Vrlo zanimljiva vina s Neretve

Voditelj zagrebačke tratorije Fellini, uz koju sam, eto, već godinama sentimentalno vezan, nekoliko me puta zamolio da kušam vina obitelji Prović iz delte Neretve. Radilo se o chardonnayu, koji je bio žestoko prebarikiran, ali je grožđe pokazivalo dobar potencijal, te o nekoliko crnih vina, od kojih su neka pokazivala očite probleme s krivo tretiranim taninima, kao i s usklađenošću pojedinih elemenata.

Međutim, kupaža merlota i caberneta iz 2007. vrlo je dobro, voćno, snažno vino, puno tamnih aroma šljiva i kupina, koje me jako ugodno iznenadilo. Mislim da vina s etiketom Prović, na kojima, naravno, još treba raditi, mogu imati budućnost na hrvatskom tržištu.

Nova žilavka

Žilavke su, pak, na hrvatskom tržištu prisutne već deset-ljećima, s promjenjivim uspjehom. Prije rata Hepokova je žilavka sa žutom etiketom vladala ne samo hrvatskim i bosanskohercegovačkim res-toranima, nego se i relativno uspješno izvozila u Njemačku.

Poslije rata uspio sam kušati samo jednu stvarno dobru žilavku, s etiketom Stankela. Bilo je to prije desetak godina.

Nova žilavka vinarije Andrija, koju sam probao prije nekoliko dana i koja će se naći na vinskoj karti sve uspješnijeg restorana Kod Vele (uskoro slijedi određeni rebranding, pa će se to mjesto, gdje se za ručak katkad stoji u redu za stol, preimenovati u Mostove), iznimno me ugodno iznenadila.

Moderna vinifikacija

Vina s etiketom Andrija već se dugo mogu nabaviti u Hrvatskoj, no dosad me nisu zanimala. Sama vina bila su prerustikalna i neprecizno napravljena, dok je stari dizajn boce naprosto morao odbijati i najveće žilavkine fanove.

Nove Andrijine žilavke i blatine sada izgledaju puno pristojnije, a vino je upravo drastično bolje.

Žilavka iz 2008. godine moderno je vinificirana, s puno svježine, s ponešto mi-neralnosti i s karakteris-tičnom, biljno-voćnom aromatikom te zanimljive i potencijalno jako važne sorte. Radi se, vjerojatno, o najbo-ljem hercegovačkom vinu što sam ga pio za dugo, dugo vremena.