Nakon izbora ovog vikenda Makedonija se približava izravnom sukobu oko strukture države. Vladajući VMRO ostvario je tijesnu većinu pred opozicijskim socijaldemokratima (SDSM). To će omogućiti albanskim strankama da igraju važniju ulogu u formiranju koalicije. VMRO će se okrenuti najvećoj albanskoj stranci, Uniji za demokratsku integraciju (DUI). Istodobno će lideri SDSM-a dovesti u pitanje legitimitet koalicije koju će voditi VMRO i obnoviti svoje prosvjede.
Odlazeća vlada VMRO-a bila je uvučena u skandal prisluškivanja širokih razmjera. Bojeći se masovnih nereda i nestabilnosti, međunarodni su diplomati izvršili pritisak na vladu da pristane na prijevremene izbore. U srpnju 2015. potpisan je sporazum iz Pržina, koji je zahtijevao nove izbore. Iako je Makedonija privukla značajne strane poslove te snažno investirala u infrastrukturu, kao što je vidljivo u ekstenzivnoj obnovi Skoplja, konačni je rezultat veliki porast javnog duga. Teško da će ekonomija rasti dok traje politički zastoj. VMRO je uspio pronaći mjeru za međuetnički mir podjelom vlasti u kojoj je DUI razvijao svoju mrežu albanskih pristaša, posebno u većinskim albanskim krajevima u zapadnoj Makedoniji. No, taj suživot je ultimativno ovisan o dodjeljivanju dijela nacionalnog ekonomskog kolača albanskoj zajednici. Makedonija će svjedočiti rastućem sporu ne samo podržavatelja VMRO-a i SDSM-a, nego i unutar albanske zajednice. VMRO-ov nacionalizam i usredotočenost na povijesni identitet Makedonaca otuđio je Albance koji vjeruju da je to blokiralo ulazak zemlje u EU i NATO te stoga oduzelo građanima i sigurnost i boljitak. Prisutno je i nezadovoljstvo zbog VMRO-ova implicitnog pokušaja da zemlju pretvori u nacionalnu državu slavenskih Makedonaca.
Zbog grčkog veta i ograničenih izgleda za pristup Makedonije EU i NATO-u vlada je pod minimalnim vanjskim pritiskom da provede demokratske reforme.
Bruxelles i Washington su doista spremni tolerirati kvaziautoritarnu partijsku državu tako dugo dok vlada osigurava etnički mir. Osim toga, potezi Skoplja, kojima kontrolira ilegalnu imigraciju koja utječe na EU, stekli su pobornike u glavnim gradovima koji bi u drukčijim okolnostima bili izuzetno kritični prema otklizavanju od demokratskih standarda. No, albansko nezadovoljstvo raste potaknuto ekonomskim zaostajanjem i neprestanom diskriminacijom kad je riječ o zapošljavanju i pravosudnom sustavu. Jedinice lokalne vlasti su također oslabljene nedostatnim sredstvima koja Skoplje dodjeljuje albanskim općinama, a aktivisti vjeruju da su se poslovni krugovi bliski VMRO-u najviše okoristili obnovom glavnoga grada. Sve više Albanaca otvoreno se suprotstavlja čelnicima DUI-ja, smatrajući da stječu korist od državne korupcije na štetu običnih građana. U posljednjih nekoliko mjeseci bilo je niz prosvjednih akcija, odlazaka iz DUI-ja te stvaranja novih političkih stranaka s radikalnijim programima. Ako se formira nova koalicija VMRO-DUI ili čak SDSM-DUI, naići će na snažan pritisak da ostvari bolji sporazum za Albance čak uključujući i ustavnu ravnopravnost s Makedoncima.
DUI je obećao da će albanski učiniti službenim jezikom u cijeloj zemlji, ostvariti uvjete kako bi Albanci imali veće ekonomske mogućnosti i učinkovitiji utjecaj albanskih predstavnika na vladine odluke. Ako DUI ne uspije ostvariti obećanja te bude doživljen kao ukrasni partner bilo za VMRO, bilo za SDSM, Makedonija će se naći suočena s rastućim nemirima i nastajućim militantnijim pokretima koji će tvrditi da su stvarni predstavnici albanskih interesa. Takav scenarij mogao bi srušiti koalicijsku vladu i zaprijetiti jedinstvu države. Nove albanske stranke kao što je Besa, koja je ostvarila drugo mjesto među albanskim biračima, iznose zahtjeve za federalni državni ustroj ili čak dvoentitetsku podjelu koja bi se osnivala na etničkim linijama, kao u BiH. To bi mogao postati kamen spoticanja prema zahtjevima za odvajanje i neovisnost. Takav bi razvoj mogao pokrenuti novo nasilje u zemlji čija je budućnost nejasna.