Novinarstvo, prvenstveno ono sportsko, izgubilo je još jednog velikana. Umro je
Zvone Mornar, novinar od najvećeg formata, čovjek čije su kolumne u Sportskim novostima godinama za javnost i čitatelje bile definitivna istina.
'To je to, napisao je Zvone Mornar', nerijetko bi se nakon njegovih komentara reklo, a mi tada mladi novinari gutali smo svaku njegovu rečenicu. Bio je novinar kojeg se uvažavalo i kojem se vjerovalo. Kaštelanin po rođenu (Kaštel Novi 5. veljače 1920.), hajdukovac po srcu, ali iznad svega novinar koji je u sportu uvijek zagovarao sportsku fernesu, fair play, veličao viteštvo ali i sjekao po svemu što se guralo uz sport a nije mu pripadalo.
Novinarsku karijeru započeo je na poziv naše velike novinarske legende Žarka Susića još u ondašnjem Narodnom listu. Kasnije kad se pojavio Narodni sport pok. Zvonu pozvao je tadašnji glavni urednik Vlado Habunek gdje je Zvone Mornar bio jedan od najčitanijih novinara. Kad su se iz Narodnog sporta razvile Sportske novosti Zvone Mornar je najprije bio zamjenik tadašnjeg glavnog urednika Vladmira Oreškovića da bi kao prvi novinar tog lista 1972. preuzeo i funkciju glavnog i odgovornog.
Dvanaest godina vodio je Sportske novosti, i to u njihovim zlatnim godinama, sve do svog umirovljenja 1984. godine. Ali odlaskom u mirovinu novinari rijetko kad miruju. A pogotovo takvi kao Zvone Mornar. Godinama je nastavio raditi, svoje kolumne nakon određenog vremena preselio je u Slobodnu Dalmaciju i unatoč visokoj dobi pa i bolesti u njegovim člancima uvijek je bilo svježine... A to nije lako u ovom poslu gdje se cijeli život ratuje s rokovima. Zvone Mornar spada u one novinare za koje se može reći da je pisao sve dok je disao.
U kronologiji je lako naći s koliko je svjetskih priredbi, Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava izvještavao. Ali Zvone Mornar bio je u novinarstvu puno, puno više od onog što može stati u kronologiju. Bio je od onih koje se po stilu, slovu i temi moglo prepoznati bez obzira je li bio potpisan punim imenom, inicijalima. A siguran sam i bez potpisa!
Zvone Mornar autor je ili koautor publikacija i knjiga: Nezaboravne utrke (1951.), Na pet kontinenata (1953.), Prvi u Švicarskoj (1954.), Desetljeće nogometnih trijumfa (1955.), Prvaci opet na sceni (1958.), Tko je tko u nogometu (1960.) i 80 godina hrvatskog nogometa (1993.).
Kao jedan od najuglednijih i najcjenjenijih sportskih novinara na ovim prostorima, čak 21 godinu, od 1950. do 1971., bio je predsjednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske. Od 1971. do 1974. predsjednik je Udruženja sportskih novinara Jugoslavije, a šest puta je, između 1965. i 1974., predstavljao državnu udrugu na kongresima AIPS-a.
Među uistinu brojnim nagradama, priznanjima i odlikovanjima najvrednije su: Majska nagrada Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Hrvatske (1962.), Trofej za fizičku kulturu (1970.), Zlatno pero Društva novinara Hrvatske (1974.), Nagrada Milan Milanović za životno djelo SFKH (1976.), Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1976.), Nagrada za životno djelo USNJ (1979.), Zlatna plaketa Vjesnika (1984.), Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo (1987.), Diploma časti Međunarodnog odbora za fair-play UNESCO-a za promicanje fair-playa...
Zvone Mornar dobitnik je i Nagrade za životno djelo za 1994. te Trofeja Hrvatskog zbora sportskih novinara 1999.
Nikica Vukašin
'To je to, napisao je Zvone Mornar', nerijetko bi se nakon njegovih komentara reklo, a mi tada mladi novinari gutali smo svaku njegovu rečenicu. Bio je novinar kojeg se uvažavalo i kojem se vjerovalo. Kaštelanin po rođenu (Kaštel Novi 5. veljače 1920.), hajdukovac po srcu, ali iznad svega novinar koji je u sportu uvijek zagovarao sportsku fernesu, fair play, veličao viteštvo ali i sjekao po svemu što se guralo uz sport a nije mu pripadalo.
Novinarsku karijeru započeo je na poziv naše velike novinarske legende Žarka Susića još u ondašnjem Narodnom listu. Kasnije kad se pojavio Narodni sport pok. Zvonu pozvao je tadašnji glavni urednik Vlado Habunek gdje je Zvone Mornar bio jedan od najčitanijih novinara. Kad su se iz Narodnog sporta razvile Sportske novosti Zvone Mornar je najprije bio zamjenik tadašnjeg glavnog urednika Vladmira Oreškovića da bi kao prvi novinar tog lista 1972. preuzeo i funkciju glavnog i odgovornog.
Dvanaest godina vodio je Sportske novosti, i to u njihovim zlatnim godinama, sve do svog umirovljenja 1984. godine. Ali odlaskom u mirovinu novinari rijetko kad miruju. A pogotovo takvi kao Zvone Mornar. Godinama je nastavio raditi, svoje kolumne nakon određenog vremena preselio je u Slobodnu Dalmaciju i unatoč visokoj dobi pa i bolesti u njegovim člancima uvijek je bilo svježine... A to nije lako u ovom poslu gdje se cijeli život ratuje s rokovima. Zvone Mornar spada u one novinare za koje se može reći da je pisao sve dok je disao.
U kronologiji je lako naći s koliko je svjetskih priredbi, Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava izvještavao. Ali Zvone Mornar bio je u novinarstvu puno, puno više od onog što može stati u kronologiju. Bio je od onih koje se po stilu, slovu i temi moglo prepoznati bez obzira je li bio potpisan punim imenom, inicijalima. A siguran sam i bez potpisa!
Zvone Mornar autor je ili koautor publikacija i knjiga: Nezaboravne utrke (1951.), Na pet kontinenata (1953.), Prvi u Švicarskoj (1954.), Desetljeće nogometnih trijumfa (1955.), Prvaci opet na sceni (1958.), Tko je tko u nogometu (1960.) i 80 godina hrvatskog nogometa (1993.).
Kao jedan od najuglednijih i najcjenjenijih sportskih novinara na ovim prostorima, čak 21 godinu, od 1950. do 1971., bio je predsjednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske. Od 1971. do 1974. predsjednik je Udruženja sportskih novinara Jugoslavije, a šest puta je, između 1965. i 1974., predstavljao državnu udrugu na kongresima AIPS-a.
Među uistinu brojnim nagradama, priznanjima i odlikovanjima najvrednije su: Majska nagrada Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu Hrvatske (1962.), Trofej za fizičku kulturu (1970.), Zlatno pero Društva novinara Hrvatske (1974.), Nagrada Milan Milanović za životno djelo SFKH (1976.), Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1976.), Nagrada za životno djelo USNJ (1979.), Zlatna plaketa Vjesnika (1984.), Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo (1987.), Diploma časti Međunarodnog odbora za fair-play UNESCO-a za promicanje fair-playa...
Zvone Mornar dobitnik je i Nagrade za životno djelo za 1994. te Trofeja Hrvatskog zbora sportskih novinara 1999.
|
Djela i nagrade
|
Nikica Vukašin
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....