Vlada je najviši kolektivni organ izvršne vlasti neke države. Može biti u cjelini odgovorna parlamentu (tada je njezin predsjednik prvi među jednakima, npr. predsjednik ministarskog vijeća), može biti odgovorna svom predsjedniku i preko njega parlamentu, a u predsjedničkom sustavu sa striktnom trodiobom vlasti odgovorna je samo državnom poglavaru koji je ujedno i njezin šef.
Vlada se razvijala postupno iz vladarova savjetničkog kabineta (savjetnici su u nekim državama zvani “ministri”, tj. sluge). U tim kabinetima se postupno izdvajao glavni savjetnik, negdje kao prvi ministar (premijer), negdje kao kancelar, postajući postupno kopča između suverena i ostalih savjetnika odnosno ministara. Istodobno su i ministri specijalizirali područja svoje odgovornosti (resore).
Jačanjem parlamenata izvršna vlast pripala je vladi. Danas vladu obično čine, uz njezina poglavara, ministri na čelu resora (s lisnicom), ministri bez lisnice (obično s delegiranim dužnostima, koje mogu biti i potpredsjedničke u vladi), a u nekim uređenjima i zamjenici te pomoćnici ministra (“šira vlada”). Vlada ulazi u dužnost kada joj parlament izrazi povjerenje (što znači da ima većinu u njemu), a pada kada ostaje bez povjerenja, odnosno kad parlamentu istekne mandat.
Vlada je omiljeni predmet psovanja u južnoevropskim državama. “Vlada” je u hrvatskome postverbal glagola “vladati”, praslavenskog podrijetla (“*volst’”), iz indevropskog korijena “*weldh-/*waldh-” (biti jak), usp. latinski “valeo” (vrijedim, zdrav sam), gotski “waldan” (upravljati), usp. imena Waldemar/Vladimir, Gualtier/Walter.