Kada bi opisivao samog sebe, najdugovječniji HTV-ov dopisnik
Željko Korpar, koji se već osam i pol godina nalazi na mjestu dopisnika javne televizije u Bruxellesu, rekao bi da je poslovno “one man bend”, a privatno veliki i svestrani sportaš te sjajan plesač latinoameričkih plesova.
- Život mi se može opisati kao ‘pps’. Sve teče u znaku dva ‘p’ (posla i plesa), i jednog ‘s’ (sporta), premda pod tim slovom ‘s’ imam bezbroj aktivnosti: trčanje, plivanje, maraton, triatlon - nabraja 50-godišnji HTV-ov novinar, koji je okrugli rođendan proslavio u studenome na zajedničkoj zabavi s dvoje inozemnih kolega, koji su također slavili svoje rođendane.
Svi zajedno imali su točno 127 godina, pa su stoga i na feštu u jedan belgijski restoran pozvali 127 gostiju, većinom novinara dopisnika.
Uz plivanje i triatlon, Korpar najviše voli trčanje. Nedavno je istrčao pariški i belgijski polumaraton
U Bruxelles je, prisjeća se Korpar, kao dopisnik došao u studenome 2000., a u Belgiji se već pomalo osjeća starosjediocem. Supruga Kolumbina trenutno, zbog posla u Zagrebu, ne živi s njim, ali to nadoknađuju redovitim posjetima. Njihova 19-godišnja kći Miriam u Belgiji upisuje Studij za prevoditelje, a nije nemoguće da u budućnosti krene tatinim stopama.
Korpar na HTV-u radi točno 25 godina, a na televiziju je došao nakon što je diplomirao ekonomiju. U razgovoru za Studio otkrio je kako je tekao njegov put od zagrebačke Name do vjetrovitog i kišnog Bruxellesa.
- Nakon završetka studija 1982. godine, počeo sam raditi u zagrebačkoj Nami, a potom u Jugokeramici, kao diplomirani ekonomist. Možda bih tamo i ostao, da jednog dana nisam vidio oglas u kojem je pisalo da s televizije traže vanjske suradnike, odnosno honorarce, za posao u Zagrebačkoj panorami. Dao sam, dakle, otkaz u vanjskoj trgovini Jugokeramike i otišao sa stabilnog i perspektivnog radnog mjesta kako bih počeo raditi kao honorarac na televiziji.
• Što su vaši roditelji rekli na tu odluku?
- Rekli su mi: ‘Samo šibaj! Ako sada ne riskiraš, kada ćeš?’. I tako sam ja ‘šibnuo’. Budući da sam kužio ekonomiju, a mojim šefovima trebali su ljudi koji se razumiju u burzu, tržište rada i profita, relativno sam brzo, već 1985. godine, dobio stalan posao. Iz Zagrebačke panorame otišao sam u Gospodarstvenu redakciju, potom sam godinu dana proveo na ratištima, a poslije toga godinama sam pratio Vladu i Sabor.
• Kako ste došli na ideju da se prijavite na mjesto HTV-ova dopisnika?
- Dogodilo se to nakon što sam završio Diplomatsku akademiju, što se poklopilo sa željom moje TV kuće da otvore prvo radno mjesto HTV-a, i to baš u Bruxellesu, jer su tada počinjali pregovori o sporazumu i stabilizaciji pridruživanja Hrvatske EU.
• Koja je najveća razlika u obavljanju posla u Bruxellesu i nekad u Zagrebu?
- Ovdje nema redakcije. Tu si ‘one man bend’. Ali, najveća razlika je ipak u tome što je ovdje sve iznimno dobro organizirano. Uz to, za razliku od zagrebačkih običaja, tu se cijeni i radi na principu solidarnosti između kolega, svi si međusobno pomažemo u poslu koji je poprilično stresan i nimalo lagan.
• Nema podmetanja u borbi za ekskluzivnu informaciju?
- Ne, ovdje je to nepoznato, a mislim da bi bilo i nemoguće. U Bruxellesu ima oko 2500 stalno smještenih novinara, vežu nas zajedničke teme, viđamo se svakodnevno, družimo i u privatno vrijeme, te svi surađujemo u potrazi za informacijama i izjavama. Često razmjenjujemo informacije jer se toliko toga dnevno događa da čovjek sam to jednostavno ne bi stigao. I taj naš posao raste iz godine u godinu. Neki dan sam računao i ispostavilo se da u ožujku 2009. imam točno dvostruko više snimanja nego u ožujku 2008. godine. Zbog problema sa Slovenijom posljednjih se tjedana gotovo svaki dan javljam u Dnevnik ili u neku emisiju Informativnog programa.
• Kako izgleda vaš prosječan radni dan?
- Najčešće se budim u 8.30 sati. Nakon toga odlazim na trčanje ili plivanje, što prakticiram dva do tri puta tjedno. Posao mi počinje od 10 ujutro, a ponekad traje i do 23 sata, ako se moram javljati za ‘Otvoreno’. Zbog takvog radnog tempa jako je dobro što sam fizički u doista dobroj formi.
• Volite sport?
- Obožavam. Uspio sam istrčati dva maratona. Točnije, istrčao sam pariški polumaraton od 21 kilometra početkom ožujka, a pola godine ranije belgijski polumaraton. Dakle, sad kao prekaljeni maratonac bez problema jurcam Bruxellesom i ganjam izjave, iako imam 50 godina. Moja kći Miriam, jedna od najboljih hrvatskih triatlonki, pomno me sprema kako bih ovog ljeta prvi put i ja nastupio na triatlonu koji će se održati u Hrvatskoj. Jedva čekam.
• Stignete li se u Belgiji baviti svojim nekadašnjim hobijem, plesom?
- Naravno. Kad sam prije osam i pol godina odlazio u Belgiju, ‘globusovci’ su napisali da dobrih novinara poput mene u Zagrebu još ima, ali da plesača poput mene nema u press-redovima cijele Hrvatske. Što se plesa tiče, mi dopisnici imamo česte partyje, pa se barem dva do tri puta mjesečno imam prilike isplesati.
• Što najviše volite plesati?
- Rock and roll i latinoameričke plesove. Zaljubljenik sam u žestoke plesne ritmove.
• Dakle, mogli biste se natjecati u HTV-ovu ‘Plesu sa zvijezdama’?
- Itekako! Moja najbolja prijateljica Sunčica Findak svojedobno me htjela i prijaviti kao natjecatelja za tu emisiju, ali smo odustali kada smo shvatili da pripreme i sama emisija zahtijevaju barem dva do tri mjeseca plesanja, što je ipak nespojivo s mojim poslom.
• Koliko često dolazite u Hrvatsku?
- Dva puta godišnje: početkom proljeća i na godišnji odmor.
• Nedostaje li vam domovina?
- Ne. Nemam ‘home-sick’. Prateći Vladu još devedesetih godina ispunio sam žigovima dvije svoje putovnice. Bio sam stalno na putu. I inače sam vrlo prilagodljiv tip, nikad nisam vezan za jedno mjesto. Proteklih osam i pol godina poslovno sidro bacio u sam Belgiji i mogu reći da mi je ovo profesionalno najbolje razdoblje u životu.
• Kakva je kvaliteta života u Belgiji?
- Visoka i civilizirana. Svi se, istina je, tuže na klimu, koja je doista puno lošija od naše. No, mene tmurni oblaci i kiša motiviraju na rad. Mislim da je to logično, pa kome se radi kad vani sija sunce?
- U siječnju mi je počeo teći treći mandat, dakle, još najmanje četiri godine.
• Što poslije toga?
- Ne znam. Nemam blagog pojma. Ne znam čak ni što bih želio. Odnosno, znam da ne bih želio biti urednik i sjediti u nekoj redakciji. Ja i dalje imam novinarski nerv, volim donositi vijesti, loviti ljude za izjave. Urednički posao nikako mi ne sjeda u moju dinamiku života.
Klara Rožman
- Život mi se može opisati kao ‘pps’. Sve teče u znaku dva ‘p’ (posla i plesa), i jednog ‘s’ (sporta), premda pod tim slovom ‘s’ imam bezbroj aktivnosti: trčanje, plivanje, maraton, triatlon - nabraja 50-godišnji HTV-ov novinar, koji je okrugli rođendan proslavio u studenome na zajedničkoj zabavi s dvoje inozemnih kolega, koji su također slavili svoje rođendane.
Svi zajedno imali su točno 127 godina, pa su stoga i na feštu u jedan belgijski restoran pozvali 127 gostiju, većinom novinara dopisnika.
Uz plivanje i triatlon, Korpar najviše voli trčanje. Nedavno je istrčao pariški i belgijski polumaraton
| Sportski entuzijast
|
Korpar na HTV-u radi točno 25 godina, a na televiziju je došao nakon što je diplomirao ekonomiju. U razgovoru za Studio otkrio je kako je tekao njegov put od zagrebačke Name do vjetrovitog i kišnog Bruxellesa.
- Nakon završetka studija 1982. godine, počeo sam raditi u zagrebačkoj Nami, a potom u Jugokeramici, kao diplomirani ekonomist. Možda bih tamo i ostao, da jednog dana nisam vidio oglas u kojem je pisalo da s televizije traže vanjske suradnike, odnosno honorarce, za posao u Zagrebačkoj panorami. Dao sam, dakle, otkaz u vanjskoj trgovini Jugokeramike i otišao sa stabilnog i perspektivnog radnog mjesta kako bih počeo raditi kao honorarac na televiziji.
• Što su vaši roditelji rekli na tu odluku?
- Rekli su mi: ‘Samo šibaj! Ako sada ne riskiraš, kada ćeš?’. I tako sam ja ‘šibnuo’. Budući da sam kužio ekonomiju, a mojim šefovima trebali su ljudi koji se razumiju u burzu, tržište rada i profita, relativno sam brzo, već 1985. godine, dobio stalan posao. Iz Zagrebačke panorame otišao sam u Gospodarstvenu redakciju, potom sam godinu dana proveo na ratištima, a poslije toga godinama sam pratio Vladu i Sabor.
• Kako ste došli na ideju da se prijavite na mjesto HTV-ova dopisnika?
- Dogodilo se to nakon što sam završio Diplomatsku akademiju, što se poklopilo sa željom moje TV kuće da otvore prvo radno mjesto HTV-a, i to baš u Bruxellesu, jer su tada počinjali pregovori o sporazumu i stabilizaciji pridruživanja Hrvatske EU.
• Koja je najveća razlika u obavljanju posla u Bruxellesu i nekad u Zagrebu?
- Ovdje nema redakcije. Tu si ‘one man bend’. Ali, najveća razlika je ipak u tome što je ovdje sve iznimno dobro organizirano. Uz to, za razliku od zagrebačkih običaja, tu se cijeni i radi na principu solidarnosti između kolega, svi si međusobno pomažemo u poslu koji je poprilično stresan i nimalo lagan.
• Nema podmetanja u borbi za ekskluzivnu informaciju?
- Ne, ovdje je to nepoznato, a mislim da bi bilo i nemoguće. U Bruxellesu ima oko 2500 stalno smještenih novinara, vežu nas zajedničke teme, viđamo se svakodnevno, družimo i u privatno vrijeme, te svi surađujemo u potrazi za informacijama i izjavama. Često razmjenjujemo informacije jer se toliko toga dnevno događa da čovjek sam to jednostavno ne bi stigao. I taj naš posao raste iz godine u godinu. Neki dan sam računao i ispostavilo se da u ožujku 2009. imam točno dvostruko više snimanja nego u ožujku 2008. godine. Zbog problema sa Slovenijom posljednjih se tjedana gotovo svaki dan javljam u Dnevnik ili u neku emisiju Informativnog programa.
• Kako izgleda vaš prosječan radni dan?
- Najčešće se budim u 8.30 sati. Nakon toga odlazim na trčanje ili plivanje, što prakticiram dva do tri puta tjedno. Posao mi počinje od 10 ujutro, a ponekad traje i do 23 sata, ako se moram javljati za ‘Otvoreno’. Zbog takvog radnog tempa jako je dobro što sam fizički u doista dobroj formi.
• Volite sport?
- Obožavam. Uspio sam istrčati dva maratona. Točnije, istrčao sam pariški polumaraton od 21 kilometra početkom ožujka, a pola godine ranije belgijski polumaraton. Dakle, sad kao prekaljeni maratonac bez problema jurcam Bruxellesom i ganjam izjave, iako imam 50 godina. Moja kći Miriam, jedna od najboljih hrvatskih triatlonki, pomno me sprema kako bih ovog ljeta prvi put i ja nastupio na triatlonu koji će se održati u Hrvatskoj. Jedva čekam.
• Stignete li se u Belgiji baviti svojim nekadašnjim hobijem, plesom?
- Naravno. Kad sam prije osam i pol godina odlazio u Belgiju, ‘globusovci’ su napisali da dobrih novinara poput mene u Zagrebu još ima, ali da plesača poput mene nema u press-redovima cijele Hrvatske. Što se plesa tiče, mi dopisnici imamo česte partyje, pa se barem dva do tri puta mjesečno imam prilike isplesati.
• Što najviše volite plesati?
- Rock and roll i latinoameričke plesove. Zaljubljenik sam u žestoke plesne ritmove.
• Dakle, mogli biste se natjecati u HTV-ovu ‘Plesu sa zvijezdama’?
- Itekako! Moja najbolja prijateljica Sunčica Findak svojedobno me htjela i prijaviti kao natjecatelja za tu emisiju, ali smo odustali kada smo shvatili da pripreme i sama emisija zahtijevaju barem dva do tri mjeseca plesanja, što je ipak nespojivo s mojim poslom.
• Koliko često dolazite u Hrvatsku?
- Dva puta godišnje: početkom proljeća i na godišnji odmor.
• Nedostaje li vam domovina?
- Ne. Nemam ‘home-sick’. Prateći Vladu još devedesetih godina ispunio sam žigovima dvije svoje putovnice. Bio sam stalno na putu. I inače sam vrlo prilagodljiv tip, nikad nisam vezan za jedno mjesto. Proteklih osam i pol godina poslovno sidro bacio u sam Belgiji i mogu reći da mi je ovo profesionalno najbolje razdoblje u životu.
• Kakva je kvaliteta života u Belgiji?
- Visoka i civilizirana. Svi se, istina je, tuže na klimu, koja je doista puno lošija od naše. No, mene tmurni oblaci i kiša motiviraju na rad. Mislim da je to logično, pa kome se radi kad vani sija sunce?
- U siječnju mi je počeo teći treći mandat, dakle, još najmanje četiri godine.
• Što poslije toga?
- Ne znam. Nemam blagog pojma. Ne znam čak ni što bih želio. Odnosno, znam da ne bih želio biti urednik i sjediti u nekoj redakciji. Ja i dalje imam novinarski nerv, volim donositi vijesti, loviti ljude za izjave. Urednički posao nikako mi ne sjeda u moju dinamiku života.
|
•
Koliko dugo planirate ostati živjeti u inozemstvu?
|
Klara Rožman
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....