Trumpovo relativiziranje krivnje rasističkih terorista u Virginiji tiče se i nas iz barem dva razloga: zato što smo ulaskom u NATO bianco mjenicom povjerili sigurnost tom savezu i zato što naša predsjednica uporno gura Hrvatsku dalje od politike Unije i bliže SAD-u
Donald Trump će, dakako, preživjeti nevjerojatan pljusak kritika koji mu se survao na glavu kada je za nasilje u Charlottesvilleu - gdje je bijeli suprematist po terorističkom obrascu muslimanskih ekstremista pregazio manifestante na strani rasne jednakosti i građanskih prava - optužio, u trećem pokušaju, i "lijeve ekstremiste" (taman kao da mu je sufler bio dr. Zlatko Hasanbegović).
Trump je prvo nedovoljno odlučno osudio rasističke teroriste, onda ih je osudio jače, a zatim je - poslije prosvjeda ljutitih suprematista, koji su ga podsjetili da ne bi dobio izbore bez glasova Ku Klux Klana i sličnih suprematističkih rasističkih organizacija - opalio i po liberalnom dijelu spektra, prozivajući neku imaginarnu "alternativnu-ljevicu" ("Alt-Left"). Što je "Alt-Right" znamo već godinama. Zahvaljujući i njima i njihovu jahanju na "alternativnoj istini" i Trumpove izmišljotine su postale manje neobične (i nimalo istinitije). Ali "Alt-Left" je pokret koji je izmislio sâm Trump, ni iz čega, kao nekakvu ravnotežu, onako kako se u svađi argumenti izmišljaju kad ponestanu istiniti.
Svrha je bila: relativizirati krivnju ljudi koji su ga ne samo podržavali, nego i s kojima dijeli svjetonazor.
Nisu se užasnuli aktivisti ljudskih prava, demokrati, liberali - ta oni drugo od Trumpa nisu ni očekivali. Skandalizirao se dio republikanskog establishmenta, uključujući i dvojicu bivših predsjednika: Georgea W. H. Busha i Georgea W. Busha, od kojih je stariji vodio i Središnju obavještajnu agenciju (CIA). Još jedan bivši direktor CIA, John Brennan, poslao je pismo CNN-u, a time i američkoj javnosti, ocjenjujući da je Trump svojim riječima i akcijama "izložio nacionalnu sigurnost i zajedničku budućnost teškom riziku". "Trumpove riječi, i uvjerenja koja one odražavaju, nacionalna su nesreća, pa svi Amerikanci sa savješću treba da odbace njegove ružne i opasne komentare", ocijenio je Brennan. Ogradio se i treći čovjek administracije: državni tajnik Rex Tillerson.
Mogli bismo reći da se to nas ne tiče - ali tiče nas se, i te kako.
Tiče nas se, jer smo ulaskom u NATO (za koji su lobirali Račan i Milanović) bianco mjenicom povjerili svoju nacionalnu sigurnost zapadnoatlantskom kolosu, koji je nakon Obame nuklearni okidač povjerio Trumpu. Tiče nas se, jer predsjednica Republike, koja je sutvorac vanjske i sigurnosne politike Hrvatske, otkako je Trumpova nacional-suprematistička parola "America First" (u jasnom raskoraku s Evropskom unijom) postala okosnicom agende vlade Sjedinjenih Država, uporno i neumorno gura Hrvatsku dalje od politike (i ideala) Unije i bliže politici USA. Tiče nas se, jer je Trump postao barjak naših domaćih revizionista na valu nikada posve odbačenoga hrvatskoga nacionalno-religijskog suprematizma, svojedobno stožernog elementa ustaškog genocida nad Židovima i Romima, te partnerom u mržnji srpskome nacionalno-religijskome suprematizmu (s etno-religijskim "čišćenjima" na jednoj i drugoj strani). Tiče nas se, jer "Za Dom! Spremni!" u Jasenovcu svjedoči da i sadašnja vladina većina obdržava cvetković-mačekovsku (i antisupilovsku) logiku koja je asfaltirala spust u Jasenovac i Bleiburg.
Potpuno je jalova polemika o tome treba li taj pozdrav zabraniti zakonom kao simbol iz holokausta, treba li maknuti neki drugi simbol, neki naziv trga (naravno, i Titov - ako je šutke prošlo njegovo uklanjanje s obala u Zadru i Splitu, gdje jest bio simbol radi partizana koji su te gradove vratili pošto su ih Srbi i Hrvati darovali, što on znači u Zagrebu, osim kao simbol naknadnih kultova ličnosti i sličnosti?)… U Južnoafričkoj Republici spomenici su maknuti. Spomenik generalu Leeju ne bi bio problem da nema realnog, ukorijenjenog suprematizma koji ga smatra simbolom, jednako kao i konfederalnu zastavu (mrsku crncima jer je simbol njihova ropstva, milu "Torcidi").
Simbolika je opasna samo onoliko koliko odražava realnu društvenu opasnost od uspostave fašističkog poretka ili uzmaha nosivih greda njegove ideologije, poput rasizma ili ikakva suprematizma. Ili realnu društvenu opasnost od inakog autoritarizma.
Nijedno društvo ne može efikasno suzbiti opasne ekstreme delegirajući građanski odgoj na kazneni zakonik i organe represije. To, štoviše, alimentira inat, a i emulaciju u pojasu mladenačke provokacije.
Ako od obitelji do škole i pretežne religije ne postoji uvjerenje u štetnost i nedopustivost ne samo fašizma (kao oblika organizacije vlasti), nego i elemenata njegove kulturološke atrakcije (rasna ili nacionalna supremacija, utapanje individualnih ljudskih prava u inače nužnim nacionalnim ili vjerskim pravima itd.), uzalud zakon, zabrane i kazne.
Živim u gradu gdje postoje i Partizanski trg, i Kantova četvrt s Marxovom avenijom, i ulice po papama i kardinalima, ili po znanstvenicima poput Newtona, Boškovića ili Fleminga, ili po humanitarcima poput Dunanta. Unutar izrazito pluralističke opće kulture stanovita elastičnost je i dopustiva i poželjna - dok nema nasilja, ni fizičkoga (poglavito terora), ni psihičkoga. Psihičko je nasilje i nametanje samo jednog tipa vrijednosti, npr. ono gdje čak i biskup može one koji nisu prionuli uz ideologiju nacionalne supremacije ne samo nazivati Judama, nego im sugerirati štrik (da se objese ili da ih objese, linčuju, što li već preferira njegova uzvišenost). Indikativno je da se među inkarnacijama Đavla koje navodi ne nalaze šampioni nacionalnog suprematizma poput Pavelića ili Miloševića, što evidentno prokazuje poganski aspekt njegova "kršćanstva".
Trump je zrcalo i naših dilema. Samo što je društvo koje se pod Lincolnom izborilo za individualnu slobodu, gdje je Eisenhower poslao Nacionalnu gardu braniti manjine, gdje se Johnson izborio za zakone o ravnopravnosti, na kojima se pola stoljeća uzgajala krhka mladica "političke korektnosti", na Trumpa diglo kuku i motiku zdesna i slijeva. Dok se Hrvatska, koja je 1990 među tranzicijskim državama zaostajala samo za Slovenijom, sada bori da potisne Bugarsku sa začelja Evropske unije.