Ispada da je HNS oduvijek bio tiha patnja HDZ-a. Premda su se dosad ponašali kao da im je to najnemilija, potpuno neprihvatljiva, zapravo neprijateljska stranka. Činilo se da bi prije u zagrljaj s komunjarama SDP-a, nego, kako su rigali otrov iz HDZ-a, s protuhrvatskim HNS-om. Kad ono, Predsjedništvo HDZ-a, u sastavu koji je nasljeđe Karamarkovih vremena, svom šefu Andreju Plenkoviću daje placet bez izuzetka, stopostotno, za dogovor s HNS-om, a HDZ-ove korjenike (Božidar Kalmeta) odjednom srdačno pozdravljaju brak s dosad im mrskim HNS-om, tvrdeći da ideološke i svjetonazorske razlike “u ovom času apsolutno nisu bitne”.
Naravno da u HDZ-u mogu biti zadovoljni svojim novim brakom. Premijer Plenković uspio je pokrpati parlamentarnu većinu, koja mu je visjela o koncu, zapravo nije postojala, sve otkad je pred kamerama, hladnokrvan kao profesionalni politički kiler, odstrijelio Mostove ministre. U vrhu stranke sada vjeruju da njihova rekonfigurirana Vlada može potrajati cijeli mandat. Možda jer će novi partner - premda je od HDZ-a ideološki udaljeniji nego što je to bio otpisani Most - sigurno biti mnogo poslušniji. HNS je stranka klijentelizma, presvučena glazurom od nešto liberalnih ideja. Klijentela je pobijedila ideologe. U koaliciju s HDZ-om ide tehnomenadžersko, pragmatično krilo stranke, koje su tim putem bez povratka odveli HNS-ova siva eminencija Srećko Ferenčak i dosadašnji stranački šef Ivan Vrdoljak, koji je koaliciju s HDZ-om u tajnosti, ali do u detalj dogovorio, tako da je nakon formalne odluke ostalo samo da se u nekoliko sati sporazum finišira.
Plenković sada u miru može posložiti stvari u stranci. Prije svega provesti unutarstranačke izbore, vjerojatno u listopadu, i umjesto rigidnih Karamarkovih struktura instalirati svoje ljude. To je rješenje zagonetke koja u posljednje vrijeme silno intrigira javnost: zašto šef HDZ-a na svaki način eskivira raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, premda bi na njima, zahvaljujući smušenoj opoziciji, mogao profitirati, vjerojatno čak i povećati broj svojih zastupnika. Samo zato jer prvo želi provesti izbore u HDZ-u - tvrdi jedan vrlo upućen izvor.
U Plenkovićevom su jatu također uvjereni da će im ženidba s HNS-om pomoći u repozicioniranju prema centru. Nakon što se desničarsko krilo oko Esih i Hasanbegovića samo odcijepilo, sada bi ih novi partner trebao, najavljuje se, odvući u deradikalizaciju, liberalizaciju ili kako god već zvali proces pretvaranja HDZ-a u normalnu europsku demokršćansku stranku. Nejasno je doduše kako bi dva nova HNS-ova ministra mogla proizvesti ono što moćni premijer s jakim HDZ-om za svojim leđima već nije mogao obaviti. Samo da je htio. Kao što se ulaskom u brak ne mijenja karakter ljudi, tako je nerealno očekivati da će vjenčanje s HNS-om odjednom promijeniti HDZ. Prije može biti tek smokvin list kojim će Plenković pokriti vlastita stidna mjesta. Osim ako se HNS-om ne posluži kao sredstvom discipliniranja svoje stranke, koja bi latentno morala biti svjesna ucjene da su alternativa izbori i možda gubitak ili barem smanjenje vlasti.
O HDZ-ovoj volji da se mijenja, da zaista postane pristojna i umjerena stranka, najviše govori zadovoljstvo što su HNS dobili u reduciranom izdanju. HDZ silno raduje činjenica da im novi partner dolazi kao okljaštrena i srezana stranka, bez kruga oko veteranke Vesne Pusić, koja je zbog svojih nenacionalističkih stavova crvena krpa za desnicu. Ostatku će HNS-a zato tepati da su narodnjaci, premda je uglavnom riječ o interesnom kružoku kojem su osobni i stranački benefiti daleko prije političkih vrijednosti. Od Plenkovića se sada navodno očekuje pojačavanje centrističke retorike. Vjerojatno jasan stav oko ustaštvom podvučene ploče u Jasenovcu ili ultrakonzervativne navale na kurikularnu reformu. O čemu je dosad uporno šutio. Čak je dopuštao da mračnjaci kolo vode, da ustašluk pokušavaju prodati kao domoljublje, a proklamiranu modernizaciju obrazovanja kidnapirati i baciti niz vodu.
Ali, sve moguće benefite svog pakta s HNS-om šef je HDZ-a ugrozio pretvarajući koalicijski dogovor u beskrupuloznu, nečasnu i sumnjivu trgovinu. U nepuna tri desetljeća višestranačja Hrvatska se svačega nagledala. HDZ je često vodio podzemne ratove protiv drugih stranaka. Ali ovakve se otvorene prevare birača teško sjetiti. HNS je svoje mandate osvojio na listi lijeve koalicije, a ne samostalno, da bi ih sada predao protivničkom HDZ-u. Učinio je to čak i po cijenu razbijanja stranke i odricanja od ljudi po kojima se HNS u javnosti prepoznaje. HDZ s mnogo razloga vjeruje da će se moralna osuda slomiti na HNS-ovoj glavi. Vrdoljak i Ferenčak su prodavali, HDZ je samo kupio ono što se nudilo. Dojam da je riječ o teškom kurveraju i političkoj prostituciji, kako ih se već proziva i u Saboru, gotovo da je nemoguće izbjeći. I dugo će ih pratiti. Možda i duže nego bi HNS, vjerojatno smrtno ranjen rukom vlastitih šefova, mogao poživjeti.
No, dio javnog odiuma sigurno će stići i Plenkovića. Neku će reputacijsku štetu pretrpjeti jer je sudjelovao u jednoj strašnoj prevari. Pogotovo nakon što se pokazao spremnim da za svoje potrebe iskoristi tešku životnu situaciju jednog potpuno slomljenog Tomislava Sauche. Zato pakt HDZ-a i HNS-a ne predstavlja nikakav blagotvoran, jedva dočekan izlazak iz ideoloških rovova. Pogotovo ne izlazak koji bi bio rezultat svjesne promjene političke paradigme. Nego je mogući ideološki detant posljedica činjenice da je politika postala mjestom neprincipijelnog, prljavog pazara. Kakav se danas prakticira bez ikakvih maski i kočnica. HDZ i HNS više se ne mlate ne zato što su porušili ideološke barijere i izvlače zemlju iz atmosfere građanskog rata, nego će zanemariti svoje ideološke razlike jer ih trenutno povezuje pošto-poto interes. Svojim dealovima razaraju već jako stanjeno povjerenje javnosti u izbore i demokratski poredak.
Premda se trenutno preselio za stol pobjednika, HNS je dugoročno najveći gubitnik operacije koja bi trebala imati značenje povijesnog kompromisa, ali je zapravo pretvorena u njegovu karikaturu. HNS-ova priča da svojim bijegom HDZ-u spašavaju Hrvatsku ne zvuči uvjerljivo. Svijeće zapaljene pred središnjicom stranke i lom na terenu slute na karmine. Nešto će se HNS-ovih ljudi pozapošljavati na ministarskim i drugim državnim, redovito lukrativnim pozicijama, ali cijeloj stranci već zvone posmrtna zvona. Uvjeravanja kako bi mogli opstati, pa čak i profitirati kad se vidi kako krasno rade u Vladi, nisu realna. Ideju kako će HNS provedbom reforme obrazovanja opravdati svoj salto mortale također treba primiti sa skepsom. Jedna Vlada, jedna politika - rekao je premijer Plenković, jasno definirajući da ministri provode njegovu, a ne vlastitu političku agendu, pa će tako biti i s novom ministricom obrazovanja, inače pobornicom kurikularne reforme.
Dovoljno je pogledati kako se Nina Obuljen, ministrica kulture, transformirala otkako je stupila na dužnost. Sve što je najavljivala, a bilo je pozitivno - više ne važi. Udruživanjem s HDZ-om HNS je prošao točku nakon koje više nema izbora i nema povratka.
Najveći bi mogući dobitnik HDZ-ova i HNS-ova braka iz računa, a ne iz ljubavi, mogao biti SDP. Formiranjem Vlade dobit će vrijeme da se sabere. Da riješi svoje političke i liderske deficite. Parlamentarni bi ga izbori uništili. Pretrčavanjem HNS-a u blok s HDZ-om njegova se opozicijska uloga pojačava. Teren se raščišćava i otvara se prostor za SDP-ovu novu profilaciju. Izdaja u velikoj mjeri parazitirajućeg HNS-a raspaljuje gnjev i revolt, mobilizira birače i možda zbija redove ljevice. Skandal u koji su HDZ i HNS upakirali svoj dogovor o koaliciji pojačava ugled, možda vraća dignitet svima koji u toj sramoti nisu sudjelovali. Ostaje vidjeti hoće li SDP s neba palu priliku znati iskoristiti. Šanse su im dosad prečesto curile kroz prste…