U zagrebačkoj Esplanadi okupili su se najbolji chefovi u Hrvatskoj. Ana Grgić Tomić, Marijo Curić, Rudi Štefan, Matija Bogdan, samo su neki od onih koji su sjedili u Smaragdnoj dvorani. Svi u kuharskim bluzama, iščekuju dodjelu ovogodišnjih Gault&Millau trofeja. Među njima, skrivaju se i četiri mlada kulinarska talenta koji tek trebaju osvojiti domaće, ali i strane kuhinje. Oni nisu u uniformama, već u svečanim izdanjima vlastitoga izbora – dva mladića u odijelima, jedna dama u crnoj koktel haljini, druga u tamnozelenom sakou. Iako njihova imena nisu toliko poznata, u jednom trenutku večeri svjetla pozornice bila su uperena samo na njih. Bilo je to tijekom dodjele kulinarskih stipendija koje Coca-Cola HBC Adria dodjeljuje u sklopu projekta Raise the Bar. Vrhunski chefovi pljeskali su upravo tim mladima ljudima koji su samo par sati kasnije, u predvorju hotela, priznali kako žele promijeniti gastronomski svijet.
Oni su Monika Gubić (25), Rok Smonkar (22), Ante Kapović (19) i Marija Prša (19), tri chefa i jedna slastičarka koji planiraju ostaviti trag na kulinarskog sceni. Među više od 50 mladih, perspektivnih profesionalaca, upravo je ova četiri imena žiri proglasio najboljima te će oni svoje profesionalno usavršavanje nastaviti na renomiranim svjetskim učilištima kao što su Le Cordon Bleu i Ecole Ducasse.
Imali smo namjeru pričati s njima odmah nakon dodjela, dok se sreća još miješala s iznenađenjem na njihovim licima. No, kako smo bili na dodjeli Gault&Millau trofeja, nije bilo baš toliko vremena da ih sve odjednom „ukrademo“ na sat ili dva. Stoga smo pričali s jednim po jednim, tempirajući intervjue između proglašenja pobjednika i sljedova jela.
Praksa u Dubravkinom putu
Prva je na redu Zagrepčanka Marija Prša, kojoj nije joj dugo trebalo da se istakne u masi. Za početak, ona je jedina slastičarka u društvu chefova stipendista, najmlađa je među finalistima te joj još, k tome, cijeli ovaj proces prijave nije ni najmanje stran. Prvi put se za stipendiju Raise the Bar prijavila sa 16 godina, što pokazuje da dobro zna koliko su edukacija i usavršavanje važni, a spomenula nam je i neke nedostatke koje želi mijenjati.
- U Zagrebu postoji samo jedna škola za slastičare i u njoj prevladava zastarjelo mišljenje o samom zanatu. Tamo se ne mogu naučiti neke nove stvari kao što je mirror glazing ili priprema restoranskih deserata, a sigurno postoje učenici koji bi to voljeli naučiti. To je bio slučaj sa mnom i da nije bilo prakse u Dubravkinom putu i mog mentora Roberta Bašića, vjerojatno bih odustala od struke – govori nam Prša koja i dalje radi u restoranu koji joj je promijenio život.
Upravo se iza ove želje za učenjem krije i njena ambicija. Prša, naime, želi utjecati na školski sustav. Dosta joj je metoda gdje se, slikovito objašnjava, baš mora napraviti brownie sa sladoledom od vanilije umjesto da se stvar okrene i pripremi sladoled od brownieja.
- Kada netko sa znanjem izdvoji par sati svoga vremena, to može uvelike promijeniti percepciju mlade osobe. Stoga sam se pitala zašto ja ne bih postala ta osoba koja će pomoći drugima – ističe Prša.
Upravo u tome će pomoći stipendija Raise the Bar koja će joj otvoriti mnoga vrata. Kako kaže, već je sada upoznala veliki broj chefova koji se ne boje razmišljati drugačije.
- Oduvijek su mi govorili da sve što radim, moram napraviti do kraja i dati sto posto od sebe. I zato želim naučiti više, vidjeti više svijeta jer će me samo tako ljudi drugačije gledati i više ću moći promijeniti – navodi mlada slastičarka.
Želja da postane najbolji
Veliku želju za uspjehom pronašli smo i kod sljedećeg stipendista. On je još kao dijete roditeljima rekao kako želi postati najbolji kuhar u Sloveniji, što oni nisu shvatili ozbiljno. Danas je, pak, mladi Rok Smonkar iz Josipdola na veoma dobrom putu da jednoga dana ostvari želju koju je kao dječak glasno pustio u svijet. Trenutno je chef kuhinje na terenu i voditelj cateringa u Gostinstvu Jezeršak, no iza sebe ima izuzetno iskustvo prikupljeno u ponajboljim slovenskim, austrijskim i švicarskim restoranima. Radio je u mariborskom Maku, Kempinski Grand Hotelu Les Bains u St. Moritzu te u bečkom Steirerecku, ponajboljem restoranu na svijetu, a sav novac koji je zaradio, odmah je uložio u daljnju edukaciju.
- Sa 16 godina postao sam barist, dvije godine nakon toga sommelier za vino, a s 19 sam već imao i diplomu za sommeliera za pivo te sam postao barmen. No, sve je zapravo počelo kada sam imao 14 godina. Pokucao sam na vrata Maka, ne znajući da se radi o jednom od najboljih restorana u Sloveniji te ih zamolio za posao. Chef je rekao da se vidimo u 8 sati i tako sam počeo raditi – priča s osmijehom Smonkar.
No, njegova priča zapravo počinje puno ranije. Već s 4 godine je pokušao pripremiti jelo. Kako kaže, privukao je stolac do štednjaka i pokušao pripremiti jaje. Nakon toga mu je bilo jasno da želi postati kuhar, a negdje na tom putu se rodila i želja da postane najbolji u zemlji. Još jedan korak ka ostvarenju sna je i prijava na stipendiju projekta Raise the Bar.
- Posljednja dva mjeseca nisam imao slobodnog dana. Sada je vrijeme da se malo priberem i u potpunosti koncentriram na stipendiju te nakon toga promislim kako ću dalje. Jedno, pak, ostaje isto – i dalje želim živjeti za gastronomiju i postati uspješan. Želim ostati skroman, uz malo rock'n'rolla – navodi Smonkar.
Oprezno o budućnosti
I dok mladi slovenski chef odmah puca u zvijezde, njegova kolegica Monika Gubić iz Nove Gradiške oprezno bira riječi o svojoj budućnosti. Iza sebe ima već bogato iskustvo u vrhunskim restoranima kao što su ManO, Vinodol, Time te sada u konobi Pelegrini, no svejedno skromno govori o svojem talentu koji je itekako očit.
- Kada pitate kuhara kojim putem želi ići, to je kao da ga pitate kakav chef želi postati ili kakav restoran želi otvoriti. Ja nisam takva, realna sam te idem korak po korak. Možda ću jednoga dana raditi u restoranu s tri Michelinove zvjezdice, a možda ću otvoriti svoj restoran u Slavoniji. Kakva god budućnost bila, ništa mi ne predstavlja problem sve dok radim ono što volim – govori Gubić.
Objašnjava kako nije polagala previše nade u osvajanje stipendije Raise the Bar jer je svjesna o kakvoj se prilici radi. No, na kraju je njeno ime osvanulo na ogromnom čeku zbog čega je još jednom izrekla dobru staru uzrečicu koja je prati od malih nogu: „Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti!“
Iako je zbog karijere propustila brojne rođendane, blagdane, krstitke pa i svatove, ističe da je to cijena koju je spremna prihvatiti.
- Nisam jedna od onih koja nakon smjene zatvori ladicu s poslom. Često se probudim u noći jer sam sanjala neki recept gdje tikvice idu super s bučom, pa to odmah zapišem. Jednostavno želim pomoći ostalim kolegama da podignemo hrvatsku gastronomiju na jedan novi, zavidni nivo, a sa stipendijom vjerujem da ću postati bolja mentorica i učiteljica tako da jednoga dana uistinu mogu dati svoj doprinos – navodi Gubić.
Hrana kao identitet
Njen san o unaprjeđenju hrvatske kulinarske scene dijeli i Šibenčanin Ante Kapović. Ovaj bivši kickboksač drži se mantre da se mora iskoristiti svaki dio namirnice. Ta filozofija živi u njemu od malih nogu, otkad je ulovio svoju prvu ribu.
- Kada držiš tu ribu u rukama, želiš svima pokazati koliko ona tebi znači. Jednostavno vam je žao baciti bilo koji dio nje. I to je nešto što želim da i drugi vide, da ona nije samo ovdje kako bismo napunili želudac, već i usrećili druge – priča nam Kapović.
Ovaj mladi hedonist gleda na restoran kao na hram, a na hranu kao dio identiteta. Gosti su hodočasnici koji dolaze svjedočiti toj ljubavi prema jelu, i to je ono što on želi jednoga dana – otvoriti svoj restoran koji će biti ogled njegove duše. Ipak, da bi došao do tog trenutka, svjestan je da mora učiti. I to mu se upravo otvorilo sa stipendijom Raise the Bar.
- Jednostavno, odmalena želim doprinijeti hrvatskoj kulturi. Nikada nisam bio neki grafičar ili pjevač, no uživao sam u kuhanju. I kroz pripremu hrane želim izraziti sebe – kaže Kapović.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Coca-Cole HBC Hrvatska.