Novi predsjednik Poljske Bronislaw Komorovski u svojoj je zemlji pokrenuo akciju za smanjenje agresije u redovima političke elite. Za razliku od države kojoj je visoka ne samo politička kultura imanentna, u Hrvatskoj te su tradicije vrlo tanke, pa je žučljiva, psovačka i prizemna konfrontacija u Saboru tim opasnija. Parlament je logično prostor političkog nadmetanja, ali je tragično kad padne na razinu kokošinjca i uličarenja, kako se to dogodilo prošlog tjedna u raspravi o SDP-ovoj inicijativi za izglasavanje nepovjerenja Vladi Jadranke Kosor.
Predsjednik Ivo Josipović također je političare pozvao na smirivanje. Pozicija šefa države čini ga najpozvanijim, a njegov smiren i koncilijantan stav najpogodnijim da pokuša zaustaviti potpunu, dalekosežno opasnu brutalizaciju političke scene, koja bi cijelu zemlju mogla odvesti u civilizacijski rikverc. Ali njegov napor nije dovoljan. Ako misle dobro svojoj zemlji, moraju mu se pridružiti i prvaci stranaka.
Ako ne želi da joj se stranka pretvori u generatora političkog nasilja, premijerka Kosor mora se javno i jasno ograditi od bjesomučnog ispada Vladimira Šeksa, koji je SDP-u zaprijetio zabranom djelovanja. Zbog njegove funkcije - potpredsjednik HDZ-a i Sabora - to ne može biti shvaćeno kao nevažan eksces.
Premijerka bi se također morala ispričati šefu SDP-a Zoranu Milanoviću jer je dopustila da ga u njenom aranžmanu napadne nekakav nevažni tajnik europskih pučana. Vrijeđajući šefa opozicije, uvrijedio je i državu, pa bi Kosor isprikom Milanoviću branila i dostojanstvo Hrvatske.
I ne na kraju, šefica HDZ-a morala bi se ispričati javnosti zato što je njena stranka iskoristila Sabor, najviše mjesto državne vlasti, za ekstremno bljuvanje krika i bijesa.
Svojim govorom mržnje HDZ kapacitira naciju, vjerojatno ne shvaćajući da destrukciju može pokrenuti, ali teško i uzjahati.
Zoran Milanović već je pokazao da se zna ispričati za potencijalno uvredljive izjave.
Ovoga puta možda bi se morao ispričati svojim biračima jer je neprimjereno uspaljeno odgovarajući na napad Kosoričina ino-pomagača uspio u drugi plan baciti svoj uvodni, po HDZ ubitačan govor. Političar s realnim izgledima da postane novi premijer morao bi znati kontrolirati vlastitu taštinu - vidjeli smo i gledamo kako prolaze oni koji to ne znaju - i već se morao navići da ga niski udarci ne izbace iz cipela.
Šef SDP-a morao bi se ispričati i zato što mu je stranka opet nasjela na HDZ-ovu taktiku i dala se uvući u kaotična prepucavanja, kojima je jedini cilj da sve povuku u blato i tako među strankama ponište svaku razliku. Za razliku možda od HDZ-ovih, njegovi birači očekuju pristojnost i više dostojanstva.
Na koncu, Milanović se jako mora zamisliti nad činjenicom da je SDP situaciju svoje potpune moralne nadmoći nad HDZ-om uspio pretvoriti u opću zgađenost politikom.