Usprkos infarktu, od sporta ne odustajem

OSIJEK - Legendarna hrvatska rukometašica Katica Ileš, popularna Kaja, od 1. siječnja 2006. godine u zasluženoj je mirovini, ako se za tu velikanku hrvatskoga sporta to uopće može reći.



Naime, na dogovoreni susret Kaja je došla u sportskoj opremi jer ju je za samo jedan sat čekao trening s djevojčicama trećeg i četvrtog razreda Osnovne škole Vijenac.

 

Od sporta ne mogu odustati



- Bilo je vrijeme da nakon 42 godine staža odem u radnu mirovinu, ali od sporta jednostavno ne mogu i ne želim tako naprasno odustati. Još se dobro osjećam, unatoč infarktu koji sam preživjela 1997. godine. Smatram da mlađim generacijama još mogu mnogo toga pokazati. Iskreno, zbog ovih blagdana još nemam dojam da sam u mirovini. Nedostajat će mi odlazak na posao u Županijski rukometni savez, no posjećivat ću kolege i surađivati s njima kroz ovaj rad u školama - istaknula je Kaja, koja rukometno znanje prenosi i učenicama škola Frana Krste Frankopana i Mladost.



Počela s 13 godina



Davnoga 15. studenoga 1959. godine, kad se kao 13-godišnja djevojčica pojavila na šljaci rukometnog igrališta Grafičar u osječkom Podgrađu, tadašnji trener Stanislav Šuperina, kojega Kaja smatra učiteljem i drugim ocem svim djevojčicama, znao je da je dobio zlato u  ruke. Tijekom 25-godišnje karijere Kaja je ostvarila teško ponovljive rezultate: s klubom dva Kupa pobjednika kupova i tri Kupa Jugoslavije, s reprezentacijom olimpijsko srebro, svjetsko zlato i srebro, mediteransko i balkansko zlato, a rekorderka je i u broju reprezentativnih nastupa (201), gdje je sedam godina bila kapetanica.

- Zanimljivo je da su me za kapetanicu izabrali kao igračicu tada drugoligaškog Osijeka. Bilo je otpora nekih starijih igračica iz naših velikih klubova, ali na tu su me funkciju izabrale upravo igračice - rekla je Kaja Ileš, koja je dobitnica mnogobrojnih pojedinačnih nagrada i priznanja, od kojih najviše odskaču proglašenje hrvatskom sportašicom 20. stoljeća te najboljom kružnom napadačicom svijeta svih vremena.



- Olimpijada je nešto posebno i na to sam najponosnija, a što se tiče kluba, to su kup bivše države sa starijom generacijom te kupovi kupova s mlađom. No, bila bih nepoštena kada bih rekla da mi svako natjecanje nije bilo posebno - istaknula je Kaja, koja i danas aktivno sudjeluje u svim aktivnostima osječkih veteranki.



Gips je uvijek bio fanatik



- Još smo aktivne, bez obzira na to što najmlađa ima 43, a najstarija 53 godine. No, ne predajemo se, nego radimo i treniramo, a moram istaknuti da nam dosta pomažu bivši trener Ante Kostelić i njegova supruga Marica, naša bivša suigračica. Uvijek zovu i pomažu, a prije godinu i pol imali smo i specijalne desetodnevne pripreme na Badiji. Treninzi su bili dva puta dnevno, u podne i 18 sati, a nakon toga je dizanje kamenja umjesto utega. Gips je uvijek bio fanatik - otkrila je Kaja te dodala kako žali što Kostelić, koji je stvarao ekipu osvajačica Kupa kupova, nije s njima i osvojio te naslove (na slici Kaja pokraj Ante Kostelića, stoji prvi desno).



Rezultati nisu adekvatno vrednovani



- Ako smijem iskreno reći, mislim da naši rezultati nisu adekvatno vrednovani. Ja jesam dobila stan od Grada, koji sam otkupila nakon rata, no sada se govori o novom Zakonu o sportu, prema kojemu bi vrhunski sportaši dobivali i mirovinu, ali računajući od 1992. godine. Mi koji smo dotad igrali kao da ne postojimo. To nije pravedno jer ispada da smo nesretni što smo igrali u bivšoj državi - zaključila je legendarna Kaja, koja će "uživati" u mirovini od 2200 kuna, a za današnji ženski rukomet kaže kako joj se čini da djevojkama nedostaje malo više srca, dobrih odnosa, odricanja i žrtvovanja.