ZAGREB - Sve je bilo kako treba: uzak krug obitelji, prijatelja i dragih ljudi, slatka djeca, iskreni osmijesi. Sreća, sreća, sreća.
Goran Ivanišević i
Tanja Tatjana Dragović napokon su učinili ono što su godinama najavljivali.
Vjenčali su se u katoličkoj crkvi u San Pedru, tradicionalnom utočištu hrvatskih emigranata ribara, pa se najdulja veza u hrvatskom upper-classu konačno potvrdila pred oltarom.
Obitelj Dragović, svojevrsni zagrebački poduzetnici crnogorskog podrijetla sa specifičnim senzibiltetom za biznis, i obitelj Ivanišević, fetivi splitski tradicionalisti, postale su jedna drugoj, zahvaljujući obredu na drugom kraju svijeta, neželjena svojta.
Vjenčanju, skromnoj, jednostavnoj i prilično brzoj ceremoniji, nije prisustvovao nitko od mladoženjine obitelji. Pojavila se Tanjina mama Mira Pogačić, gospođa obnaženih ramena, što u žutoj haljini gotovo od radosti pleše po travi. Tamo su bili brat Igori sestra Ivona.
Ivaniševićeva strana bojkotom je poslala jasnu poruku. Odnosi oca Srđanai Gorana, a obojica su jednako tvrdoglavi, zbog veze s Tanjom godin
ama su bili napeti. Događala su se samo razdoblja hladnog mira, stresnog podnošenja situacije, koja su neizbježno završavala nastavkom svađa.
Otac Srđan, primjer splitskog kolerika (u gradu je to uobičajeno stanje svijesti na koje se gotovo nitko ne obazire), htio je Gorana, dok je bio mlađi, jasno usmjeravati u privatnom životu. Isto kao i na terenu. Ponekad vikom, gdjekad ružnom gestom, a rijetko, kažu upućeni, i otvorenim dlanom.
U ranim dvadesetim godinama života, kada se Ivanišević junior konačno potpuno emancipirao od oca, Srđan je sve više gubio kontrolu nad sinovim životom.
Stastvenu vezu s Tanjom, okrunjenu crkvenim vjenčanjem, koja se dogodila nakon veze s Danijelom Mihalić, ocu je samo neugodan podsjetnik, simbol stanovitog poniženja i konačnog Goranova odlaska.
A stari Ivanišević preko toga neće lako prijeći. Makar to bilo i vjenčanje sina jedinca. (jl)
| Tanja i Goran napokon vjenčani |
Vjenčali su se u katoličkoj crkvi u San Pedru, tradicionalnom utočištu hrvatskih emigranata ribara, pa se najdulja veza u hrvatskom upper-classu konačno potvrdila pred oltarom.
Obitelj Dragović, svojevrsni zagrebački poduzetnici crnogorskog podrijetla sa specifičnim senzibiltetom za biznis, i obitelj Ivanišević, fetivi splitski tradicionalisti, postale su jedna drugoj, zahvaljujući obredu na drugom kraju svijeta, neželjena svojta.
Vjenčanju, skromnoj, jednostavnoj i prilično brzoj ceremoniji, nije prisustvovao nitko od mladoženjine obitelji. Pojavila se Tanjina mama Mira Pogačić, gospođa obnaženih ramena, što u žutoj haljini gotovo od radosti pleše po travi. Tamo su bili brat Igori sestra Ivona.
Ivaniševićeva strana bojkotom je poslala jasnu poruku. Odnosi oca Srđanai Gorana, a obojica su jednako tvrdoglavi, zbog veze s Tanjom godin
ama su bili napeti. Događala su se samo razdoblja hladnog mira, stresnog podnošenja situacije, koja su neizbježno završavala nastavkom svađa.
Otac Srđan, primjer splitskog kolerika (u gradu je to uobičajeno stanje svijesti na koje se gotovo nitko ne obazire), htio je Gorana, dok je bio mlađi, jasno usmjeravati u privatnom životu. Isto kao i na terenu. Ponekad vikom, gdjekad ružnom gestom, a rijetko, kažu upućeni, i otvorenim dlanom.
U ranim dvadesetim godinama života, kada se Ivanišević junior konačno potpuno emancipirao od oca, Srđan je sve više gubio kontrolu nad sinovim životom.
Stastvenu vezu s Tanjom, okrunjenu crkvenim vjenčanjem, koja se dogodila nakon veze s Danijelom Mihalić, ocu je samo neugodan podsjetnik, simbol stanovitog poniženja i konačnog Goranova odlaska.
A stari Ivanišević preko toga neće lako prijeći. Makar to bilo i vjenčanje sina jedinca. (jl)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....