Križevčanin koji je još u osnovnoj školi, uz prvi džeparac, počeo voditi svoju malu kućnu knjigu prihoda i rashoda, prošle je godine bio pobjednik jednog od najzahtjevnijih financijskih kvizova u zemlji. Marko Salopek (33), sveučilišni magistar inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije, bio je član pobjedničkog tima u finalu kviza „Upoznaj svoj novac" (Know Your Money), projekta financijske pismenosti koji zajednički provode Raiffeisen mirovinski fondovi i Hanza Media. Finale je održano u formatu pub kviza, a dvadeset pitanja koja su sudionici dobili ticala su se gradiva koje rijetko tko svladava iz hobija: mirovinskog sustava, kategorija fondova, ulaganja i dugoročne štednje.
Za Salopeka, koji je studij elektrotehnike upisao nakon prirodoslovno-matematičke gimnazije, financije nisu nova tema. Nakon diplome zaposlio se u trgovačkom društvu čiju je stipendiju primao tijekom studija, a slobodno vrijeme danas raspoređuje između vožnje biciklom, pripreme roštilja, izleta u prirodi i, kako sam kaže, praćenja novosti iz svijeta tehnologije, znanosti i financijske pismenosti.
Vrijeme je ključan sastojak
Na pitanje sjeća li se pitanja s kviza, Salopek je iskren, pa kaže da sada, nešto više od pola godine kasnije, pamti tek dio njih.
- Neka pitanja bila su lakša, a za odgovoriti na neka pitanja trebalo je dobro posložiti sve pojmove u glavi kako bismo točno odgovorili - prisjeća se Salopek.
U ključnim trenucima, dodaje, trudio se smireno razmišljati o odgovoru, ignorirajući vremenski pritisak koji u pub kvizu zna biti presudan koliko i samo znanje.
- Nagradu sam iskoristio za više izleta. Obiteljski provodimo puno vremena u prirodi i ovaj nam je dobitak osigurao dosta lijepog vremena provedenog u okruženju koje volimo, a novi su izleti upravo u fazi planiranja - otkriva Salopek.
Salopek se temama financijske pismenosti intenzivnije bavi posljednjih pet godina, dok je prva ulaganja napravio prije gotovo dvanaest godina. Ideja je vrlo jednostavna: uloženi novac s vremenom počinje “zarađivati sam od sebe” i donositi još više novca. Za to je potreban samo jedan sastojak koji se ne može kupiti niti nadoknaditi. Taj sastojak je vrijeme.
- I danas postoje ljudi oko mene s kojima pričam od početka, a još uvijek čekaju s početkom ulaganja - kaže Salopek.
Jedna stvar je u svemu najvažnija
Interes za temu koju mnogi od nas svjesno zaobilazimo Salopek objašnjava osobnom znatiželjom, ali i jednom jednostavnom usporedbom. Većina nas je amaterski kuhar, vozač ili sportaš, kaže, što znači da ulažemo vrijeme u kulinarske vještine, položimo vozački ispit, treniramo, znamo ponešto iz povijesti i geografije. Logično je, smatra, da na isti način treba raditi i na financijskoj pismenosti, jer je novac mjerna jedinica koju koristimo svakodnevno, za gotovo sve aktivnosti.
Prema njegovom iskustvu, novac, investicije i financijski ciljevi su često tabu tema. Uz to, često se primjenjuju dva narodna vjerovanja. Jedni žele riješiti stambeno pitanje bez kredita ili što prije otplatiti postojeći kredit, bez razumijevanja vlastitog oportunitetnog troška, odnosno onoga što propuštaju time što novac usmjeravaju u jednu, a ne u neku drugu opciju koja im omogućuje veću fleksibilnost u životu. Drugi, naprotiv, posežu za rizičnijim oblicima ulaganja, dok provjerene i manje rizične mogućnosti ulaganja jednostavno preskaču jer im se ne čine dovoljno zanimljivima. Salopek u oba slučaja prepoznaje isti nedostatak.
- Kako u svemu, tako i u osobnom razvoju financijske pismenosti i financijskom ponašanju treba težiti ravnoteži – poručuje Salopek.
Roditelji su postavili dobar primjer
Salopeka smo pitali koji mu je bio prvi i najvažniji savjet o štednji koji su mu usadili roditelji, a on u svom odgovoru ne navodi nijednu konkretnu rečenicu. Najviše je, kaže, naučio iz njihovog primjera. Prvi džeparac u osnovnoj školi postao je njegova prva prilika da samostalno raspolaže novcem, a tijekom studija koristio je studentski kredit, što opisuje kao koristan način da se na manjim iznosima nauči kako krediti i njihova otplata uopće funkcioniraju. Načela koja je tada usvojio, dodaje, jednako vrijede i kada su iznosi veći, bilo da je riječ o studentskom ili stambenom kreditu. Dodaje kako danas živi u stanu koji je financiran kreditom, koji otplaćuje. Za učešće i opremanje je štedio kako je tada najbolje znao i s čim je, priznaje, mirno spavao: „u čarapi“.
- Sustavno praćenje prihoda i troškova je zapravo sistematski ili tehnički pregled našeg kućnog budžeta i temelj za osobni financijski uspjeh. Rezultati nam mogu precizno otkriti na čemu točno treba raditi i prepoznati troškove kojih uopće nismo bili svjesni – jasan je Salopek.
Problem je, naravno, početak. Psihološki otpor i lijenost koji se javljaju kada treba bilježiti svaki potrošeni euro, prema Salopekovom receptu, najlakše se svladavaju u sitnim, konkretnim koracima. Treba uzeti račun nakon svake kupovine, čaja ili odlaska frizeru, te provjeriti je li sve na njemu ispravno naplaćeno. Nije rijetkost, upozorava, da se u trgovačkom lancu naplati pogrešna količina artikla ili da u restoranu na računu završi pogrešno piće. Prema nekim istraživanjima potrebno je oko dva mjeseca da se izgradi nova navika, a otpor koji se javlja na početku s vremenom postaje sve lakši.
- Treba biti uporan, kao i u sportu – poručuje kratko Salopek.
Važni alati mu olakšavaju praćenje financijske situacije
Salopek nam je otkrio koje trikove i alate koristi za praćenje svoje financijske situacije. Prihode i rashode prati u tablici u Microsoft Office Excelu koju je prilagodio svojim potrebama i koju povremeno dodatno doradi, dijelom i kao vježbu za poboljšanje vlastitih Excel vještina. Troškove vezane za osobni automobil odvojeno prati u aplikaciji Fuelio, namijenjenoj evidenciji potrošnje goriva i troškova vozila. Nove aplikacije isprobava redovito, kaže, jednostavno zato što je dobro biti informiran, no Excel i Fuelio ostaju njegov standardni arsenal.
Za one koji tek počinju, preporuka je konkretnija i besplatna u osnovnim mogućnostima. Riječ je o takozvanim fintech rješenjima, financijsko-tehnološkim uslugama koje bankarske usluge poput plaćanja ili praćenja troškova pretvaraju u jednostavnu mobilnu aplikaciju.
Princip je u oba slučaja isti, na račun se uplati željeni iznos, a plaćanje pripadajućom karticom, koja se može dodati i u mobilni novčanik ili na pametni sat, aplikacija automatski razvrstava po kategorijama troškova. Nakon svakog plaćanja korisnik može provjeriti i, ako je potrebno, ispraviti kategoriju, čime u svakom trenutku ima jasan pregled vlastitog stanja.
Najteži dio posla je dogovoriti se sam sa sobom
Ispravna kategorizacija troškova, prema Salopeku, ne ovisi o alatu nego o iskrenosti prema samome sebi. Najveća stavka u svakom budžetu, kaže bez puno razmišljanja, je luksuz. No, granicu između stvarne potrebe i trenutačne želje teško je povući upravo zato što je ekonomska situacija danas relativno povoljna.
Vozimo se osobnim automobilima ili taksijem, dok smo se nekada više vozili javnim prijevozom. Imamo najnovije mobitele, redovito obnavljamo garderobu, naručujemo hranu, izlazimo na piće, putujemo i češće nego što bismo realno trebali, gomilamo pretplate na digitalne servise te članstva u teretanama i sportskim klubovima. Je li sve od toga zaista potreba, pitanje je na koje, smatra Salopek, svatko mora iskreno odgovoriti samome sebi, a to je, dodaje, najteži dio cijelog posla.
- Često možete kupiti proizvod pod markom trgovačkog centra koji je proizveden u istoj tvornici kao i proizvod pod oznakom poznatog proizvođača, ali s 50 posto većom cijenom. To je najčešće i najvidljivije u kategoriji mliječnih proizvoda - ilustrira Salopek.
Disciplinu u trošenju teško je održavati
Disciplinu u trošenju, u doba agresivnog digitalnog marketinga i stalnog pritiska okoline, Salopek održava jednim jednostavnim pravilom: 24, 48 ili 72 sata razmaka između trenutka kad nešto poželimo i trenutka kad to kupimo. Kupovati, drugim riječima, tek kada se „prespava" odluka ili kad se za komad odjeće ili sportske opreme zaista pokaže potreba. U redu je propustiti priliku, dodaje, jer će doći nova, a popust od 50 ili 100 posto na drugi artikl nije nikakav popust ako nam ni prvi artikl ne treba.
Vjerojatno postoje povoljnije mobilne tarife, televizori i zvučnici od onih koje trenutačno koristimo, vjerojatno nam ne trebaju pretplate na sve digitalne usluge na koje smo pretplaćeni, a sigurno nam ne treba novi mobilni uređaj svake godine. Salopekovo prijenosno računalo ima deset godina, a mobiteli mu redovito traju šest godina, uključujući i baterije.
Održiv kućni budžet koji ostavlja prostora za uživanje, a istovremeno ne ugrožava planiranu štednju, prema Salopeku je moguć samo ako se „pokrijemo onoliko koliko je prekrivač velik“, odnosno ako živimo i trošimo unutar stvarnih mogućnosti. Iznenadni trošak koji se ponavlja svakog mjeseca više nije iznenadni trošak, nego stavka koju treba unaprijed predvidjeti u budžetu.
Pravilo je koliko se zarađuje, toliko se može odvojiti za sebe i potrošiti, a životni stil treba prilagoditi prihodima, ne obrnuto. Neka putovanja i izleti su realno dostupni, druga su čisti luksuz, i tu razliku treba prepoznati. Najveći neprijatelji održivog kućnog budžeta, prema njegovom iskustvu, nisu visoki računi nego komfor, imidž i susjedov novi automobil.
A što je s 50/30/20?
Popularno američko financijsko pravilo 50/30/20, prema kojemu se polovica prihoda usmjerava na osnovne potrebe, trideset posto na želje, a petina na financijske ciljeve, prema Salopekovoj procjeni u Hrvatskoj je primjenjivo tek na manji broj ljudi. Sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja kod nas je postavljen potpuno drugačije nego u Sjedinjenim Američkim Državama odakle je ovaj model preuzet, pa ono na domaćem tržištu vrijedi tek kao iznimka.
Unutar prve kategorije namijenjene fiksnim troškovima, stanovanju i hrani, Salopek prepoznaje znatan prostor za uštedu kroz odabir povoljnijeg opskrbljivača električne energije ili plina te kroz optimizaciju telekomunikacijskih paketa i polica osiguranja, napominjući kako vožnja taksijem ili privatnim automobilom u kojemu putuje samo jedna osoba ne predstavlja osnovnu potrebu.
Kategorija od trideset posto, rezervirana za želje, hobije i odmore, u sebi nosi natruhe luksuza, no ujedno predstavlja i ono što život čini životom, zbog čega je važno pronaći zdravu mjeru i balansirati proračun. Preostala petina prihoda, namijenjena štednji i investicijama, mjesto je gdje se isplati iskoristiti porezne olakšice i državne poticaje za dobrovoljnu mirovinsku štednju, dok se ostatak može usmjeriti u državne vrijednosne papire i ETF-ove koji automatski raspršuju rizik. Salopek savjetuje da se za sebe odvaja i više od dvadeset posto kada je to moguće, jer je gradnja financijske imovine fleksibilna, a život donosi periode povećanih troškova poput kupnje nekretnine ili proširenja obitelji.
Jedna odluka najvažnija je za mlade
Na naše pitanje što planira s ušteđevinom, Salopek kaže kako je primarna želja imati pravo izbora.
- Želim raspolagati svojim vremenom na način kako meni i mojoj obitelji odgovara. Ušteđevinu uvijek i najlakše mogu zamijeniti za izlet, putovanje ili nešto treće što želim – dodaje Salopek.
Kao ultimativni savjet za sve koji tek počinju zarađivati, Salopek nudi slikovitu metaforu vrta umjesto suhoparnih tablica. Svaku plaću treba zamisliti kao sadnicu voćke. Umjesto da odmah odrežemo sve grane i sve potrošimo do idućih primanja, dio grana moramo ostaviti kako bi s godinama donosile sočne plodove. Na isti način raste i vrijednost financijske imovine ako joj se osigura dovoljno vremena. Njegova je poruka jednostavna, prvo treba odvojiti grane za vlastiti voćnjak, odnosno prvo platiti sebi, a tek onda raspoređivati ostatak novca koji se uvijek najlakše može zamijeniti za nešto drugo.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....