Cyber kafići jako su popularni u Japanu. U skučenom prostoru nalazi se stol s ekranom, kompjuter i, naravno, punjač za mobitel. Korisnici mogu koristiti zajedničku kuhinju i kupaonicu. Većina njih dođe tamo na nekoliko sati dok, primjerice, čekaju prijevoz, ali postoje tisuće ljudi koji tamo žive.
Nevjerojatno, ali njima nije problem ni spavati na podu jer većina ih je ionako gotovo cijelo vrijeme uz ekran.
Masata ima 39 i on je IT stručnjak. Posljednje dvije godine živi u japanskom Manboou i radi od tamo. U prostoru od dva kvadrata jede i spava, a cijelo vrijeme je online.
"Život ovdje nije idealan, nemam potpunu privatnost jer prostorija nema strop, čujem glasove iz drugih 'kutija', neki hrču... Ali ipak mi je bolje nego drugdje. Prije sam živio u iznajmljenom stanu, ali me tamo puno stvari smetalo. Nisam se slagao sa susjedima", objašnjava.
Kaže da ne voli osjećaj da je vezan, da ovisi o jednom mjestu.
"Odavde mogu otići kad god hoću. Ovdje me nitko ne smeta, nikoga ne srećem, to je moj mirni kutak", kaže Masata.
I 23-godišnja Hitomi živi 'u boksu'.
"U Japanu nitko ne mari za nikog osim za sebe", kaže 23-godišnja koja je tamo već dva mjeseca. Želi živjeti sama, a opet ne želi imati išta svoje. Svjesna je da ima podvojene želje.
"Ovdje osjećam da su ljudi blizu, čujem ih iza zida. Nikad se ne osjećam usamljeno", iskrena je.