Prije 13 godina, Željko Markušić (37) iz Gornje Kupčine kraj Jastrebarskog odlučio je posaditi batat. U to vrijeme, ova namirnica nije bila previše poznata u domaćim trgovinama, mnogi hrvatski kupci nisu čak ni znali da postoji. U svom kraju je zbog svog izbora sadnje naišao na podosta podsmjeha i brojni susjedi su mu rekli da bi mu bolje bilo da se okušao u vinogradarstvu, tradiciji koja je dobro poznata u Jaski. No, on je nastavio po svome i danas je najveći hrvatski proizvođač batata. Godišnje s kooperantima proizvede oko 400 tona slatkog krumpira, no plan mu je doći do barem 800 do 1000 tona. Ako dođe do te magične brojke, Hrvatska neće više morati uvoziti ovu namirnicu već će svu potrebnu količinu za domaće tržište dobiti s vlastitih polja.
- Trenutno uzgajamo batat na 10 hektara naše zemlje s time da imamo još 18 hektara u kooperaciji po cijeloj Hrvatskoj. Plan je u budućnosti još više povećati broj suradnji, no prije toga moram sagraditi skladište gdje bi se mogla držati dodatna roba – kaže Markušić koji inače proizvodi i više od milijun sadnica batata godišnje u preko 3000 kvadrata grijanih plastenika.
Njegov primjer mogli bi slijediti i drugi poljoprivrednici, smatraju u tvrtki ENNA fruit. Riječ je o vodećoj kompaniji za organizaciju proizvodnje, otkup, distribuciju te preradu svježeg voća i povrća na području Hrvatske i regije. ENNA fruit surađuje s više od 1000 domaćih kooperanata, među kojima je i Željko Markušić. Lani je kroz njihove kapacitete prošlo više od 100.000 tona robe, a u 2022. planiraju kupiti i distribuirati oko 120.000 tona robe. Trenutno im je omjer uvozne i domaće robe otprilike jednak, no u planu im je svake godine povećati udio hrvatskih proizvoda. Nije moguće preko noći napraviti veći zaokret jer Hrvatska ne proizvodi dovoljno za svoje potrebe (izuzetak su tek mandarina i kupus). Stoga je jedan od strateških ciljeva ENNE Fruit produljiti sezonu domaće robe koliko god je to moguće te time povećati njezin udio u kupoprodaji.
Važnost skladištenja
- Događa se primjerice da nemamo neke domaće robe veći dio godine, a zatim u određenom razdoblju dolazi do zagušenja tržišta jer većina sadi u isto vrijeme istu sortu koja se bere u tom kratkom periodu. Samim time je domaća roba kraće dostupna potrošačima, a za same proizvođače to znači nižu otkupnu cijenu. Zato je potrebno organizirati proizvodnju na način da se uključe nove vrste, nove sorte i hibridi koji će produžiti vrijeme dostupnosti domaće robe na tržištu - kaže Ivana Jozić, direktorica ENNA Fruit otkupnog centra Varaždin, te odmah spominje primjere luka i mrkve.
Hrvatska ova dva povrća ima dovoljno do kraja godine, no u prvom kvartalu sljedeće kupuje se roba iz inozemstva. Do ovoga dolazi zbog nedostatka adekvatnih skladišnih kapaciteta s mogućnošću dugotrajnog očuvanja svježine robe, ali i zbog manjka sirovine koja je svojim karakteristikama pogodna za takvu vrstu pohranjivanja.
Da je skladištenje jedan od preduvjeta duže sezone hrvatskih proizvoda na policama supermarketa potvrđuje Željko Markušić na primjeru batata. Kako bi on uspio u svom naumu snabdijevanja Hrvatske s dovoljnom količinom slatkog krumpira, potrebno mu je još jedno skladište s kapacitetom od nekoliko stotina tona, kao i posebnim sustavom hlađenja. Naime, kada se iskopa, slatki krumpir ide u posebne hale gdje se pet dana zagrijava na 32°C i poslije toga se čuva na 15°C. Realizira li planove o povećanju proizvodnje i izgradnji hale, imat će dovoljno batata za cijelu Hrvatsku kroz svih 12 mjeseci.
Pritom mu je opseg na domaćem tržištu ograničen jer hrvatski građani jednostavno ne jedu više od 800 tona godišnje, no zato se otvara prilika za izvoz u sjeverne europske zemlje koje nemaju uvjete za proizvodnju te su otvorene za uvoz iz država EU, umjesto iz Latinske Amerike, Egipta i Kine.
Eksperimentiranje s novim kulturama
Eto, toliko mogućnosti i potencijala za jedan hrvatski proizvod samo zato što je jedan poljoprivrednik odlučio riskirati te posadio ono što tržištu stvarno treba. Na sreću, Markušić nikako nije jedini poljoprivrednik koji osluškuje tržište. Mladi Nino Novak (19) iz Rogovca kraj Pitomače na četiri hektara zemlje uzgaja papriku, lubenicu, kukuruz i pšenicu, s time da se trudi svake godine eksperimentirati i s nekom novom kulturom. Njegova obitelj godinama se bavi poljoprivredom.
- Ne možeš se koncentrirati samo na uzgoj jedne žitarice ili voća i povrća. Nekad se dogodi da jedna uspije, a druga ne, ili da je jedna kultura baš te godine jako na cijeni – navodi Novak.
Kada isprobava nove kulture, uzme po dvjestotinjak sjemena i posadi na dio zemlje samo da vidi kako će uspjeti te isplati li se proizvodnja. Prije dvije godine je, primjerice, posadio midi lubenice i one su se pokazale kao veliki hit na tržištu zasićenom tzv. „debelim“ sortama s košticama. Ono što je važno kod takvih „pokusa“ jest da postoji garancija da će njegov proizvod pronaći svoje mjesto na policama trgovina, a pritom neće morati vući kupce za rukav. Naglašava zato važnost uloge otkupljivača. Upravo u suradnji sa stručnjacima ENNE Fruit radi svoju ponudu. Primjerice, uzgoj paprike babure u plasteniku podignuo je na višu razinu u savjetovanju s otkupljivačem te su prvi u kraju počeli s biološkom zaštitom uzgoja.
- Proizvođači trebaju raditi ono što najbolje znaju, a to je proizvoditi. U vrijeme berbe proizvođač je maksimalno opterećen organizacijom berbe i vrlo mu je teško izdvojiti vrijeme za distribuciju i prodaju. Svakom proizvođaču je u interesu imati sigurnog i dobrog kupca koji ga prati tijekom proizvodnje, a posebno tijekom berbe. Osim toga, neprodana roba značajno smanjuje financijski rezultat proizvođača koji se teško može kompenzirati cijenom s obzirom na izloženost tržišta konkurenciji i uvozu. Nažalost, neprodana roba rezultira smanjenjem proizvodnje u narednim godinama - upozorava Ivan Suhanek, direktor ENNA Fruit otkupnog centra Lozan.
Kontrolirani uvjeti
Što se, pak, tiče 19- godišnjeg Novaka, on i dalje ima u planu širiti i povećati proizvodnju. Prijavio se nedavno i za europsku mjeru dodjele bespovratnih sredstava za izgradnju još jednog plastenika u kojemu bi se onda okušao u sadnji krastavaca. Kako kaže, planirana proizvodnja je jednostavno budućnost poljoprivrede i njoj se potrebno prilagoditi.
Njegovo mišljenje dijeli još jedan poljoprivrednik. Riječ je Mirku Knežiću (26) iz Mihalja kraj Opuzena i on kombinira otvorenu te plasteničku proizvodnju. Na poljima uzgaja tradicionalne kulture već dobro udomaćene na hrvatskom tržištu – mandarine (3 ha), kupusnjače (3,5 ha) i lubenice (5 ha). U kontroliranim uvjetima od 1,5 ha, pak, kombinira različite vrste od rajčice, krastavca i paprike do salate kristal.
Knežić je posao nastavio od roditelja koji se cijeli život bave poljoprivredom i uz njih je i on sam napravio prve korake sadnje na otvorenom. Ovaj drugi dio proizvodnje započeo je kada su OPG preuzeli on i brat te su dobili potporu od EU fondova za izgradnju nekoliko plastenika. Samim time su se više orijentirali na plastenički način uzgoja jer je, kako kaže, sigurniji i može se proizvoditi roba kroz cijelu godinu. Naravno, takav tip je ujedno i skuplji, ali je kroz njega puno lakše pratiti financije te prilagoditi se potrebama tržišta.
- Do planirane proizvodnje mora jednostavno doći jer nema smisla gomilati velike količine bez tržišta gdje bi se one plasirale. Ako želimo smanjiti uvoz, to je budućnost kojoj se moramo okrenuti – ističe Knežić.
Održivost proizvodnje
Svoje proizvode plasiraju u ENNU Fruit jer, kako kaže, s njima mogu raditi mirne duše znajući da će voće i povrće pronaći svog kupca.
- Ne mislim da bi nam itko drugi mogao riješiti toliku količinu različitog voća i povrća – navodi mladi poljoprivrednik iz Mihalja te dodaje da svoje proizvode daju i u druge trgovačke lance.
Razvoj domaće poljoprivrede dodatno dobiva na važnosti u trenutku dok hrana postaje strateški značajna zbog globalne nesigurnosti uslijed rata u Ukrajini, rastuće inflacije, visokih cijena energenata te sveprisutnih problema s internacionalnim transportom robe.
- Konkurentnost i održivost proizvodnje imperativ su suvremene poljoprivrede. Samo kroz planiranu proizvodnju moguće je zadovoljiti dinamiku i trendove tržišta s posebnim naglaskom na izazove sigurnosti hrane, zaštite okoliša i kakvoće proizvoda. To je sinergija ekonomije, agronomije te zaštite ljudskog zdravlja i okoliša. Za to su potrebni edukacija proizvođača i uvođenje suvremenih tehnologija, u čemu našim kooperantima nastojimo biti potpora - ističe Dragan Crnomarković, direktor ENNA Fruit otkupnog centra Opuzen.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke ENNA Fruit.