Do najuzbudljivijeg dana u godini nas ne dijeli još puno, a kako bi Božić bio ljepši i veseliji, pobrinuli su se Lidl i Jutarnji list kampanjom Blagdani kakve želimo u sklopu koje smo objavili i nagradni natječaj. Čitatelje smo pitali koji su to predblagdanski i blagdanski rituali koji njihov Božić čine posebnim. I zaista smo čuli puno maštovitih i inovativnih ili pak tradicionalnih, ali srcu dragih rituala koji ovo vrijeme čine uistinu posebnim. U tjedan dana trajanja na natječaj je pristiglo više od 400 prijava čitatelja iz cijele Hrvatske, a bilo je uistinu teško izabrati najbolje. Uživali smo u čitanju svake od njih, no žiri je na kraju donio tešku odluku i odabrao pet najboljih prijava čiji će autori osvojiti poklon bon Lidla od 400 kuna. Nadamo se da će im on još više uljepšati njihove blagdanske rituale! U nastavku donosimo nagrađene priče:
Naša prva dobitnica je Mia Matijević iz Zagreba koja tvrdi kako nema bolje obitelji od njene kada je u pitanju ukrašavanje doma.
- Na božićno me vrijeme uvijek prvo podsjeti Lovro, moj najbolji prijatelj iz djetinjstva koji sa svojom tradicijom ukrašavanja stana i bora kreće početkom studenog. Nakon što njega vidim u meni se nanovo budi božićni duh i blagdansko veselje – kazala nam je Mia koja živi s majkom, očuhom, sestrom i psićem Bisti. Dodaje kako uistinu ne može zamisliti bolju obitelj od svoje, posebice kada dođe vrijeme ukrašavanja stana i rasprava koje kuglice ove godine imaju prednost.
- Naša Bisti je uvijek toliko sretna kada se nešto događa u stanu. Kada se približi boru, uvijek bez iznimke maše repom koliko je široka i dugačka, tako da obavezno završimo s barem jednom razbijenom kuglicom pod borom. A kada završimo s kićenjem i ukrašavanjem, seka, psić i ja smjestimo se na kauč i gledamo kultni film „Sam u kući”. Naravno, sve moguće nastavke – dodaje uz smijeh.
Ipak, jedna od najdražih stvari kod blagdana joj je kada kao studentica može uštedjeti dovoljno novaca da svakome kupim neki simbolični poklon. Pakiranju poklona, za svoje i dečkove roditelje, posveti i po nekoliko sati.
- Majka i očuh nikada ne računaju da će od nekoga dobiti poklon za Božić, pa obožavam kada se iznenade svojim imenom na poklonu. Naravno, Bisti je svake godine jako dobar pas, pa se pod borom uvijek nađe neka poslastica i za nju. Bila bih sretna kada bi i ove godine mamu i očuha mogla usrećiti sa simboličnim poklončićima iz Lidla u barem približnoj mjeri u kojoj oni iznenade i misle na nas – zaključila je Mia.
Inovativna ideja
Nagradu je zaslužila Sandra Vidović iz Rešetara čija je obitelj svake godine igra igru pod nazivom „tajni prijatelj”. Njena inovativna ideja oduševila je naš žiri.
- Nemoguće je opisati koliko mi volimo Božić i koliko se radujemo blagdanima koji slijede. Puno toga nas veže uz blagdane općenito. Kao prvo, mlađi sin Ivano rođen je 02.12., imendan mu je 27.12., godišnjica braka suprugu i meni je 01.01. Moja mala obitelj već sedam godina ima svoj ritual. Nakon rođendanske proslave mlađeg sina, okupimo se muž, dečki, koji su sada 17 i uskoro 14 i ja, te izvlačimo takozvanog tajnog prijatelja. Kako je to krenulo? Stariji sin Robi u školi je igrao ovu igru gdje su se potom djeca pred Božić međusobno darivala. Mlađem Ivanu ta se igra dopala. On to nije imao u svom razredu pa smo mi odlučili istu napraviti sami. Sada nam je svake godine to prvi korak uživanja u božićnom duhu – ispričala nam je Sandra.
Vesela igra
U ovoj veseloj igri, objašnjava, Ivanov je zadatak priredi papiriće s imenima i posudu za izvlačenje. S obzirom da ih je samo četvero, izvlačenje ponekad moraju ponoviti i dvadesetak puta jer svako malo netko izvuče samog sebe. Nakon izvlačenja pa sve do Božića svi moraju tajiti koga su izvukli.
- U tom periodu svatko je posebno ljubazan i pažljiv prema tajnom prijatelju, ali i ostalima kako ne bi ispalo sumnjivo. Također, moramo osmisliti i poklon. Ovaj period je super. Svi smo strašno pažljivi i baš se slažemo. Mlađi sin posebno je maštovit. On živi za ovo vrijeme godine. Tu se crtaju čestitke, pišu prekrasna pisma i obavezno kupi omiljeni slatkiš. Pokloni se otvaraju nakon Badnje večere – kazala je.
Poklon bon je osvojio i Dejan Kovaćek iz Malog Bukovca koji sa svojom obitelji svake godine pješice prijeđe tri kilometra kako bi stigli na Polnoćku
- Pripreme započinju već oko 15. prosinca postavljanjem lampica na prozore, zavjese i oko ulaznih vrata. Za nas je Božić i vrijeme oko njega posebno doba u godini, kada smo zahvalni na životu i prilici da budemo skupa. Shvaćamo koliko je život prekrati da bi ga trošili na svađe. Trudimo se biti dobri ljudi – pojasnio nam je Dejan, te dodaje kako se u njemu u ovo doba uvijek probudi neka dragost i toplina.
Ističe kako, on i supruga, zajedno s malom kćerkicom po prvi put željno iščekuju Sv. Nikolu i Djeda Mraza, a da su se upravo zbog nje, premda su odrasli, pretvorili u pravu djecu.
Topli čaj od brusnice i meda
- Tradicionalno gledamo Sam u kući, svaki puta opet iznova. Premda je prikazan nebrojeno puta, nikada nam ne dosadi. Moram priznati da često uz djecu s veseljem gledamo i Snježno Kraljevstvo, uz božićne čokoladice na štapiću i topli čaj od brusnice i meda. Pokriveni toplim dekicama na zajedničkoj sofi, smijeha i radosti ne nedostaje – ističe.
Iako lampice i većinu ukrasa postave i ranije, ukrašavanje bora ostavljaju za Badnju večer. Nekoliko dana prije Badnjaka s mališanima izrađuju ukrase od grančica, češera i bobica iz prirode.
- Prabaka Kata naheklala nam je plavo-bijele anđelčiće i pahuljice koji krase naše drvce. Cijenimo domaći rad i trud uložen u rukotvorine. Volimo miris jelke zato umjetno drvce na sredinu smjestimo jednu grančicu pravog doživljaja šumske idile. Obično je potraga za borom moj "posao", dok supruga priprema slastice čiji mirisi obuzmu cijelu kuću. Vesele nas i ove niske temperature jer se uz sve te sjajne lampice rado ugrijemo kraj kamina uz šalicu kuhanog vina, naravno, samo mi odrasli – prepričava nam.
Tri kilometra do Polnoćke
Ono što su možda mnogi od nas povremeno i preskoče je odlazak na Polnoćku. Kod obitelji Kovaćek to nije tako. Svake godine, pješice prijeđu tri kilometra kako bi došli na misno slavlje.
- Divimo se nizu ukrašenih kuća i dvorišnih ograda. Premda prohlađeni imamo svoj mir i zahvalnost, a onda užurbano djeca povlačeći nas za ruke hitaju kući na tople medenjake i mlijeko – zaključio je Dejan.
Dobri duh Božića iz Velike Gorice, Silvija Kaderžabek, nas je oduševila svojim obiteljskim ritualima.
- Moj brat i ja sami izrađujemo svoj adventski kalendar, primjerice, prošle godine je bio zalijepljen preko cijelih vrata. Sve je započelo dok smo još bili mali. Rekla bih da smo u sebi uvijek imali taj duh Božića i još kao djeca htjeli smo ga prenijeti na druge. Svake bi godine izrađivali prezentaciju koja bi u sebi sadržavala tople božićne poruke. Prije par godina, sinula nam je nova ideja. Svoje poruke odlučili smo pretočiti u adventski kalendar koji je uz njih imao i po jedan zadatak – prisjeća se Silvija te dodaje kako su ona i brat u tom trenutku postali mali vilenjaci.
Razni zadaci
Poruke dobrih želja poklonili bi nekoj dragoj osobi, a potom bi odradili i napisani zadatak s papirića. Kroz godine na popisu su se našli razni zadaci, od donacija najpotrebitijima, preko druženja s bližnjima uz šalicu vruće čokolade, odlaska na božićnu predstavu, pa sve do pisanja i slanja čestitki te izrade božićnih ukrasa.
- Naravno, svake godine neizostavni zadatak bi bio i zajedničko gledanje filma Sam u kući. Smjestili bi se pod tople zimske dekice, ispekli gingerbread i gledali film. U tom trenutku, u domu zavlada prava božićna atmosfera – ističe.
Kako bi svoju božićni duh, poput pravih vilenjaka, širili na ostale u svoju malu aktivnost postepeno su uključivali i najmilije.
- Htjeli smo da nam blagdani budu još topliji, a srce još ispunjenije i veselije – dodala je Silvija.
Božica Horvat iz Čakovca koja je s nama podijelila svoj obiteljski recept za najveseliji Božić i time zaslužila vrijedan poklon bon Lidla.
Posljednji u našem nizu blagdanskih rituala ostao nam je onaj obitelji Horvat od koje smo dobili recept za najveseliji Božić. Iako smo u početku mislili da je riječ o nekim slatkim kolačićima, ipak smo se prevarili. Ova obitelj odlučila nas je iznenaditi svojim receptom za prizivanje pravog božićnog duha. Prenosimo ga u cjelosti:
Sastojci:
- božićno drvce u teglici
- šarene kuglice, lampice, zvjezdice, šljokice
- blještavi muzejski primjerak ukrasa iz bakinog podruma
- medenjaci i vanili kiflice, kolači po želji svakoga od nas
- perec (pinca za ostatak Hrvatske)
- domaći sir, šunka, francuska salata, kukuruzni kruh
- kuhano vino, čaj i mineralna za gemišt
- najdraže društvo (bolja polovica, obitelj, prijatelji, zec, Sam u kući, Mariah Carey)
- klasični asortiman poklona - sve po potrebi, želji i namjeni
- hrpa dobre volje, smijeha i veselih lica
- manja košara
Upute:
Božićno drvce postavimo na upečatljivo mjesto u dnevnom boravku i na njega nabacimo kuglice (čak i one stare bakine), lampice i božićne ukrase. Teglu vješto sakrijemo srebrnom čupavom trakom kojom baratamo od najmanjih nogu, a još joj ne znamo ime. U dno bora stavimo ona dva anđela bez krila i pokoju svijeću.
Pomno obratimo pažnju na omjer ljudi koji su ovog trena voljni sudjelovati u kićenju bora i onih koji su ga spremni raspremiti za koji tjedan. Sve začinimo mirisom friško pečenih medenjaka i vanili kiflica. Usput se trudimo ne pojesti sve prije nego osvane božićno jutro. Kad netko već zaviri u blagdanski frižider, svi ogladne, pa napadnu svježi kravlji sir od strine Branke, domaći kukuruzni kruh strine Mace i dimljenu šunku. Ako je bila dobra godina nađe se i koji čvarak.
Svi potajno priželjkujemo bijeli Božić (kad smo uopće imali zadnji?) pa ženski dio društva uvijek inzistira na ledenom vjetru - barem na stolu. Dečki nisu toliko ugođajno zahtjevni, bitno da je čokolade u potocima, pa dobra stara mađarica zadovolji i najzahtjevnije nepce.
Poseban ritual
Apsolutni „must have” je perec s hrpom grožđica i najboljom šećernom glazurom. Uz klasične zvuke Sam u kući po n-ti put posjednemo drage ljude oko stola uz čašu kuhanog vina. Uz dobru volju, obilje smijeha i šaku dobre šale prisjetimo se svih dogodovština protekle godine, ali i onoga što nas čeka u idućoj. Koliko god starili, odmatanje poklona uvijek čini poseban ritual i iznenađenje. Pokloni su uvijek skromni, kreativni, namjenski i od srca. Zna se već nadaleko tko fura majice Zeppelina i Floyda, kome svake godine oko Božića usfali maskare, kome ni 5 kutija bojica i blokova nije dovoljno za ispoljavanje kreativnih misli, tko luduje za asortimanom trkačke opreme, a tko prilikom svakog rođendana i Božića skromno zatraži 2x0,5 kg čokoladnih banana.
Šuškavo blago
Nakon što se svi međusobno lijepo iznenadimo i vjerni sakupljač papira za zamatanje pokupi svoje šuškavo blago, spremni smo za nastavak večeri. Naravno da je netko već pored svih silnih kolača uspio otvoriti i smazati pola čokolade s lješnjakom. Vjerojatno isti onaj koji nakon što slavlje zamre lupa po tabletama za smirenje želudca i sipa sodu bikarbonu kao da je zadnja. Odvrnemo smijeh i zabavu na nekoliko sati ili dok jalni susjedi ne pokucaju na vrata sa svadljivim "tišššše!" pa i njima uvalimo šalicu vrućeg vina i vanili kiflicu. Čisto za dobru volju!
Odbrojavanje do najljepšeg dana u godini može krenuti, ostanite uz naš sadržaj jer mi znamo kako da ovo budu Blagdani kakve želimo!
Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Lidla.