Više radosti - manje pobačaja

Ako se zbog toga zakona rodi u Hrvatskoj samo jedno dijete manje, zakon nije dobar - čuli smo na RTL-u na sam dan blagovijesti navečer. Misao sasvim primjerena blagdanu kad je Bog postao čovjekom u utrobi majke Marije. Hrvatska zaista ima sve manje stanovnika, svako je rođenje radosni događaj. Ali zakon o medicinskoj pomoći u oplodnji - ili kako se to već zove - odnosi se na mali broj mogućih začeća, a upravo čitamo stručne podatke da bi u cijeloj Europi bilo dovoljno novorođenčadi ako bi se omogućilo da se rode sva začeta djeca.

Prema izvještaju “pobačaj u Europi i Španjolskoj” koji je Španjolski zavod za obiteljsku politiku 2. ožujka predstavio u Bruxellesu sa 2,863.649 izvršenih i zabilježenih pobačaja u Europi (stvarno ih je zacijelo mnogo više) pobačaj je glavni uzrok smrtnosti na tom kontinentu - ispred raka, srčanih udara i prometnih nesreća.

Da se svako začeto dijete rodi - Europljana ne bi bilo previše, samo Europa ne bi tako ustrajno izumirala. U zemljama Europske Unije svaka peta trudnoća završava pobačajem - koliko se bilježi, a zacijelo mnogo je više neregistriranih.

Pitanje je ima li smisla toliko žaliti što pojedini brakovi zbog zakonskih ograničenja ne mogu ostvariti umjetnu oplodnju a istodobno se više ili manje zauzimati za što više ozakonjenja pobačaja. Vrijedi napomenuti da je usvajanje napuštene djece vrlo humano i da uvelike može zadovoljiti roditeljske želje neplodnih parova.

Iskustva pokazuju da je to radosno moguće i uspješno. Zašto se tako malo djece posvaja iz domova u koje su sklonjeni? Ako je o zakonima riječ, to bi vrijedilo pojasniti i ubrzati postupke. Bilo bi više sretnijih obitelji, manje teških medicinskih zahvata, a usvojeno se može i mnogo ljudskije odgojiti kao vlastito, bez sakrivanja istine o podrijetlu. Bilo kako bilo - rizika je manje a uspjesi zadovoljavajući. A pobačaja bi zaista moralo biti mnogo manje.