ZAGREB - Svaka žena želi brak, možda je i to razlog da sam se toliko puta ženio - rekao je Šefik Vejzović, 52-godišnji Zagrepčanin, koji iza sebe ima šest brakova, ali i šest razvoda.
- Život se s tobom ponekad poigra - ustvrdio je dok smo razgovarali, jer niti je sam odabrao da će toliko puta stati pred matičara, a niti radi toga očajava. Možda netko mlađi, dodaje, od njega nešto i nauči.
Gubitak nije tragedija
- Ne treba se prepuštati depresiji i razočarenjima. Treba gajiti nadu i vjerovati u sebe. Jer uvijek možeš odabrati krenuti dalje. Gubitak jedne ljubavi nije tragedija - savjetuje, a s ozbirom na njegov životni put, čovjek zna o čemu priča.
Imao je 19 godina kada zaljubio u mladu Slavonku koja se školovala u Zagrebu, i nakon dugog nagovaranja njezini su roditelji pristali na brak.
- Ta je prva ljubav bila nešto najdublje što se čovjeku može dogoditi. Vjenčali smo se nakon šest mjeseci hodanja, no, na žalost, brak nije dugo potrajao jer je on završio u zatvoru - ispričao je.
Borba s birokracijom
- No, bez obzira na sve to, dobili smo prekrasnog sina koji se zvao Saša - kazao je Šefik. Njegov prvorođeni sin 1992. je poginuo u Domovinskom ratu. Imao je 16 godina.
Život je nakon izdržavanja kazne nastavio bez obitelji.
- Na Rabu sam upoznao prekrasnu Amerikanku. Rodila se velika ljubav - priča Šefik, no, nakon što je planula iskra između njega i Njujorčanke, tu iskru je ugasila - birokracija.
- Prvo sam došao k njoj u New York, dobio sam tek tromjesečnu turističku vizu, a zatim je ona došla ovdje. Vjenčali smo se na Gornjem gradu. Nedugo zatim je zatrudnila i rodila se prekrasna curica Sara - priča Šefik te nastavlja:
- Morala je svake godine ishoditi boravišnu dozvolu, a uvijek se nešto zakompliciralo. Zato smo preselili u New York, no nisam uspio dobiti boravišnu i radnu dozvolu. Morao sam se vratiti. Ona je ostala u New Yorku - kaže. Nedugo nakon toga i taj se brak raspao.
Više sreće Šefik nije imao ni s Japankom koju je upoznao u Zagrebu. Za njom je otišao u Tokio.
- Nismo dobili pristanak njezine obitelji pa smo se vratili u Zagreb, i vjenčali u općini Peščenica. Ubrzo je rodila sina Paola, pa se i njezina obitelj predomislila i ljubazno su nas pozvali da se preselimo u Tokio - priča Šefik, no, umjesto sigurnijega života u Zemlji izlazećeg sunca, naišao je na sumrak. Njihovom su braku presudile razlike u kulturi.
- Žene u Japanu odgajane su da ugađaju muškarcima. Ona nema svoje mišljenje, ona se slaže sa svime što ti radiš, što ti kažeš - opisuje, no, trenutak kada je shvatio da je i tom braku mjesto u prošlosti jest kada mu je njezin otac ponudi bianco ček, samo neka otiđe iz Japana. Ček je, “mlad i lud”, podrapao.