Odlazim u Zagreb večer ranije. Cijelo putovanje nisam se odvajala od novina, a vrijeme i mjesto dogovora imam zabilježeno na desetak različitih mjesta. Putem pokušavam upamtiti što više imena i informacija, a ulaskom u stan strovalim se u krevet i navijem nekoliko budilica. Srećom, zaspala nisam, ali nažalost, nisam ni spavala. Kuham kavu dok u mislima ilustriram odjevne kombinacije. Crno će o meni reći da nisam smiona, bež da sam dosadna. Konačno, ogrnula sam se košuljom na kraljevsko plave okomite pruge i krenula 90 minuta ranije. Petnaest minuta prije javljam da sam stigla, i dalje uvježbavam upoznavanje. Posljednjih nekoliko minuta zamišljam kakva će biti osoba koju dočekujem. Neutemeljeno, očekujem ju čangrizavu, čak i prgavu. Dolazi i pružam ruku u stisak, zasigurno, nedovoljnom čvrstoćom. Ona me povratno obasipa ugodom i vedrinom pa krajeve donje usne savijam prema bradi iščuđujući se koliko sam pogriješila u procjeni. Razgovor je prošao sasvim solidno, kao i proces selekcije koji me doveo do intervjua. Euforično se vraćam kući i očekujem poziv govoreći sama sebi kako ću ovaj put dobiti posao. No, bila sam u krivu. Uzeli su nekoga drugoga.
Zovem se Doris Bučela. Imam 23 godine i jedna sam od 31.150 nezaposlenih mladih u Hrvatskoj. Posao u struci tražim nepunih godinu dana, a samo u posljednja 22 dana prijavila sam se na sedam poslova. Dobila sam tek dva odgovora. Ostali mi nisu ni reagirali na prijave.
Sličnim limbom prijava i odbijenica svaki dan prolazi i tisuće drugih mladih ljudi u Hrvatskoj, a nije ovo ništa iznenađujuće nakon saznanja da se u Europskoj uniji, po nezaposlenosti mladih, Hrvatska nalazi na sedmom mjestu sa stopom od 23.6 posto, prema podacima Eurostata. Sudbina nam je pritom poprilično slična – živimo s roditeljima, svakodnevno pregledavamo oglasnike i radimo privremene poslove kako bismo barem nešto zaradili. U pravilu nemamo automobil, ni nekretninu, samo volju da radimo posao za koji smo kvalificirani. Kako izgleda život mlade nezaposlene osobe koja traži posao, odlučila sam vam pokazati na vlastitom primjeru, a sam fenomen visoke nezaposlenosti među mladima pokušat ću objasniti uz pomoć stručnjaka iz svijeta znanosti i biznisa.
Za početak, nešto više o meni. Prvostupnica sam novinarstva kojoj roditelji, kao i većini mladih u Hrvatskoj, pružaju krov nad glavom. Obiteljski mi se dom nalazi nedaleko od Čakovca, a u Zagrebu, zbog studiranja na diplomskom studiju i nadanja pronalasku posla u struci, živim u podstanarstvu s dvjema cimericama. Na vlastitoj koži znam koliko je zahtjevno mladoj osobi po završetku obrazovanja uključiti se na tržište rada, a gradivo sam utvrdila protekli mjesec, ponovno započevši svoj proces potražnje posla. Posao koji mi trenutno na klimavi zagrebački stol donosi četvrtinu kruha nema veze s novinarstvom. Dapače, za njega nisam kvalificirana, a i dobila sam ga preko debele veze – čuvam sestrinog prvorođenca. U životopis mogu natrpati svakakve poslove – od branja borovnica i iznajmljivanja bicikala do rada u kladionici, čišćenja i čuvanja neke tuđe djece čija imena više ne pamtim. Radila sam i u struci, agencijski posao u odnosima s javnošću. U drugoj sam agenciji odradila stručnu praksu, a iza sebe imam i volonterskog rada u medijima. Ipak, više sam poslova, nažalost, odradila izvan struke.
Poslovi izvan struke često su rješenje kojem mladi i nezaposleni priskaču, što u konačnici rezultira neravnotežom na tržištu rada. Ona, pak, opet prisili nekoga da uzme posao za koji je prekvalificiran pa taj uzme posao nekome tko za njega ima optimalne kvalifikacije. Naslućujete, vrtimo se u krug, dok istovremeno, nepotizam stvara dodatnu neravnotežu i mladima još više otežava situaciju. Ovi nepovoljni uvjeti na mlade utječu odgađanjem tranzicije iz mladosti u odraslost. Dr.sc. Dunja Potočnik, viša znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu i predstojnica Centra za omladinska i rodna istraživanja objašnjava kakve konkretne učinke ovo ostavlja na mlade.
- U Hrvatskoj mladi u roditeljskom domu žive u prosjeku do 31,8 godina, a dulje od toga s roditeljima žive samo mladi u Slovačkoj dok se primjerice, mladi u Švedskoj stambeno osamostaljuju s 17,8 godina. Kada je u pitanju struka nezaposlenih mladih, u Hrvatskoj se na razini srednje stručne spreme najlakše zapošljavaju kvalificirani radnici u ugostiteljstvu (slastičari i kuhari), elektromehaničari, automehaničari, frizeri te vodoinstalateri. Na razini akademskog obrazovanja tražena su zanimanja koja izlaze s učiteljskih studija, stomatolozi, liječnici, inženjerska zanimanja i ona koja uključuju studij računarstva. Treba dodati i kako nastavnici matematike i fizike niti ne dolaze u situaciju prijave na Zavod za zapošljavanje jer se zapošljavaju ubrzo po završetku formalnog obrazovanja. S druge strane, s najviše se poteškoća pri zapošljavanju suočavaju mladi koji su studirali filozofiju, novinarstvo i socijalni rad - ističe Potočnik.
Pod roditeljskim krovom, i ja sam brusila svoj životopis. Dodavala, izbacivala pa opet vraćala. Mozgala koja je iskustva važno izreći, koje vještine posjedujem i znam li zaista engleski na toj razini koju navodim. Proklinjala madre e padre što nisam krenula učiti talijanski na vrijeme, a tako bi mi dobro sjeo u ovaj red praznine. Kopala po papirima i došla do svih certifikata koje imam, svih diploma i pohvalnica koje su sezale sve do zubaričinog priznanja za malu hrabricu iz vremena kad su plombe još bile one hrpice žive i bakra. Iskustva imam samo polugodišnjeg koje mi je, neću lagati, pružilo više nego što bilo koji novac znači, ali i dalje sam ga stekla hraneći se pekarskim perecima. A baš se u nedostatku iskustva nalazi ključan problem nezapošljivosti mladih koji je raširen u cijeloj EU sa 17,6 posto mladih bez zaposlenja. Problem je to neprilagođenog obrazovnog sustava koji nimalo ne olakšavaju poslodavci.
- Navode nerealne uvjete u oglasima za slobodna radna mjesta. Primjerice, radno iskustvo od najmanje 5 godina kriterij je koji automatski isključuje mladu osobu iz natjecanja za posao, čak iako je riječ o poslu koji odgovara početničkoj razini - kaže Potočnik.
Izazovna je to situacija, a uvjerila sam se i sama pretražujući, za ovaj eksperiment, tražilice poslova i grupe na društvenim mrežama. Poslodavci redom traže stručnjake, specijaliste, voditelje i producente čije vještine odgovaraju prosječnom prvostupniku, ali uz minimalno nekoliko godina iskustva. Sljedeća kategorija poslodavaca traži minimalno dvije godine iskustva, ali za potpune početnike. Tako, primjerice, neke medijske kuće traže juniore ili čak asistente s iskustvom koje, usudila bih se reći, nema niti jedna osoba koja je tek izašla iz obrazovnog sustava.
Napokon, dolazimo i do realnih poslodavaca koji traže početnike, nude početničke uvjete i ne zahtijevaju iskustvo. Na mojem popisu našlo se sedam takvih i pomučila sam se da ih pronađem. Bile su to dvije televizijske kuće i dva tiskana medija te prodavaonica satova, zubna poliklinika i modna kuća koje su tražile zaposlenika u odnosima s javnošću. Od televizijskih kuća zaprimila sam samo generički mail zahvale. Isto je bilo i sa zubnom poliklinikom čiji je proces za prijavu zahtijevao barem sat vremena kako bi se odgovorilo na sva pitanja. Jedno je pitanje bilo gdje se vidim u roku od tri godine. Zastala sam, razmislila i u tom trenutku shvatila u kojoj se pat poziciji nalazim. Za tri godine samo želim posao.
Prodavaonica satova možda je zaboravila da traži zaposlenike, a kontakt iz modne kuće misli da su odnosi s javnošću isto što i rad na recepciji. Napokon, sreća mi se osmjehnula s novinarskim poslovima u tiskovinama. U prvoj medijskoj kući prošla sam selekciju, a kao što ste mogli pročitati na samom početku, i formalni razgovor vodio me u smjeru zaposlenja. Međutim, mjesto su na kraju popunili zaposlenikom iz kuće.
Iščitavajući brojne oglase, već je postalo kristalno jasno kako su za pronalazak posla potrebne i vještine koje nam obrazovni sustav ne nudi.
- U Hrvatskoj se pri zapošljavanju mladih ističe nedostatak iskustva praktičnog rada, i to je evidentno na svim razinama obrazovanja. Drugim riječima, često je potrebno dugačko razdoblje uvođenja mlade osobe u posao, što je nešto što bi moglo biti riješeno već na razini srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, a temelji bi trebali biti postavljeni već u osnovnoškolskom i predškolskom obrazovanju - objašnjava Potočnik.
Nadalje, itekako je važno i znamo li dobro pregovarati, jesmo li dobri u javnom nastupu, kako nam ide kreativno pisanje ili pak jesmo li kvalitetan odabir za vođenje tima. Ključno je i biti voljan usvajati nove vještine jer čak 94 posto poslodavaca to očekuje od svojih zaposlenika. Ipak, sav teret ne možemo svaliti na formalno obrazovanje jer i sami moramo nešto poduzeti, a tako smatra marketinška menadžerica Sara Smojver, iz Hrvatskog ureda za kreativnost i inovacije. Naime, podaci nedavnog istraživanja pokazuju da, otkad su nezaposleni, 69,5 posto mladih ispitanika nije pohađalo obrazovne tečajeve i seminare.
- Formalno obrazovanje može biti samo podloga mindsetu rasta i napretka, neovisno o industriji kojoj se pojedinac posveti. Formalno obrazovanje, ili barem dio njega, nas uči kako učiti, a odabirom dodatnih edukacija i programa usavršavanja sami odabiremo smjer rasta - kaže Smojver.
S njom se slaže i Tihana Tea Mušica, stručna suradnica za održivo poslovanje i odnose sa zajednicom Coca-Cola HBC Adria.
- Formalno obrazovanje svakako igra važnu ulogu u pripremi mladih za tržište rada. Osim općenitog znanja koje stječemo, u formalnom obrazovanju, pogotovo onom specijaliziranom za određene struke, mladi dobiju i nužno stručno znanje za posao. Uz to, formalnim obrazovanjem se stječu i radne navike te se razvija spremnost na učenje, što kasnije omogućava i lakše snalaženje na novom radnom mjestu. Ipak, iskustvo nam pokazuje da određene vještine koje poslodavci traže često nisu dovoljno zastupljene u formalnim oblicima obrazovanja. To se prvenstveno odnosi na životne vještine (eng. soft skills) u koje se ubrajaju komunikacijske i (samo)prezentacijske vještine, vještine primanja i davanja povratne informacije, umrežavanja i mnoge druge osobne i interpersonalne kompetencije koje poslodavci gledaju i cijene. Osim životnih vještina, neke općenite poslovne vještine poput prodajnih i pregovaračkih vještina, financijske pismenosti ili vođenja projekata također olakšavaju dobivanje posla iz snova ili pokretanje vlastitog posla – ističe Mušica.
Za poticanje rada mladih, koji je preduvjet za gospodarski i socijalni razvoj države, izdvajaju se sredstva iz proračuna, kreiraju posebne javne politike, a čak i poslodavci pokazuju inicijativu u rješavanju problema. Popisu se pridružuju i neke kompanije koje su usredotočene na rješavanje problema u lokalnim zajednicama u kojima djeluju, a jedna je i Coca-Cola HBC Hrvatska. Kompanija nam tako, osim omiljenog mjehuričastog napitka, nudi i projekt „Coca-Colina podrška mladima“. Riječ je o edukativnom programu koji je od 2017. godine osposobio više od dvije i pol tisuće mladih za zapošljavanje. Namijenjen je osobama od 18 do 30 godina koje se suočavaju s teškoćama u pronalasku posla, ali je otvoren i za studente te studentice. Tijekom 2021. godine projekt se provodi u potpuno digitalnom izdanju i sastoji se od dvaju tečajeva te osam webinara koji će mladima pomoći u lakšem i bržem pronalasku posla. Prvi tečaj „Ja i drugi“ dostupan je već sadana platformi Leap Academy. Od listopada će na istoj platformi biti dostupan i drugi tečaj „Ja i posao“.
- Trenutno je moguće prijaviti se na prvi tečaj "Ja i drugi" koji se sastoji od četiriju modula na kojima će polaznice/i moći otkriti više o umrežavanju, kako sastaviti upečatljiv životopis, ali i o vrstama komunikacije i tehnikama aktivnog slušanja te važnosti osobnog razvoja. S obzirom na to da sam i sama prije pet godina završila fakultet i tražila posao, još se uvijek dobro sjećam svih pitanja koja su mi prolazila glavom – Znam li ja uopće kako dobiti posao? Koje se vještine traže? Kako ću nešto raditi što nisam nikad radila do sada? Vjerujem da ta i još mnoga druga slična pitanja muče sve koji nakon završetka svog obrazovanja kreću u potragu za poslom - kaže Mušica.
Traženje posla mladima je poprilično iscrpljujući i dugotrajan proces koji ponekad zna završiti situacijom da poslodavac ponudi posao u struci, ali su uvjeti rada izuzetno nezahvalni. U takvom scenariju bitno je dobro odvagati eventualno odbijanje posla, to jest, pristupiti situaciji početnim stavom da je svako iskustvo, na ovaj ili onaj način, pozitivno iskustvo.
- U situaciji prvog izlaska na tržište rada, posebice ukoliko osoba ne posjeduje radno iskustvo, a posao je sukladan završenom obrazovanju, svakako bi bilo produktivno prihvatiti posao - govori Potočki.
Nakon 22 dana, sedam prijava, pet mailova bez odgovora i jedne odbijenice, moja je potraga možda završila. Predala sam članke koji će medijskoj kući, jednoj od onih iz koje sam dobila odgovor, pomoći procijeniti jesam li dorasla onome što traže. Iako pomalo umorna od 365 dana odbijanja i ignoriranja, ne planiram samo olako popustiti. S dječjom vikom u pozadini i igračkama koje mi nadlijeću preko glave, zamolit ću vas samo jedno – držite fige!
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Coca-Cola HBC Hrvatske.