Nadležna ministrica socijalne skrbi Vesna Bedeković vjerojatno je posljednja osoba koja nije upoznata s Rješenjem njoj podređenog Centra za socijalnu skrb Zagreb kojim je odbačen zahtjev životnih partnera Mladena Kožića i Ive Šegote da budu udomiteljska obitelj nekom djetetu.
Sadržaj prilično zabrinjavajućeg Rješenja objavili su proteklih dana vjerojatno svi domaći news-portali, sve televizije i sve dnevne novine, komentirali su ga deseci stručnjaka, a samoj ministrici najavljena je žalba.
Međutim, ona ga - nije vidjela. Pa ga ne može ni komentirati.
Ako ministrica Bedeković ne živi u posebno izoliranoj karanteni, onda ima vrlo, vrlo ozbiljan problem shvaćanja vlastite odgovornosti.
Jer, spomenuto Rješenje s kojim ministrica nije upoznata jedan je od skandaloznijih dokumenata proizašlih iz tog, i inače problematičnog, sustava. U njemu je, naime, ravnateljica Centra zaključila da će ponovno odbaciti zahtjev životnih partnera da budu udomitelji - nakon što je sud pravomoćno zaključio da “udomiteljsku obitelj mogu činiti i udomitelj i njegov životni partner” te da je Centar, odbivši ih prvi put, “formalistički odnosno gramatički tumačio zakonske odredbe” - jer neće donositi rješenje koje se “temelji na mišljenju suda”!
Drugim riječima, jednostavno je zaključila da sudske odluke za nju nisu obvezujuće i da ona neće poštovati mišljenje suda. Na taj je način zagrebački centar jednim potezom poništio bilo kakvu iluziju vladavine prava i povjerenja u pravnu državu. Jer, ako jedna institucija može s takvom lakoćom odbaciti sudsku odluku, zašto bi bilo koji neuki pojedinac mislio da je se mora pridržavati?
Kako je objasnila ustavna stručnjakinja dr. Sanja Barić, ako je više tijelo dalo pravno mišljenje, niže tijelo ga mora poslušati. “Zastupajući tezu da Centar može odlučiti kako želi bez poštivanja pravnog mišljenja suda znači da se zalažemo za tezu da svako tijelo može raditi štogod hoće i zastupamo tezu da smo mi uvijek u pravu samo zato što je to naše mišljenje. Dakle, govorimo o pravnoj katastrofi”, upozorava dr. Barić.
Šteta je da ministrica Bedeković, jedina koja je mogla i morala reagirati, za sve to nije znala. Evo, ministrice, sad znate.