Prijedlog pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević da roditelji koji grubo zanemare brigu o djetetovu zdravlju - što uključuje i obvezu cijepljenja - budu kazneno gonjeni i, moguće, kažnjeni zatvorom izazvao je oprečne reakcije u široj i stručnoj javnosti: jedni pozdravljaju takvo rješenje, dok se drugi zgražaju ili upozoravaju da, dugoročno, rezultate daje samo edukacija, a ne represija.
Međutim, što kad više nema vremena za edukaciju, kad rješenje koje nam treba jednostavno mora biti kratkoročno?
Početkom godine pratili smo slučaj djevojčice oboljele od karcinoma čija je majka odbila kemoterapije, prije toga slučaj dječaka kojeg su odlučili liječiti alternativom i odvesti ga iz bolnice. U Dubrovniku je izbila epidemija ospica, upravo traje u Zagrebu.
Možemo li čekati?
U praksi, malo je vjerojatno - ako uopće - da će bilo koji roditelj doista završiti u zatvoru zbog toga što nije na vrijeme cijepio dijete. Zakonska odredba čiju izmjenu pravobraniteljica predlaže govori o kazni “do tri godine zatvora”. Budući da nije propisana minimalna kazna zatvora, znači da kazna uopće ne mora biti zatvorska.
U zatvoru bi pak mogao završiti onaj roditelj čija je nebriga o djetetovu zdravlju dovela do teške tjelesne ozljede djeteta, za što je propisana kazna od jedne do osam godina, ili ako odbijanje određenih postupaka ili zahvata u konačnici, posredno ili neposredno, dovede do smrti djeteta - za to je propisana kazna od tri do 15 godina zatvora. A to je malo kome sporno.
No, iako ne bi išli u zatvor, protiv roditelja necjepiša bio bi pokrenut kazneni progon, što za sobom povlači određene posljedice: kaznenu evidenciju, nemogućnost dobivanja potvrde o nekažnjavanju, u slučaju presude zabranu rada s djecom...
Kod dobrog dijela roditelja, upozorava pravobraniteljica, upravo bi zbog toga već i prijetnja kaznenim progonom dala rezultate.