Projekt Svjetsko nogometno prvenstvo, vrijedan 50 milijuna kuna, razotkrio je svu bijedu Sportskog programa Hrvatske radiotelevizije: dosadni i spori komentatori, uvijek isti gosti u studiju i besprizoran program, koji sam za sebe predstavlja svenarodni tečaj iz seksizma i rasizma. Doduše, možda uskoro, slično kao i Sjevernokorejci, recimo nakon drugog kola igre po skupinama, ostanemo bez slike iz Afrike jer na dan kad je započelo prvenstvo, 11. lipnja, HRT još uvijek FIFI nije uplatio zadnju ratu za prava prijenosa, u iznosu od 10 milijuna kuna.
Kad je već kriza, određen su iznos mogli uštedjeti tako da u Južnu Afriku ne pošalju nikoga a kamo li osamnaestoro ljudi koliko su ih poslali. Posve je svejedno jesu li Ivica Blažičko, Drago Ćosić, Saša Sušec i Željko Vela u zagrebačkom studiju ili na stadionima u Johannesburgu, Port Elisabethu, Rustenbergu... Prepričavaju ono što i sami vidimo na terenu, te nas zamaraju raznim statistikama koje sve stoje na internetu i nije potrebno po njih ići preko ekvatora. Čak je i dolazak zime iznenadio naše reportere, osim Stjepana Baloga, koji je, kaže, ipak pronašao nešto toplo duboko na dnu torbe pa sad stoički, sa smiješkom, promatra manje sretne međunarodne kolege koji utakmice prenose u frotirastim bademantilima što su ih pokupili iz hotelskih soba. Nadalje, da su ostali kod kuće, zacijelo ih ne bi izluđivale vuvuzele, plastične trubljice što ih domaći navijački puk zlorabi za proizvodnju buke od 130 decibela, dok avion kad polijeće proizvodi svega 120 decibela....
Angažirano 180 ljudi
U stvari, mi i nemamo nikavih dokaza da su Vela i ostatak društva uopće u Africi gdje im oštećuju sluh. Kad hoće nešto reći o slovačkoj momčadi, hrvatski se novinar, primjerice, poziva na slovačke novinare. Ni s kim drugim nije razgovarao. Možda se, primjerice, Željko Vela boji napustiti hotel, u strahu da će ga opljačkati, i tko zna što mu još uraditi, milijuni zločestih crnaca što vrebaju odasvud. Što mu to vrijedi, kad razbojnici kojiput provale i u hotel, pa su već upali u sobe grčkih i kineskih novinara... Nema veze, ako preživi, Velu i tako ubuduće nećemo gledati na HTV-u, jer je dao otkaz, skupa s Markom Šapitom, pa će Sportska redakcija uskoro spasti s 11 na devet novinara. Program koji se emitira iz zagrebačkog studija, i za koji je angažirano ukupno 180 ljudi, toliko je sramotan da bismo se trebali zapitati ne bi li ga trebalo zabraniti.
Antimon i Pervan
Glavna fora jesu crnci, prikazani kao bezazleni glupani. Na prvom mjestu Antimon, tobožnji komičar i sluga Željka Pervana, cinika bez pokrića, čiji se osjećaj za humor uglavnom sastoji od mržnje prema Slovencima, Srbima, slabijima, ženama. Sluga Antimon je tu da pokaže koliko su crnci zapravo dobroćudni premda nazadni. Naime, taj Antimon, koji nema ni imena ni prezimena, nego je ime eto dobio po kemijskom elementu, polumetalu, prisutan je na malim ekranima dulje od desetljeća. I cijelo to vrijeme nije uspio svladati hrvatski jezik čak ni toliko da makar u prosto neproširenoj rečenici uskladi imenicu i glagol u rodu, broju i padežu. No, to nije dovoljno, pridodali su mu Ivonu iz Sudana, dakako crnu kao ugljen, također odjevenu u šareno, “afričko” odijelce, koja hrvatski niti ne natuca što nije zasmetalo urednika Sportskog programa Brunu Kovačevića da je uposli kao čitačicu pitanja za publiku. Ivona je visoka, zgodna, upravo idealno biće za domaći navijački puk.
Svaki dan Vlaović
Kome pak po ukusu nije Ivona, čeka ga u zagrebačkom studiju Lana Banely koja se u nogomet se otvoreno ne razumije, ali je barem naša, ljepuškasta i mlada, pa je unaprijeđena u voditeljicu, zajedno s Milom Horvat koja također poznaje nogomet koliko i Antimon gramatiku... Urednik Bruno Kovačević standardno je površan, ali ozbiljan. Da bi užas bio kompletan, potrebni su gosti u studiju. To su odreda nogometaši, poput Ivana Jurića i Igora Budana, čiji je hrvatski tek nešto napredniji od Antimonovog a kao eksperti svaki dan javljaju se Goran Vlaović i Anton Samovojska. Goran Vlaović vlada s više riječi nego prosječan nogometaš, ne priča gluposti, sve je to točno, ali da ga baš svaki dan gledamo na ekranu, to je ipak previše... Samovojska je stručan, ali i netelevizičan...
Od Milke do Lane
Sportski program HTV-a propada već dva desetljeća, slično kao i sportski programi na javnim televizijama susjednih zemalja: svaka nova generacija reportera sve se manje razumije u sport koji prenosi i sve slabije vlada materinjim jezikom. Vrlo je brzo prešao put od Milke Babović do Lane Banely, od Mladena Delića do Drage Ćosića. Da se ne zavaravamo, nekakva analitika, stručno tumačenje igre, objektivan prikaz događanja na terenu, nikad nisu stanovali na zagrebačkoj televiziji kad je nogomet posrijedi. Ali, barem su postojali artikulirani glasovi i glumački privid. Tko zna je li Mladen Delić ikad shvatio elemente nogometne igre, ali njegove reakcije na samo zbivanje, njegov glas, amplitude osjećaja, drama koju je stvarao, činili su ga dramaturški vrijednim elementom prijenosa. A sada imamo neobrazovane, nerječite voditelje, koji eto u Južnoj Africi, u kombinaciji sa vuvuzelama, utakmice pretvaraju u artikulacijski pakao.