde bivše Jugoslavije - zajedno s Milenom Dravić, Ljubišom Samardžićem i njegovim tada najboljim prijateljem Velimirom Batom Živojinovićem (raskid je uslijedio 1991., nakon izbijanja rata u Hrvatskoj, a pomirenje 2006.) - još više je taj status učvrstio zahvaljujući televiziji.
Iako je njegov Roko Prč donekle ostao u sjeni Doktora Luiđija Karla Bulića, ipak mu je serija "Naše malo misto" otkrila svijet splitskog pisca Miljenka Smoje, koji mu je bio iznimno blizak. U trenucima kada je već postalo neprilično jurcati pred kamerama s puškom ili mitraljezom (uostalom, nije se osobito ni trudio održavati vitku liniju), uloge narodskih tipova (poput brijača Meštra u Smojinom "Velom mistu", koji ironično podrezuje sve vrste iluzija) pristajale su mu odlično i čak omogućile povremena koketiranja s estradom (između ostalog, pobijedio je na splitskom festivalu pjevajući "Nadalinu" s Oliverom Dragojevićem).
Takvih je uloga na filmu bilo malo, ali u kazalištu napretek, pa ga od osamdesetih godina zaokuplja scena splitskog HNK-a. Dok je na ekranu posljednjih desetljeća ostavljao dojam kao da je na kratkom, neobaveznom gostovanju, kazalištu se - kako tvrde redovni posjetitelji splitskog teatra - predavao strasnije.
Podsjećanje na Dvornika nepotpuno je bez spominjanja njegovih problematičnih izleta u politiku (kratak mandat u Hrvatskom saboru početkom devedesetih kao zastupnik HDZ, napad na promatračicu GONG-a u pijanom stanju, tijekom predsjedničkih izbora 2005.), međutim, važnije je upozoriti da je on vrsta glumca, čiji vas privatni život baš i ne zanima jer vam likovi koje je uspio dočarati mnogo više znače. Kad je već tako, ponašajmo se kao da taj i ne postoji.
Predsjednik Republike Stjepan Mesićposlao je u povodu smrti Borisa Dvornika brzojav sućuti njegovoj obitelji. U brzojavu ističe da je Boris Dvornik bio jedan od najvećih glumaca ne samo hrvatske kinematografije nego i cijele bivše države, čiji je rad snažno obilježio hrvatsku filmsku, televizijsku i kazališnu scenu.
"Njegove antologijske glumačke kreacije osigurale su mu s pravom veliku popularnost kod najšire publike. Velik broj filmskih i televizijskih uloga nije ga spriječio da uspješno nastupa u kazalištu, posebno u operetama, pred zahtjevnom splitskom publikom", stoji među ostalim u brzojavu predsjednika Mesića.
Predsjednik Vlade Ivo Sanaderposlao je danas u ime Vlade i u svoje ime brzojav sućuti obitelji Borisa Dvornika. "Nedostajat će nam njegov temperament i osebujni glumački pristup, a ime Borisa Dvornika velikim će slovima ostati zabilježeno u povjesnici hrvatskoga glumišta", rekao je među ostalim premijer Sanader u brzojavu sućuti.
Nenad Polimac
Partner joj je bio Boris Dvornik, koji je nedugo nakon nje, u ponedjeljak oko jedan ujutro, preminuo u splitskoj bolnici. Umro je od posljedica moždanog udara.
Dino Dvornik: S mojim tatom umro je i dio Splita
BiH: Boris Dvornik bio je velikan glumišta
Beogradski mediji: Jedan od najboljih glumaca
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU
Pa dok Semki nije bilo lako izabrati prigodni film, jer se uglavnom specijalizirala za (sjajne) epizode, s Dvornikom će isto biti problema, ali posve drukčijih: zasigurno najpopularniji hrvatski filmski i televizijski glumac svih vremena snimao je neumorno, prihvaćajući kako velike, tako i male angažmane, pa nas je napustio upravo u trenutku kada je Branko Lorger, lik koji tumači u sapunici "Ponos Ratkajevih", uspio nagovoriti plemenitu Klaru Ratkaj ( Ljubica Jović) na vjenčanje.
Boris Dvornik bio je izniman talent, što je bilo jasno već slovenskom redatelju Francetu Štiglicu koji je 1959. tražio još nepoznatog glumca za glavnu ulogu u "Devetom krugu", filmu koji je snimao za zagrebački Jadran film. Dvornik (rođen 14. travnja 1939. u Splitu) bio je još friški student na Zagrebačkoj akademiji, ali je glumio u dječjim kazalištima od osme godine i završio je srednju glumačku školu u Novom Sadu.
U prilično zahtjevnoj ulozi mladića iz endehazijskog Zagreba, kojeg roditelji prisile da oženi Židovku kako bi joj spasio život, Dvornik se snašao izvrsno i postao nova velika nada hrvatskog, a i jugoslavenskog filma. Igrao je tijelom i preferirao srednji i krupni plan: prenemaganje u krupnom planu prepuštao je pozerima.
Godine 1962. nastupio je čak u četiri filma, što je zaposlenost kojom se nisu mogli pohvaliti ni iskusniji glumci, a neosporni vrhunac tog mladenačkog razdoblja mu je uloga studenta u potrazi za stanom u "Martinu u oblacima" (opet s Ljubicom Jović), u kojoj je pokazao besprijekoran dar za komediju, kasnije zaštitni znak njegove karijere.
U drugoj polovici šezdesetih, bogatu filmografiju Dvornik sve češće popunjava naslovima akcijskog žanra, ponekad u duhu partizanskog stripa ("Most", "Bitka na Neretvi" i dr.), a ponekad i ambicioznijeg evociranja povijesti ("Kad čuješ zvona", "U gori raste zelen bor"). Kolikogod su ga ti filmovi promovirali među neprikosnovene glumačke zvijezde bivše Jugoslavije - zajedno s Milenom Dravić, Ljubišom Samardžićem i njegovim tada najboljim prijateljem Velimirom Batom Živojinovićem (raskid je uslijedio 1991., nakon izbijanja rata u Hrvatskoj, a pomirenje 2006.) - još više je taj status učvrstio zahvaljujući televiziji.
Iako je njegov Roko Prč donekle ostao u sjeni Doktora Luiđija Karla Bulića, ipak mu je serija "Naše malo misto" otkrila svijet splitskog pisca Miljenka Smoje, koji mu je bio iznimno blizak. U trenucima kada je već postalo neprilično jurcati pred kamerama s puškom ili mitraljezom (uostalom, nije se osobito ni trudio održavati vitku liniju), uloge narodskih tipova (poput brijača Meštra u Smojinom "Velom mistu", koji ironično podrezuje sve vrste iluzija) pristajale su mu odlično i čak omogućile povremena koketiranja s estradom (između ostalog, pobijedio je na splitskom festivalu pjevajući "Nadalinu" s Oliverom Dragojevićem).
Takvih je uloga na filmu bilo malo, ali u kazalištu napretek, pa ga od osamdesetih godina zaokuplja scena splitskog HNK-a. Dok je na ekranu posljednjih desetljeća ostavljao dojam kao da je na kratkom, neobaveznom gostovanju, kazalištu se - kako tvrde redovni posjetitelji splitskog teatra - predavao strasnije.
Podsjećanje na Dvornika nepotpuno je bez spominjanja njegovih problematičnih izleta u politiku (kratak mandat u Hrvatskom saboru početkom devedesetih kao zastupnik HDZ, napad na promatračicu GONG-a u pijanom stanju, tijekom predsjedničkih izbora 2005.), međutim, važnije je upozoriti da je on vrsta glumca, čiji vas privatni život baš i ne zanima jer vam likovi koje je uspio dočarati mnogo više znače. Kad je već tako, ponašajmo se kao da taj i ne postoji.
Jutarnji.hr clanak
http://link.brightcove.com/services/link/bcpid1447672978
http://www.brightcove.com/channel.jsp?channel=1417332101
Moj Miljenko ga je puno volija, ponekad je pisa samo za njega. Ima je njegovo lice prid očima kad bi pravija neki lik, čuja je njegov glas u dijalozima. Ta stvar, fala Bogu, nije nepoznata u svjetskoj kinematografiji, ali ja ne znan da je u nas bilo takve bliskosti pisca i glumca. Osjećali su jedan drugoga, u nekin razdobljima bili ka jednojajčani blizanci. Kasnije su se, doduše, razdvojili, politika je stala između njih dvojice i nekoliko godina prid Miljenkovu smrt smrt nisu puno komunicirali. Ali ja znan da je Borisu bilo teško kad je on umra. Boris je bija... a ne znan kako bi to rekla. Da je Split ima jedno lice i jedan glas, to bili lice i glas Borisa Dvornika. Njegova nasmijana, huncutska, zajebantska, dobrodušna pojava bila je ono na što bi ljudi pomislili kad bi se spomenija Split. On je bija lice grada i grad se s tin licen snažno identificira.
(A. Tomić)
Lepa Smoje: Boris je bio lice Splita
|
Predsjednik Republike Stjepan Mesićposlao je u povodu smrti Borisa Dvornika brzojav sućuti njegovoj obitelji. U brzojavu ističe da je Boris Dvornik bio jedan od najvećih glumaca ne samo hrvatske kinematografije nego i cijele bivše države, čiji je rad snažno obilježio hrvatsku filmsku, televizijsku i kazališnu scenu.
"Njegove antologijske glumačke kreacije osigurale su mu s pravom veliku popularnost kod najšire publike. Velik broj filmskih i televizijskih uloga nije ga spriječio da uspješno nastupa u kazalištu, posebno u operetama, pred zahtjevnom splitskom publikom", stoji među ostalim u brzojavu predsjednika Mesića.
Predsjednik Vlade Ivo Sanaderposlao je danas u ime Vlade i u svoje ime brzojav sućuti obitelji Borisa Dvornika. "Nedostajat će nam njegov temperament i osebujni glumački pristup, a ime Borisa Dvornika velikim će slovima ostati zabilježeno u povjesnici hrvatskoga glumišta", rekao je među ostalim premijer Sanader u brzojavu sućuti.
|
Br
zojavi sućuti Mesića i Sanadera
|
Nenad Polimac