Nedavno sam razgovarao s poznanikom koji je netom prekinuo dugogodišnji prijateljski odnos. Iako, kada je prepričavao neke scene, taj odnos već dugo nije bio prijateljski. Njegova bivša prijateljica zapravo mu je krala energiju. Mnogo je tražila, malo je davala. Željela je da on uvijek ima razumijevanja za nju, a ona ga je rijetko imala za njega.
Dobro joj je išlo brbljanje, ali ne i slušanje. Takvi ljudi samo uzimaju, uzimaju, uzimaju… Nazivamo ih energetskim vampirima. Toliko su gladni pažnje da će je privući na koji god mogući način. I koliko je god poznaniku bilo teško prekinuti taj odnos, njegovu će srcu laknuti. Jer je ta žena bila crna rupa, usisala je sve oko sebe. I potrebna joj je vrsta pomoći koju joj on nije mogao pružiti.
Naravno, prekid ga je bolio. Bilo da se radi o partnerskom ili prijateljskom odnosu, ako ste išta osjećali prema toj osobi, prekid će boljeti. Ali boli i patnja kada se osudite na ostanak u toksičnom odnosu.
Kap koja je prelila čašu… ma ocean koji je prelio čašu bio je još jedan trenutak izdaje. Do tada je stalno nalazio izgovore za nju, ali taj mu je put prekipjelo. Jer normalno je napraviti neku glupost. Svi mi griješimo i radimo gluposti, to je dio svakog međuljudskog odnosa.
Ali napraviti glupost, i to ne prvi put, a onda još i ne ispričati se, e to nije normalno i to ne bi trebale trpjeti osobe koje drže do sebe. Jer svi zaslužujemo više. I zato nije zdravo održavati odnose s ljudima koji su alergični i na samu ideju isprike.
Nezdravo je ne prihvaćati da si pogriješio jer onda to ponavljaš i ponavljaš i samo se dublje zabijaš u rupetinu poricanja stvarnosti. Pogreške su prihvatljive, no beskičmenjačka nesamokritičnost nije. Ona nema mjesta u zrelim odnosima. Dodatni problem je to što će takvi ljudi svaku kritiku doživjeti kao napad. Neovisno o tome ima li kritika smisla ili ne. Oni to ne znaju razlikovati jer imaju dječji način razmišljanja. “Ako me kritiziraš, znači da si protiv mene.” Nema tu nijedne nijanse sivoga, a međuljudski su odnosi krcati sivim nijansama. Dječji um vidi samo crno/bijeli spektar. Čak nema ni duge.
Dakle, ako ste u odnosu s energetskim vampirom koji još i ne podnosi nikakav vid kritike, čak i kad je ona dobronamjerna i utemeljena, smisleno je okrenuti novu stranicu. Iako boli, znam da boli. Boljelo je i mojeg poznanika. Ali mnogo bi ga više boljelo da je i dalje pokušavao nemoguće. Jer ta ga osoba nije poštivala. Nije poštivala njihov odnos. Ma zapravo, ne poštuje ni sebe. Zato je i toliko halapljivo gladna pažnje.
Sličnu sam situaciju imao prije dosta godina kada me mama pitala zašto se više ne družim sa starim prijateljem. Ona je rekla da je život prekratak da bismo se svađali, ali to je krajnja besmislica. Život je prekratak da bismo ga provodili s ljudima s kojima ne možemo imati zdrave odnose. Za to je život prekratak! Svađe, pa čak i prekidi normalan su dio smislenog života. Ali trpljenje u odnosima koji nas ne zadovoljavaju, u kojima nismo cijenjeni ili poštivani, u kojima nismo voljeni, to nikako nije normalno. Svatko od nas zaslužuje više.
I čuo sam sve moguće izgovore kojima se ljudi zavaravaju da bi spasili odnose koji to zapravo ne zaslužuju. Neki se uvjeravaju da je to samo faza. Ali ako traje godinama, to nije faza. Takvo je pravo stanje! Neki se nadaju da će se druga strana konačno promijeniti pa se taj Godot pretvori u kroničnu ogorčenost. Neki, pak, odluče smanjiti svoje kriterije. Shvate da im druga strana ne može pružiti ono što zaslužuju pa to prestanu i tražiti. Ali to nije rješenje jer ta osoba zauzima životni prostor koji može zauzeti bogatija osoba.
Ta bi vam bogatija osoba mogla pružiti ono što zaslužujete. Nju nećete morati moliti za mrvice, nego ćete uživati u obilju. I mislim da to svi zaslužujemo. Svi zaslužujemo primiti apsolutno sve što možemo dati. Ako možemo pružiti iskrenost, razumijevanje, toplinu, slušanje… ma bilo što… imamo pravo to i primiti. Zaslužujemo to. Zato se nema smisla zadovoljiti mrvicama koje dobivamo u nekom odnosu.
Svakom ću odnosu dati sve moguće šanse ovoga svijeta. Ali samo ako ima šanse biti zdrav. No kada vidim da više ne postoji ta šansa, važno je okrenuti novu stranicu. Ne zato što ne volim tu drugu osobu, nego zato što volim sebe. I dalje volim svojeg bivšeg prijatelja, ali uz sebe želim samo osobe koje znaju voljeti i sebe i mene. Svi to zaslužujemo!