Apsurdni i nelogični - nebrojeno su se puta ti atributi “lijepili” nekom od hrvatskih zakona upravo zbog toga što je nemilosrdna praksa grubo prizemljila bilo kakvu suvislu mogućnost njihove primjene. Najnoviji slučaj, u školama zasad bez presedana, događa se ovih dana u najmanje četiri škole Šibenske županije u kojima školski odbori odbijaju za novog ravnatelja imenovati čovjeka kojemu prednost pri zapošljavanju ne daju isključivo stručne kvalifikacije, dosadašnji rezultati i program rada, menadžerske sposobnosti, poznavanje kolektiva, bilo što što bi bile poželjne odlike čelnog čovjeka obrazovne ustanove. Ne, jezičac na vagi koji ga stavlja iznad ostalih kandidata koji su se s njim našli u finišu izbora “pod jednakim uvjetima” - jest činjenica da je nezaposleni hrvatski branitelj.
Riječ je, pisali smo o tome, o bivšem ravnatelju OŠ Brodarica iz Šibenika Emilu Božikovu, koji se upravo zato što je nezaposlen bacio u potragu za poslom javljajući se na sve natječaje za ravnatelja u školama u toj županiji. I sve ih redom ruši jer odbori u školama očito ne žele čovjeka “izvana” pa radije odgađaju problem tako da imenuju v.d.-ove, tj. vršitelje ili obnašatelje dužnosti. Daleko od toga da Božikov nema stručnih referenca, zbog njih se i probija u najuži izbor, no problem je što mu prednost prilikom zapošljavanja ne daje nikakva legislativa iz sustava obrazovanja nego “posebni propis”, tj. Zakon o braniteljima i članovima njihovih obitelji.
A upravo se njega na “forte” odlučila držati ministrica Blaženka Divjak koja je prije gotovo dvije godine o tome poslala posebnu uputu školama. Na stranu što Zakon o braniteljima istom stavkom obvezuje sve državne i javne službe te ustanove, a koliko ga poštuje sama država vidjelo se u istoj županiji na primjeru izbora ravnatelja/ice NP Krka. Ministrica Divjak, međutim, tada je nonšalantno tvrdila da se oko “ravnatelja branitelja” nepotrebno diže panika i pitala se “koliko je uopće takvih osoba u Hrvatskoj”.
Eto, ministrice, postoji “taj čovjek”, ni kriv ni dužan Božikov postao je “čovjek presedan”. No, problem je što je zbog prava koja mu daje zakon sve više škola pred krizom upravljanja, a kada isteknu svi ti v.d. mandati, danas odgovorne osobe možda više neće biti na pozicijama moći. A “škole iz stvarnog života” možda će do tada već biti na aparatima.