Mnogi kažu da je upravo studentsko doba najljepše u životu. Tada smo dovoljno odrasli da nas se shvaća ozbiljno, a opet si možemo dopustiti određene slobode. Jedna od njih je i ona da ne moramo točno znati što želimo od života, već se putem možemo tražiti i promišljati prema kojem cilju se želimo kretati.
U društvu još uvijek vladaju stereotipi o studentima iz holivudskih filmova, da su po cijele dane u kafićima, odlaze na predavanja samo kad im se da, stalno partijaju i zanemaruju učenje. Zato se često zaboravlja da njihov život nije „med i mlijeko“ kako si neki možda predočavaju. Sati i sati učenja, odricanja i žrtve njihova su redovita praksa, a mnogi od njih uz studij rade dodatne poslove, volontiraju i bave se raznim hobijima.
Spomenute stereotipe pobija 22-godišnja Marta Bregeš iz Pojatna kod Zaprešića, studentica druge godine diplomskog studija Montaže na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svijet filma se, kaže, zaljubila još u petom razredu osnovne škole, kada je u sklopu Foto kino video kluba u Zaprešiću pohađala razne video radionice. Iako se tijekom srednje škole malo odmaknula od svog hobija, kasnije je shvatila da se želi baviti upravo filmskom umjetnošću. ADU je upisala bez ikakvih očekivanja, ali ju je montaža posve oduševila.
Uz studij radi kao asistentica montaže u jednoj produkcijskoj kući te se već može pohvaliti uspješnim projektom – filmom „Još malo do Nove godine“ koji je režirao Marko Bičanić. Film je već osvojio četiri nagrade, od kojih je zadnja bila 2021. na ZagrebDoxu. Osim što već sada zarađuje svoj kruh, na putu do izvrsnosti pomogla joj je i stipendija Zagrebačke županije koju prima od prve godine studija.
- Nekada mi je uz hektičan raspored teško ostati motivirana, no u tome mi jako pomaže činjenica što se moj trud vidi i cijeni. Zagrebačka županija je prepoznala moje zalaganje i svaki mjesec me nagrađuje s 1200 kuna koje najviše koristim na prijevoz, studentsku menzu, opremu za faks, ali i na putovanja, kave i druženja. Vrlo je motivirajuće i to što se stipendija automatski nastavlja ako imate dobre ocjene, pa nikad nisam u panici hoću li je dobiti ili ne – objašnjava Marta. Iako nema puno slobodnog vremena, ono koje ima trudi se iskoristiti za druženja s prijateljima, čitanje, slušanje glazbe i dovoljno sna. U budućnosti se, kaže, vidi u Hrvatskoj, a za sada joj je primarni cilj završiti fakultet, a kasnije se posvetiti zanimljivim projektima.
Iskorišten potencijal
No, nije Marta jedina koja je iskoristila priliku za novčanu potporu Zagrebačke županije tijekom studija. Petri Ivatović, 22-godišnjoj studentici treće godine Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu na istraživačkom smjeru Fizike, stipendija je velika motivacija da i dalje uči za izvrsne ocjene. Iako je dobila priliku za STEM stipendiju Europske unije, izabrala je stipendiju Zagrebačke županije.
- Stipendija mi daje i određenu sigurnost i slobodu da se osim studija mogu posvetiti stvarima koje volim, bez da moram raditi – kaže Petra, koja uz studij radi na Institutu za fiziku kao demonstratorica te volontira u Društvu za edukaciju. Njezin posao sastoji se od osmišljavanja i provođenja radionica za srednjoškolce na temu fizike i elektrotehnike te organizacije natjecanja u komunikaciji znanosti za srednjoškolce.
- Prošle godine išla sam na međunarodno natjecanje iz fizike u Kolumbiju te sam si sama morala platiti putovanje. Stipendija mi je u tom trenutku bila velika pomoć pa nisam morala brinuti kako ću ostvariti svoje ciljeve, a imala sam dovoljno i za džeparac – govori Petra kojoj, unatoč brojnim obvezama, ne pati društveni život. Studij fizike je izabrala jer se najbolje poklapao s njezinim željama i smatra ga korisnim, a nakon studija također planira ostati u Hrvatskoj, doktorirati i naći posao u istraživačkom laboratoriju.
Da je ulaganje u mlade najbolja investicija naše zemlje, dokazao je i „stari“ stipendist Zagrebačke županije, 23-godišnji Mirko Klarić iz Dugog Sela koji studira na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Iako je ove godine odlučio uzeti drugu stipendiju, do sada je primao novčanu potporu Zagrebačke županije te mu je ona omogućila bolje uvjete života.
- Sretan sam što mi moji roditelji mogu priuštiti sve što trebam, ali stipendija mi pruža dodatnu sigurnost pa mamu i tatu ne moram tražiti džeparac. Novac uglavnom trošim na menzu, tehničku opremu za fakultet i učenje, ali i izlaske, kave i ostale društvene aktivnosti – ističe Mirko. Uvijek je bio odličan učenik pa je prije stipendije Zagrebačke županije primao stipendiju Grada Dugog Sela i STEM stipendiju Europske unije.
Iako studira na jednom od najtežih fakulteta, uz dobru organizaciju, kaže, sve se stigne. Osim na studij, najviše vremena troši na učenje i posao demonstratora na Katedri za anatomiju i temelje neuroznanosti.
- Nikad nisam bio kampanjac jer mi je učenje u zadnji čas izazivalo veliki stres. Medicina je zahtjevna pa se trudim prije svake nove akademske godine proučiti lekcije kroz koje ćemo prolaziti i napraviti plan učenja. Tako ne gubim vrijeme na pripreme pred sam ispit jer sam pola posla obavio na početku – govori Mirko koji se u slobodno vrijeme zabavlja svirajući gitaru i tamburicu te vježbajući u teretani. Do kraja studija ostalo mu je još godinu i pol dana, a nakon toga se nada upisati specijalizaciju iz područja kirurgije.
Samoborka Helena Kirschenheuter, učenica četvrtog razreda XV. gimnazije i trećeg razreda Škole suvremenog plesa Ane Maletić, stipendiju Zagrebačke županije također je dobila po kriteriju izvrsnosti. Pomoć od 600 kuna mjesečno najviše ulaže u dodatne materijale za nastavu, prijevoz, opremu za ples, ali i na slobodno vrijeme, koje najviše voli iskoristiti za rad na sebi.
- Kako pohađam dvije škole, dnevni raspored mi je gust, ali ne žalim se. Znam se dobro organizirati pa sam rijetko pod stresom. Mislim da si stres ljudi sami bespotrebno nabijaju i ne znaju stati, predahnuti… - priča 18-godišnja Helena. Kad ne uči i pleše, posvećuje se čitanju, sviranju klavira, fotografiji, meditaciji i jogi. Potonje joj, objašnjava, daje fokus, koncentraciju i smirenost kako bi se mogla uhvatiti u koštac sa svim obvezama kojih nema malo.
Stipendija joj, osim sitnih zadovoljstava, omogućuje i odlazak na putovanja. Tako je nedavno posjetila Češku i Estoniju u sklopu Erasmus+ projekta, a to putovanje joj je, kaže, najbolje iskustvo u životu.
- Osim znanja, iskustva su najbolji način razvoja sebe i svojih potencijala te nam nikada ne bi trebalo biti žao ulagati u njih – poručuje Helena koja još ne zna koji će upisati fakultet, ali ima širok raspon interesa – biologija, pravo, ples… Pa gdje je život odvede.
Za razliku od ostalih stipendista, Luka Štrkalj iz Samobora, učenik 2. razreda Gimnazije Lucijana Vranjanina i učenik 3. razreda Glazbene škole Ferdo Livadić, stipendiju ne troši na putovanja, druženja i školsku opremu, već je čuva za daljnje školovanje. Novac mu, kaže, dobro dođe, ali odlučio je da će biti korisniji kada završi školu. Stipendija mu je za sada jedan oblik štednje za budućnost i nikada ne znamo, govori Luka, kada će nam ušteđeni novac trebati i za što.
Kako pohađa dvije škole, po cijele dane je na nastavi te ima malo slobodnog vremena. Ipak, trudi se ne žaliti se jer zna da mu na putu do njegovog cilja predstoji još puno sati rada i fokusa.
- U glazbenoj sviram klavir, po struci sam teoretičar, ali jednog dana želio bi postati dirigent. To mi je životna želja jer mi dirigiranje dobro ide i potpuno sam se zaljubio u njega - priča Luka. Unatoč gustom rasporedu, Luka uspije naći vremena za sebe, obitelj i prijatelje, a u slobodno vrijeme najradije sluša glazbu koja je veliki dio njegovog sadašnjeg života, a vjeruje, i budućnosti.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Zagrebačkom županijom.