Vjerojatno nimalo slučajno baš uoči božićnih blagdana premijer Andrej Plenković podijelio je ključeve više od stotinjak novih automobila najtežim ratnim invalidima. Ministar branitelja tom je prilikom najavio da će ih država dogodine pokloniti dvostruko više, precizno 219, te će vozila dobiti i pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, kojima je prije tri godine ta pogodnost ukinuta. Ispravit ćemo tu nepravdu, rekao je Tomo Medved, hvaleći se da su sredstva u državnom proračunu već osigurana. Vlada tako počinje implementirati najavljene, ali javnosti sustavno još nepredstavljene, pa, dakle, i neusvojene promjene zakona kojima se paket braniteljskih prava dodatno povećava.
Novi će zakon, kako je ministar više puta naznačio, faktički izjednačiti pripadnike Hrvatske vojske i HVO-a. Ostavimo li trenutno po strani političke, u odnosima s Bosnom i Hercegovinom vjerojatno teško zanemarive implikacije ideje da borci HVO-a i službeno steknu status hrvatskih branitelja, ostaje Medvedu, čini se, nevažna činjenica da je namjeravana zakonska inovacija teška nekoliko milijardi. Nitko ne zna točno koliko, ali upućeni tvrde da bi planirano proširenje statusnih prava, uključenje kompletnog HVO-a u pogodnosti garantirane hrvatskim braniteljima, državu moglo stajati dodatnih od dvije do čak pet milijardi kuna. Premda mnogi od tih ljudi u ratu nikada nisu bili u Hrvatskoj. U istom se dahu najavljuje i ukidanje vremenskog roka za stjecanje novih prava, što će veteranima ponovno otvoriti mogućnost priznavanja invaliditeta na temelju PTSP-a. Prema insajderskoj procjeni, realno je očekivati povećanje njihova broja za najmanje desetak tisuća.
Namjeravane promjene i rast proračunskih troškova za branitelje premijer Plenković tumači kao brigu države za njihov dostojanstven život. Empatičan šef Vlade - pa to zaista treba cijeniti. Ali, ni njegovi prethodnici nisu prema veteranskoj populaciji bili škrte ruke. Dapače, materijalna prava visoke razine kakva Hrvatska osigurava svojim braniteljima, a posebno onima koji su zdravstveno stradali, nemaju ni mnogo bogatije zemlje. Lani za vrijeme šatoraške pobune priličnu je konsternaciju javnosti izazvalo otkriće da njen kolovođa Đuro Glogoški po raznim stavkama invalidnosti od države mjesečno inkasira oko 25.000 kuna. Generalno, Hrvatska je svojim zaslužnicima iz rata osigurala jako dostojanstven status. Druga je stvar što je model njihova zbrinjavanja bio pogrešan, pa ih je faktički isključio iz života.
Novi auto pod božićnim drvcem sigurno će razveseliti obitelj Đure Glogoškog. Ali, najave da sličan poklon iduće godine sljeduje i pripadnicima HVO-a, a pogotovo najava o proširenju veteranskih prava objektivno, na razini države, ne mogu biti razlog za sreću i zadovoljstvo. Jer takvo množenje materijalnih povlastica znači samo jedno - da će i Plenkovićeva Hrvatska biti zemlja iz koje će se masovno odlaziti, koju će - kao i dosad - napuštati perspektivniji, mlađi i obrazovaniji dijelovi stanovništva. Država se nastavlja prazniti od ljudi. Nova Vlada, ako je suditi po nekim recentnim potezima, neće zaustaviti te gorke rijeke koje će svoj život tražiti i graditi negdje drugdje.
Pumpanje braniteljskih prava razlog je pesimizma jer otkriva da se nova Vlada s proračunskim rashodima raspojasala. Proračun je, tvrde ozbiljni ekonomisti, nerealan. Mogući su prihodi precijenjeni. Rashodi se otimaju s lanca. Država svoje molokovske apetite nije ni pokušala obuzdati. Budžetski troškovi, s posebno podebljanim izdvajanjima za vojsku i branitelje, ne odgovaraju fiskalnim kapacitetima hrvatskog gospodarstva. Ravnateljica Instituta za javne financije Katarina Ott upozorava da je povećanjem, umjesto smanjivanjem, rashodne strane proračuna propuštena prilika za početak agresivnije fiskalne konsolidacije. Nije riječ o krivoj procjeni, nego o tendenciji da se opet živi iznad mogućnosti.
O tome govori i slično, uz Plenkovićevu suglasnost, nabildani zagrebački proračun, oplemenjen, kako je to Milan Bandić formulirao, 200 milijuna teškim financijskim zahtjevima HDZ-a. Premijerova spremnost da se problematičnim i neostvarivim uvećavanjem gradskog proračuna održava, kako je rekao, politička stabilnost u Zagrebu, prilično je zabrinjavajuća. Kovanje političke stabilnosti ovdje je svedeno na operaciju drži vodu dok majstori odu, odnosno dok na proljeće ne prođu lokalni izbori. Brutalna HDZ-ova politička trgovina s Bandićem denuncira i način na koji je Plenković krojio proračun države.
Skupa i rastrošna država - siromašni građani! Zato način raspodjele državnog proračuna ne sluti da će se broj odlazećih smanjivati. Ljudi Hrvatsku napuštaju iz više razloga, ali najviše zato što nemaju posao i loše su plaćeni, ne mogu živjeti, silno se muče, dok drugima, nimalo boljima, teku med i mlijeko. Krucijalni problem vitalno možda zaista ugrožene nacije nije premali broj novorođenih, nego činjenica da se čitave generacije ne uspijevaju zaposliti. Hrvatska je europski rekorder po broju juniora koji su potpuno socijalno isključeni, niti se školuju, niti rade, niti traže posao. Planiranim demografskim mjerama država će možda potaknuti rađanje, ali stvarat će buduće stanovnike nekih drugih zemalja. Načinom na koji Vlada kroji državne financije i određuje svoje prioritete hrvatskoj se mladosti sugerira neka svoju perspektivu traži izvan Hrvatske.
Financijsko fokusiranje na veteranska prava duboko je razočaravajuće i zato što otkriva nespremnost Vlade da se potrudi oko smanjivanja socijalnih disbalansa koji razaraju Hrvatsku. Pravedno je da država stradalim braniteljima osigura dostojanstven život, ali uvredljiv je i nepodnošljiv ignorantski odnos prema svim drugim invalidima koji često žive u potpuno ponižavajućim uvjetima. Za drastične razlike u zbrinutosti vojnih i civilnih stradalnika nema opravdanja. Suočen ovih dana s činjenicom da invalidski dodatak u Hrvatskoj iznosi ni pedeset eura, dok je u zemljama s općenito nižim standardom mnogo veći, pa u Srbiji broji 200 eura, a u sirotinjskoj Bosni i Hercegovini 250, premijer Plenković uspio je promrsiti tek da je to nedovoljno, ali sva su se njegova obećanja svela na ponavljanje rečenice: “Mi ćemo nastojati riješiti, mi ćemo nastojati…” Možda bi njegovo nastojanje dobilo na ubrzanju da civilni invalidi posude rabljeni šator iz Savske, možda i koju plinsku bocu i instaliraju se ispod nadležnog ministarstva ili Vlade.
Bolji život svima, a ne samo njima - na toj je paroli Ivica Račan svojedobno dobio izbore. Slična bi se poruka sada morala reaktivirati. U Hrvatskoj se dobro živi na ratnim zaslugama (velik se broj generala nekim čudnim putevima pretvorio u multi bogatune) i političkoj podobnosti. U četvrt stoljeća samostalnosti stranački su uhljebi svih boja okupirali državu. Ne može se živjeti od rada, jer posla nema ili je slabo plaćen, pa su javnost nedavno zapljusnuli poražavajući podaci o egzodusu gotovo tisuću hrvatskih liječnika. Prema veteranskoj populaciji i političkoj klasi nije cicija, ali zato je hrvatska država po izdvajanjima za nezaposlene i socijalno isključene osobe bitno ispod europskog prosjeka. Sustav vrijednosti potpuno je poremećen. Kurikularna se reforma gasi, a veteranske povlastice množe. Hrvatska živi u prošlosti, a ne u budućnosti. Ne treba joj znanje, pa se mladi i obrazovani ljudi rasipaju po svijetu…
Povećanje izdvajanja za branitelje premijer Plenković objasnio je željom da vrati njihovo povjerenje u institucije države, a skok troškova svog ureda za 50 posto potrebom obnavljanja nekakve dvorane u Banskim dvorima. Možda je sada najprimjerenije da to obavimo, rekao je. U istom razgovoru u kojem se mučio da na pitanje o doplatku za civilne invalide, ljude koji trebaju tuđu pomoć da bi mogli funkcionirati, ništa ne odgovori i ne obeća. Ne spadaju u kaste kojima hrvatska država služi. Ostatak Hrvatske također sve manje vjeruje u institucije sustava, ali nitko se oko toga previše ne uzrujava i ne brine. Indiferentna država šalje im poruku da je izlaz možda ipak na Bregani. Sretan Božić svima, a ne samo njima!