Chelsea Hotel je jedno od posljednjih boemskih mjesta u New Yorku, mitsko mjesto popularne kulture poput Chateu Marmonta na Zapadnoj obali, hotela u Los Angelesu koji je bio i ostao omiljena zavjetrina glumaca i rock zvijezda.
Za razliku od ipak površnog Hollywooda, Chelsea Hotel ipak privlači "prave" umjetnike, pisce, slikare, pa i glumce i rockere, koji u hotelu na adresi 222 West 23rd Street pronalaze mjesto inspiracije, stvaranja, kontemplacije, ali i divljanja.
Warholova It Girl Edie Sedgwick u amfetaminskom je ludilu zapalila sobu u hotelu, u njemu je Sid Vicious ubio svoju djevojku Nancy, a Bob Dylan, Stanley Kubrick i Janis Joplin proveli neke od svojih najkreativnijih godina.
U 90-ima je Chateu Marmont, gdje se John Belushi "overdozirao" 1982., od propadanja spasio novi vlasnik, pretvorivši ga u skupi boutique hotel (hoteli koji se razlikuju upravo po svojoj unikatnosti, personalizaciji). Ista sudbina sada prijeti i Chelsea Hotelu, ali na zgražanje većine njegovih stalnih stanara i dobrog dijela newyorške javnosti.
Naime, upravni odbor je početkom ljeta smijenio dugogodišnjeg upravitelja hotela, 73-godišnjeg Stanleyja Barda koji je punih pet desetljeća kao jedan od suvlasnika zapravo kreirao boemsku atmosferu mjesta, određujući tko može na dulje vrijeme unajmiti jedan od apartmana. Naime, srce hotela čini 220 stalnih stanara (za mjesečnu stanarinu od otprilike 4000 dolara za veće apartmane) koji zapravo održavaju umjetnički duh Chelsea Hotela.
Tek je 90 soba na raspolaganju za iznajmljivanje. Suvlasnici hotela koji su sada preuzeli upravljanje, David Elder i dr. Marlene Krauss, optužili su Barda za loše upravljanje hotelom, ustvrdivši kako je nekim stanarima dopustio velika dugovanja, a sebi isplatio enormnu plaću, pa su mu naredili da vrati gotovo milijun dolara "prekoračene" plaće. "Chelsea Hotel je jedno od rijetkih preostalih civiliziranih mjesta u New Yorku.
Pod civilizacijom smatramo slobodu duha, toleranciju drugačijeg, kreativnost i umjetnost." Svojedobno su to ustvrdili u New York Timesu. U International Herald Tribuneu taj su hotel opisali na sljedeći način: "Chelsea je uvijek bio poput Babilonske kule kreativnosti i lošeg ponašanja. Neki od najtalentiranijih i najdestruktivnijih ljudi na svijetu to su mjesto zvali svojim domom".
U Chelsea Hotelu ima 240 apartmana. Šezdeset posto ih je nastanjeno stalnim stanarima, a ostatak se iznajmljuje. Taj je hotel mjesto brojnih kontradikcija. Neki od stanara žive u hotelu jer im se sviđa osjećaj odvojenosti od ostatka svijeta i za njih je Chelsea Hotel mjesto gdje mogu nestati od pogleda svih. Drugi pak uživaju u tome što su dio umjetničke zajednice koju opisuju kao "vertikalno selo".
Chelsea je poput New Yorka u malom: zarade njegovih stanovnika uvelike se razlikuju, oni koji se bore za opstanak voze se istim liftom kao i oni bolje stojeći, stanovnici su različitih generacija, a iza svakih hotelskih vrata neka je skrivena priča.
Baš kao i sam grad, hotel je utočište za one koji se žele ponovno izmisliti. Jedni dolaze u Chelsea Hotel kako bi postali netko drugi, a drugi jer znaju da je to mjesto gdje mogu biti onakvi kakvi zapravo jesu.
Zgrada od crvene cigle, visoka 12 katova, na adresi West 23rd Street sagrađena je 1884. godine i u to je vrijeme bila najviša građevina u New Yorku. Njezina je namjena bila da postane dom 40 bogatih obitelji, no na prijelomu stoljeća financijeri su bankrotirali i zgrada je postala hotel. Veliki stanovi tada su pretvoreni u hotelske sobe zbog toga je svaka soba drugačija. Prizemljem dominira veliko predsoblje nalik umjetničkoj galeriji u kojoj uvijek sjede živopisni ljudi.
Norman Gosney u hotelu živi 22 godine i nastanjuje nekadašnj apartman Sarah Bernhardt na zadnjem katu. U njegovu vrtu na krovu nalazi se svojevrsni oltar posvećen Charlieju Parkeru. Gosney, koji je iz Bristola, voditelj je kabarea u stilu 30-ih godina pod nazivom "Grešni užici". On je novinaru New York Timesa objasnio "zakonitosti" predsoblja Chelsea Hotela: - Tu su uvijek tzv. djevojke iz predsoblja: obično su to atraktivne, luckaste djevojke u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim 20-im, koje znaju sve o hotelu i koje su tu došle s lovom dovoljnom da ostanu tjedan dana.
U predsoblju također uvijek netko spava. Zatim su tu neki talentirani umjetnici, ali i bogati idioti koji boravkom u Chelseaju pokušavaju postati boemi. A povijest hotela doista je bremenita važnim umjetničkim trenucima. U njemu je Sir Arthur Clarke napisao "2001.: Odiseja u svemiru", tu je 1953. Dylan Thomas pao u alkoholnu komu, a beatnički pjesnik Allen Ginsberg filozofirao o svemu i svačemu. U hotelu su živjeli William S. Burroughs, Jimi Hendrix, Tennessee Williams, Mark Twain, Arthur Miller, Patti Smith, a nedavno i glumac Ethan Hawke. Hotel "pamti" samoubojstva, ubojstva, požare, narkomane, punkere, pjesnike, slikare...
Nedavno smijenjeni upravitelj Stanley Bard na toj je poziciji bio od 1955. godine kada je naslijedio svoga oca. Njegovo podržavanje umjetničkog ozračja hotela i blagonaklono gledanje na stanare boeme stajalo ga je pozicije upravitelja, iako su i tijekom njegova upravljanja hotelom jeftin smještaj i sloboda konzumiranja narkotika za Chelsea Hotel bili davna prošlost.Arthur Miller je u svome djelu "The Chelsea Affect" opisao život u hotelu 60-ih godina.
"Bilo je uzbudljivo znati da na zadnjem katu Virgil Thomson piše svoje opake glazbene kritike, a da su platna koja vise u predsoblju Larryja Riversa zapravo trampa za stanarinu, da je djevojka koju sam sreo u liftu Viva, a muškarac u njezinoj pratnji Warhol i da je miris koji se širio hodnicima bio miris marihuane". Danas je atmosfera mnogo drukčija. Mjesečna najamnina za dvosobni apartman iznosi oko 4000 dolara, što nije jeftino ni za Manhattan.
Chelsea Hotel je sada utočište za ljude poput glumca Ethana Hawkea: boeme u srcu s bankovnim računom filmske zvijezde. (Hawke je kao redatelj snimio film "Chelsea Walls".)
U hotelu također više ne postoji soba u kojoj su živjeli Sid i Nancy. Vrata te sobe su zapečaćena, a ona je postala dio drugog apartmana.
- Francuska glumica Sarah Bernhardt tijekom boravka u Chelsea Hotelu početkom stoljeća donijela je vlastite plahte i poplun.
- Pisac William S. Burroughs, autor "Golog ručka", uselio se u Chelsea Hotel 1964., nakon povratka iz Europe. Godinu prije u hotelu se počela okupljati ekipa iz Warholova kruga.
- Pisac Arthur C. Clarke godinama je živio u Chelseaju. Prvi put se uselio još 1956. godine. U hotelu je napisao i "2001.: Odiseja u svemiru", a tijekom ekranizacije romana Stanley Kubrick ga je posjećivao u hotelu.
- Glazbenik i pisac Leonard Cohen napisao je pjesmu "Chelsea Hotel 2".
- Američki pisac Theodore Drieser "visio" je u hotelu 30-ih godina prošlog stoljeća kada je u Chelseaju živjelo mnogo pisaca, dok je bio svojevrsni centar radikalne kulture.
- Glumica Jane Fonda živjela je u hotelu početkom 70-ih, kao i Donald Sutherland s kojim je tada snimila genijalni triler Alana Pakule "Klute".
- Filmski redatelj Miloš Forman u hotelu je živio u vrijeme produkcije filma "Kosa" .
- Glumac Dennis Hopper.
- Fotograf Robert Mapplethorpe u hotelu je živio 70-ih godina s Patti Smith.
- Dramatičar Arthur Miller u hotelu je začeo svoju kćer Rebeccu Miller koja je također živjela u Chelseaju.
- Pjevačica Joni Mitchell, autorica pjesme "Chelsea Morning".
- Fizičar, otac atomske bombe, Julius Robert Oppenheimer.
- Slikar Diego Rivera, muž Freide Kahlo.
- Pisac i glumac Sam Shepard.
- Pisac Thomas Wolfe napisao je svoj roman "Pogledaj dom svoj, anđele" 1936. u sobi 831 Chelsea Hotela.
- Jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća, Dylan Thomas, u hotel se uselio 1952., a već je sljedeće godine, nakon jedne žestoke pijanke, umro.
Sid Vicious
U C helsea Hotelu snimljeni su brojni filmovi; prvi je bio Warholov film "Chelsea Girls" iz 1966. Tu je svoju priču o "Sid & Nancy" snimio 1986. Alex Cox a hotel glumi i u filmu "Profesionalac" Luca Bessona.
Ime hotela se spominje u brojnim pjesmama; Ryan Adams tako ima pjesmu "Hotel Chelsea Nights", Leonard Cohen "Chelsea Hotel 2", Dylan spominje Chelsea Hotel u svome hitu "Sara", Nico pjeva "Chelsea Girls" a Jefferson Airplane "Third Week in the Chelsea". Stogges u svojoj pjesmi "We Will Fall" također spominju kultni hotel baš kao i Joey Ramone u pjesmi "Like a Drug I Never Did Before".
Rufus Wainwright je većinu svojih pjesama za svoj album "Poses" napisao za vrijeme boravka u hotelu u ljeto 1999. godine. Dobar dio fotografija za kontroverznu Madonninu knjigu "Sex" snimljene su u Chelsea Hotelu .
Pavica Knezović Belan
Za razliku od ipak površnog Hollywooda, Chelsea Hotel ipak privlači "prave" umjetnike, pisce, slikare, pa i glumce i rockere, koji u hotelu na adresi 222 West 23rd Street pronalaze mjesto inspiracije, stvaranja, kontemplacije, ali i divljanja.
Warholova It Girl Edie Sedgwick u amfetaminskom je ludilu zapalila sobu u hotelu, u njemu je Sid Vicious ubio svoju djevojku Nancy, a Bob Dylan, Stanley Kubrick i Janis Joplin proveli neke od svojih najkreativnijih godina.
U 90-ima je Chateu Marmont, gdje se John Belushi "overdozirao" 1982., od propadanja spasio novi vlasnik, pretvorivši ga u skupi boutique hotel (hoteli koji se razlikuju upravo po svojoj unikatnosti, personalizaciji). Ista sudbina sada prijeti i Chelsea Hotelu, ali na zgražanje većine njegovih stalnih stanara i dobrog dijela newyorške javnosti.
Naime, upravni odbor je početkom ljeta smijenio dugogodišnjeg upravitelja hotela, 73-godišnjeg Stanleyja Barda koji je punih pet desetljeća kao jedan od suvlasnika zapravo kreirao boemsku atmosferu mjesta, određujući tko može na dulje vrijeme unajmiti jedan od apartmana. Naime, srce hotela čini 220 stalnih stanara (za mjesečnu stanarinu od otprilike 4000 dolara za veće apartmane) koji zapravo održavaju umjetnički duh Chelsea Hotela.
Tek je 90 soba na raspolaganju za iznajmljivanje. Suvlasnici hotela koji su sada preuzeli upravljanje, David Elder i dr. Marlene Krauss, optužili su Barda za loše upravljanje hotelom, ustvrdivši kako je nekim stanarima dopustio velika dugovanja, a sebi isplatio enormnu plaću, pa su mu naredili da vrati gotovo milijun dolara "prekoračene" plaće. "Chelsea Hotel je jedno od rijetkih preostalih civiliziranih mjesta u New Yorku.
Pod civilizacijom smatramo slobodu duha, toleranciju drugačijeg, kreativnost i umjetnost." Svojedobno su to ustvrdili u New York Timesu. U International Herald Tribuneu taj su hotel opisali na sljedeći način: "Chelsea je uvijek bio poput Babilonske kule kreativnosti i lošeg ponašanja. Neki od najtalentiranijih i najdestruktivnijih ljudi na svijetu to su mjesto zvali svojim domom".
U Chelsea Hotelu ima 240 apartmana. Šezdeset posto ih je nastanjeno stalnim stanarima, a ostatak se iznajmljuje. Taj je hotel mjesto brojnih kontradikcija. Neki od stanara žive u hotelu jer im se sviđa osjećaj odvojenosti od ostatka svijeta i za njih je Chelsea Hotel mjesto gdje mogu nestati od pogleda svih. Drugi pak uživaju u tome što su dio umjetničke zajednice koju opisuju kao "vertikalno selo".
Chelsea je poput New Yorka u malom: zarade njegovih stanovnika uvelike se razlikuju, oni koji se bore za opstanak voze se istim liftom kao i oni bolje stojeći, stanovnici su različitih generacija, a iza svakih hotelskih vrata neka je skrivena priča.
Baš kao i sam grad, hotel je utočište za one koji se žele ponovno izmisliti. Jedni dolaze u Chelsea Hotel kako bi postali netko drugi, a drugi jer znaju da je to mjesto gdje mogu biti onakvi kakvi zapravo jesu.
Zgrada od crvene cigle, visoka 12 katova, na adresi West 23rd Street sagrađena je 1884. godine i u to je vrijeme bila najviša građevina u New Yorku. Njezina je namjena bila da postane dom 40 bogatih obitelji, no na prijelomu stoljeća financijeri su bankrotirali i zgrada je postala hotel. Veliki stanovi tada su pretvoreni u hotelske sobe zbog toga je svaka soba drugačija. Prizemljem dominira veliko predsoblje nalik umjetničkoj galeriji u kojoj uvijek sjede živopisni ljudi.
Norman Gosney u hotelu živi 22 godine i nastanjuje nekadašnj apartman Sarah Bernhardt na zadnjem katu. U njegovu vrtu na krovu nalazi se svojevrsni oltar posvećen Charlieju Parkeru. Gosney, koji je iz Bristola, voditelj je kabarea u stilu 30-ih godina pod nazivom "Grešni užici". On je novinaru New York Timesa objasnio "zakonitosti" predsoblja Chelsea Hotela: - Tu su uvijek tzv. djevojke iz predsoblja: obično su to atraktivne, luckaste djevojke u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim 20-im, koje znaju sve o hotelu i koje su tu došle s lovom dovoljnom da ostanu tjedan dana.
U predsoblju također uvijek netko spava. Zatim su tu neki talentirani umjetnici, ali i bogati idioti koji boravkom u Chelseaju pokušavaju postati boemi. A povijest hotela doista je bremenita važnim umjetničkim trenucima. U njemu je Sir Arthur Clarke napisao "2001.: Odiseja u svemiru", tu je 1953. Dylan Thomas pao u alkoholnu komu, a beatnički pjesnik Allen Ginsberg filozofirao o svemu i svačemu. U hotelu su živjeli William S. Burroughs, Jimi Hendrix, Tennessee Williams, Mark Twain, Arthur Miller, Patti Smith, a nedavno i glumac Ethan Hawke. Hotel "pamti" samoubojstva, ubojstva, požare, narkomane, punkere, pjesnike, slikare...
Nedavno smijenjeni upravitelj Stanley Bard na toj je poziciji bio od 1955. godine kada je naslijedio svoga oca. Njegovo podržavanje umjetničkog ozračja hotela i blagonaklono gledanje na stanare boeme stajalo ga je pozicije upravitelja, iako su i tijekom njegova upravljanja hotelom jeftin smještaj i sloboda konzumiranja narkotika za Chelsea Hotel bili davna prošlost.Arthur Miller je u svome djelu "The Chelsea Affect" opisao život u hotelu 60-ih godina.
"Bilo je uzbudljivo znati da na zadnjem katu Virgil Thomson piše svoje opake glazbene kritike, a da su platna koja vise u predsoblju Larryja Riversa zapravo trampa za stanarinu, da je djevojka koju sam sreo u liftu Viva, a muškarac u njezinoj pratnji Warhol i da je miris koji se širio hodnicima bio miris marihuane". Danas je atmosfera mnogo drukčija. Mjesečna najamnina za dvosobni apartman iznosi oko 4000 dolara, što nije jeftino ni za Manhattan.
Chelsea Hotel je sada utočište za ljude poput glumca Ethana Hawkea: boeme u srcu s bankovnim računom filmske zvijezde. (Hawke je kao redatelj snimio film "Chelsea Walls".)
U hotelu također više ne postoji soba u kojoj su živjeli Sid i Nancy. Vrata te sobe su zapečaćena, a ona je postala dio drugog apartmana.
- Francuska glumica Sarah Bernhardt tijekom boravka u Chelsea Hotelu početkom stoljeća donijela je vlastite plahte i poplun.
- Pisac William S. Burroughs, autor "Golog ručka", uselio se u Chelsea Hotel 1964., nakon povratka iz Europe. Godinu prije u hotelu se počela okupljati ekipa iz Warholova kruga.
- Pisac Arthur C. Clarke godinama je živio u Chelseaju. Prvi put se uselio još 1956. godine. U hotelu je napisao i "2001.: Odiseja u svemiru", a tijekom ekranizacije romana Stanley Kubrick ga je posjećivao u hotelu.
- Glazbenik i pisac Leonard Cohen napisao je pjesmu "Chelsea Hotel 2".
- Američki pisac Theodore Drieser "visio" je u hotelu 30-ih godina prošlog stoljeća kada je u Chelseaju živjelo mnogo pisaca, dok je bio svojevrsni centar radikalne kulture.
- Glumica Jane Fonda živjela je u hotelu početkom 70-ih, kao i Donald Sutherland s kojim je tada snimila genijalni triler Alana Pakule "Klute".
- Filmski redatelj Miloš Forman u hotelu je živio u vrijeme produkcije filma "Kosa" .
- Glumac Dennis Hopper.
- Fotograf Robert Mapplethorpe u hotelu je živio 70-ih godina s Patti Smith.
- Dramatičar Arthur Miller u hotelu je začeo svoju kćer Rebeccu Miller koja je također živjela u Chelseaju.
- Pjevačica Joni Mitchell, autorica pjesme "Chelsea Morning".
- Fizičar, otac atomske bombe, Julius Robert Oppenheimer.
- Slikar Diego Rivera, muž Freide Kahlo.
- Pisac i glumac Sam Shepard.
- Pisac Thomas Wolfe napisao je svoj roman "Pogledaj dom svoj, anđele" 1936. u sobi 831 Chelsea Hotela.
- Jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća, Dylan Thomas, u hotel se uselio 1952., a već je sljedeće godine, nakon jedne žestoke pijanke, umro.
|
Poznati stanovnici Chelseae
|
Sid Vicious
U C helsea Hotelu snimljeni su brojni filmovi; prvi je bio Warholov film "Chelsea Girls" iz 1966. Tu je svoju priču o "Sid & Nancy" snimio 1986. Alex Cox a hotel glumi i u filmu "Profesionalac" Luca Bessona.
Ime hotela se spominje u brojnim pjesmama; Ryan Adams tako ima pjesmu "Hotel Chelsea Nights", Leonard Cohen "Chelsea Hotel 2", Dylan spominje Chelsea Hotel u svome hitu "Sara", Nico pjeva "Chelsea Girls" a Jefferson Airplane "Third Week in the Chelsea". Stogges u svojoj pjesmi "We Will Fall" također spominju kultni hotel baš kao i Joey Ramone u pjesmi "Like a Drug I Never Did Before".
Rufus Wainwright je većinu svojih pjesama za svoj album "Poses" napisao za vrijeme boravka u hotelu u ljeto 1999. godine. Dobar dio fotografija za kontroverznu Madonninu knjigu "Sex" snimljene su u Chelsea Hotelu .
|
Chelsea Hotel u popularnoj kulturi
|
Pavica Knezović Belan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....