Ne može niti jedna zemlja loviti korak s dinamikom četvrte industrijske revolucije ako ne lovi korak s područjem obrazovanja, znanosti i istraživanja. To je ključ uspjeha i jačanja konkurentnosti, poticanja inovativnosti i spajanja akademskog svijeta s gospodarstvom - govorio je u svibnju ove godine premijer Andrej Plenković na okruglom stolu u Zagrebu na kojem je sudjelovao i njegov gost, predsjednik vlade Bavarske Markus Söder.
Takve izjave od premijera Plenkovića slušamo od kada se uselio u Banske dvore. Evo jedna iz prosinca 2017. godine prilikom otvaranja Studentskog doma u Varaždinu. - Obrazovanje je jedna od ključnih strukturnih reformi za Hrvatsku, za našu Vladu - kazao je tada Plenković.
Sada smo u listopadu 2019. Djeca već mjesec dana idu u školu, a onima koji su obuhvaćeni reformskim programom pretenciozno nazvanim Škola za život tek se sad kompletiraju udžbenici i ostali nastavni materijal. Učitelji i profesori koji trebaju biti nositelji reforme školstva definitivno su shvatili kako su ostali na repu proračunskih izdvajanja pa njihovi sindikati prijete štrajkom koji bi mogao otpočeti 10. listopada.
A u Vladi čiji je premijer prije pet mjeseci pripovijedao o obrazovanju, znanosti i istraživanju kao ključu uspjeha, sada o učiteljima govore kao “onima koji bi bušili proračun”. Tretira ih se kao miševe koji su se zavukli u smočnicu i nemilosrdno napadaju vreće s brašnom, grizu kobasice i proždiru sve čega se dočepaju.
Resorna ministrica Blaženka Divjak iz HNS-ove kvote malo bi se izmaknula pa se ponaša kao da nije dio Plenkovićeva tima, nego prije članica nekog od školskih sindikata. Nitko ne želi reći što je stvarno posrijedi - da školstvo i njegova reforma nikome nije prioritet. HDZ, odnosno Plenković o obrazovanju govori prigodno uobličavajući već izlizane fraze o znanju kao preduvjetu za društveni napredak. A HNS bi, čak i kada bi se pozatvarale sve škole u Hrvatskoj, tvrdio da svaki dan vidi napredak u reformi i da su rezultati sjajni. Njihova je mantra kako je reforma školstva najvažnija stvar u zemlji i uvjeravaju nas da je upravo ona “viši cilj” zbog kojeg su prevarili birače, ušli u HDZ-ovu Vladu i rasturili vlastitu stranku.
Zato se na učitelje gleda kao na glodavce koji grickaju proračun. Reforma školstva jedna je od zadnjih rupa na svirali Plenkovićeve Vlade. Da bi bilo koja reforma uspjela, najprije treba znati koji je njen cilj. U slučaju školstva Plenković od prvog dana vuče na svoju, a Divjak na svoju stranu.
Drugi uvjet uspjeha je dobro planiranje i organizacija. O sposobnostima tima ministrice Divjak najbolje govore drame s asistentima u nastavi. Treći i najvažniji element reforme su ljudi koji će ju provoditi - u ovom slučaju to su učitelji i profesori. Dakle, od učitelja u osnovnim školama koji su u prosjeku plaćeni manje od 6400 kuna, i profesora u srednjim školama čije su plaće u prosjeku tek 6540 kuna vladajući političari očekuju da budu motivirani i provode na ho-ruk osmišljenu reformu.
Učitelji koje Vlada tretira kao glodavce koji su navalili na proračun motivirani su za rad i reforme baš toliko koliko su i vodeći političari motivirani da svoju djecu šalju u javne škole. Došli smo u situaciju kada bi valjalo objaviti koliko djece pripadnika političke elite pohađa javne vrtiće, a koliko privatne, koliko ih ide u javne, a koliko u privatne škole. Najzanimljiviji bi bio podatak koliko je njihove djece ostalo studirati u Hrvatskoj, a koliko ih je upisalo studije u inozemstvu.