Onaj koji se nametnuo; neželjen došljak, nepozvan gost. To je definicija uljeza s kojom se poistovjećuju žene diljem svijeta dok krče put za sebe u takozvanim muškim industrijama. A da nije stvar samo osobnog osjećaja potvrdila je i javnost. Sindrom uljeza nije ograničen samo na žene. On je dobro poznat mladima koji brzo napreduju, manjinama koje osjećaju da se ne uklapaju na radno mjesto i ostalim skupinama koje misle da jednostavno - ne pripadaju.
Argentinka Eva Ferreira (30) i Irkinja Debbie O’Brien (43) među najpoznatijim su developerkama svijeta. No, iza njihovog globalnog uspjeha stoje dani i noći tijekom kojih su si ponavljale da imaju pravo sjediti u uredima u kojima nema drugih žena, da znaju i mogu jednako koliko kolege i da ih nije nagradila neka sretna zvijezda, već da su sve zaradile svojim radom i trudom.
- Kao mala htjela sam biti stjuardesa. I postoji društveni razlog zašto pak nisam htjela biti pilot. Voljela bih da sam kao mala imala uzora poput Lisbeth Salander, glavne junakinje trilogije Milenij i nevjerojatno kul hakerice, pa da sam već tada znala da i ja to mogu - povjerava mi se Eva.
Ona je danas front-end developerka u kompaniji Fabriik, osnivačica developerske konferencije u Argentini i predavač na nadolazećoj Infobip Shift konferenciji koja će se 19. i 20. rujna održati u Zadru.
- Često sam bila jedina developerka u timu. Sve dok nisam stigla u Microsoft, za posao me nikada nije intervjuirala žena. Samim time što se popnem na tu pozornicu i pokazujem svijetu da je biti žena developerka najnormalnija stvar, nadam se da će nam se više žena i kćeri pridružiti - poručuje Debbie.
Ona je danas senior voditeljica programa u Microsoftu, surađuje s Microsoftom i Googleom kroz mentorske programe za žene i također će održati predavanje na Infobip Shift konferenciji u Zadru.
Debbie je po prvi put vidjela računalo kod bratića još dok su bili klinci. Svakog bi dana upalili igricu, otišli igrati nogomet na igralište i, kada bi se vratili doma, igrica bi se taman pokrenula. No u toj igri s više igrača nije bila osobito dobra, više su joj se svidjele igre u kojima je mogla graditi svoje svjetove. Kasnije je upisala školu za tajnicu, no brzo joj je dosadilo. Između svojih predavanja pridružila se prijateljima na satovima photoshopa i web dizajna. Prvu je web stranicu izradila prije nego što je školi bio instaliran internet.
- U srednjoj školi sam naučila program Turbo Pascal, ali programiranje mi je bilo tako glupo, dosadno i nekako staro. Ništa vezano za plavi ekran s bijelim znakovima nije bilo zanimljivo. Dok nisam završila na radionicama web dizajna u lokalnoj udruzi. Programiranje je odjednom postalo moj kreativni raj - govori mi Eva kako se zaljubila u svoj posao. Za nju će front-end development, dodaje, zauvijek biti magičan prostor između jedinica i nula.
Kada je kretala imala je isto iskustvo kao Debbie, u principu je u timovima bila jedina developerka. Osjećala se usamljeno. Taj osjećaj da si uljez, govori mi, nikada ga se ne možeš riješiti. Stalno pokušavaš prijeći preko njega, ali uvijek je blizu.
Debbien je posao na Mallorci trajao samo tijekom sezone, pa je tijekom zimskih mjeseci morala na burzu. Kroz programe za nezaposlene usavršavala je svoje vještine u programiranju. Iznova se zapošljavala u novim i obećavajućim startupovima koji su sve do jednog propali. Tako je stalno bila ili malo zaposlena bez plaće ili sasvim nezaposlena.
- Na kraju sam odlučila uložiti svu svoju ušteđevinu u online program kako bih naučila JavaScript i postala developerka u punom smislu te riječi. Da nije bilo mentora na tom programu, sigurno bih odustala, a to bi značilo da bi se morala vratiti podučavanju engleskog i konobarenju - prisjeća se Debbie.
Uspjela je, završila tečaj i pronašla posao. No svaka joj je prijava, zadatak ili vježba ulijevala strah u kosti. Cijelo je vrijeme imala osjećaj da nije dovoljno dobra.
- Bilo me strah da će uskoro shvatiti da nemam pojma što radim. Da će vidjeti da nekada googlam kako bih se snašla, pretražujem stare projekte i bilješke da nađem rješenje. To je možda najvažnija stvar koju ti nitko nikada ne kaže - to svi rade. Nitko ne očekuje da sve znaš napamet, Google ti je prijatelj - objašnjava mi.
Debbie i Eva danas putuju svijetom kako bi educirale druge o najnovijim trendovima u industriji, podučile ih određenim protokolima i podijelile svoje iskustvo s drugim kolegama. Priliku za to imat će i u Zadru gdje će se na Infobip Shift konferenciji okupiti tisuće developera iz cijelog svijeta.
Oko jedne se stvari slažu. Bez obzira na životne okolnosti s kojima su se tijekom godina susrele, suočiti se s osjećajem manje vrijednosti iz dana u dan daleko im je najveći izazov do sada. Ali, kažu, izvući se iz tog osjećaja im je i najveći ponos.
- Dok rasteš, ne zaboravi gdje si i kako si ovdje stigla. S trudom i posvećenosti i ne dopusti nikome da ti kaže drugačije. Zaslužuješ dobre stvari koje ti se događaju - poručuje nam svima Eva.
U tehnološkoj industriji stvari se toliko brzo mijenjaju da je nemoguće očekivati da ćeš sve znati, smatra Debbie.
- Doma imam natpise na zidovima koji me podsjećaju da sam nevjerojatna i da trebam vjerovati u sebe. To mi pomaže kad mi je potrebno, a i biti okružena s ljudima koji me razumiju. Toliko sam ponosna što sam se pridružila Microsoftu. To mi je bio veliki petogodišnji plan prema kojemu sam radila znajući da će biti dug i težak put. Nisam iskreno ni vjerovala da ću uspjeti, ali bila sam odlučna - ponosno će Debbie.
Hanza Media medijski je pokrovitelj konferencije Infobip Shift 2022.