Zašto bi profesionalac koji ima pet godina iskustva u radu s podatkovnim modelima, koji zna rasporediti posao između timova i koji ne pamti kada je zadnji put imao osjećaj da nešto ne razumije dovoljno dobro krenuo istraživati ono što još nitko nije istražio? Zašto bi taj profesionalac uzeo godinu, dvije, možda četiri, i upisao doktorat?
Odgovor prof. dr. sc. Lea Mršića, voditelja prvog združenog doktorskog studija Computer and Data Science u Hrvatskoj, prilično je realan, ali i pomalo neočekivan. Mršić objašnjava kako se ne radi o ambicijama vezanima uz naslov koji se lijepo čita na vizitkarti niti o ljubavi prema predavaonicama. Smisao leži u nečemu puno konkretnijemu, u granici do koje iskusni stručnjak dođe unutar industrije i od koje, ako želi ići dalje, mora promijeniti način na koji razmišlja o problemima.
- Nakon nekoliko godina rada u industriji mnogi stručnjaci dosegnu granicu operativne izvrsnosti i požele prijeći na razinu stvarnog istraživačkog i strateškog utjecaja – kaže nam prof. dr. sc. Mršić.
Mršić ističe i kako doktorat nije potreban za svaki posao u tech sektoru, ali jest za one koji žele voditi istraživanje i razvoj, razvijati vlastite metodologije, patentirati, objavljivati ili graditi nove tehnološke smjerove. Studij je zamišljen kao istraživačka platforma, ne samo kao obrazovni program.
Koji problem žele riješiti?
Sveučilište Algebra Bernays već dulje vrijeme ima strategiju usmjerenu prema istraživanju, inovacijama i transferu tehnologije. Doktorski studij nije nastao kao odgovor na tržišni pritisak niti kao puka nadogradnja postojeće obrazovne ponude, nego kao prirodan sljedeći korak u toj strategiji. Ono što je nedostajalo bila je razina obrazovnog sustava koja stručnjake pomiče od primjene prema stvaranju novih znanja.
Algebra Bernays je i jedino sveučilište u Hrvatskoj na kojemu je podatkovna znanost dostupna na svim trima razinama (prijediplomskoj, diplomskoj i sada poslijediplomskoj), stoga je doktorski studij prirodan završetak tog vertikalnog niza.
- Kao društvo smo došli do točke u kojoj smo svakodnevni korisnici tehnologije. Ovim projektom želimo povećati broj stručnjaka koji mogu stvarati nove modele, nove metode i nova rješenja. Hrvatska i Slovenija imaju talente, ali bez ovakvih programa riskiramo da ih izgubimo – smatra prof. dr. sc. Mršić.
Problem nije manjak stručnjaka koji znaju primijeniti postojeće alate, nego kronični manjak onih koji mogu te alate nadmašiti, propitivati im granice i graditi sljedeći sloj znanja na kojemu će drugi graditi.
Važna suradnja na međunarodnoj razini
Naziv združeni studij ne znači da je student upisom na ovaj program formalno na dvama odvojenim studijima, nego da pohađa jedan integrirani program koji zajednički izvode Sveučilište Algebra Bernays i Fakultet za informacijske studije iz Novog Mesta (FIŠ), dio Sveučilišta Novo Mesto iz Slovenije. Na kraju tog puta dobiva zajednički međunarodno prihvaćenu diplomu.
U praksi to znači zajedničke procedure upisa, zajedničko akademsko upravljanje te pristup nastavnicima, laboratorijima i istraživačkim resursima obiju institucija. Suradnja, kako je opisuje Mršić, nije simbolična.
- Naglašena ulaganja u infrastrukturu koja karakteriziraju javne institucije kombinirali smo s agilnim idejama i međunarodnom mrežom mentora u dinamičan i uzbudljiv znanstveno-istraživački model po uzoru na najbolje svjetske prakse – kaže nam prof. dr. sc. Mršić.
Izbor slovenskog partnera nije bio slučajan. Algebra Bernays ima snažan fokus na primjenu, digitalne tehnologije i povezanost s industrijom, dok FIŠ donosi istraživačku tradiciju u informacijskim studijima, računarstvu i mrežnoj analizi. Komplementarnost nije formalna nego funkcionalna, budući da svaki od partnera u program unosi ono što drugomu nedostaje. Iza te akademske konstrukcije leži i šira poruka.
- Naše partnerstvo pokazuje kako Hrvatska i Slovenija mogu zajedno graditi istraživački i inovacijski prostor - smatra prof. dr. sc. Mršić.
Bitno je imati istraživačku ambiciju
Kada govorimo o profilu idealnog kandidata za studij, Mršić kaže kako bi to mogla biti određena zamka. Ako se studij opisuje previše usko, gubi se šira slika. Ako se opisuje previše široko, ne govori ništa.
- Idealan kandidat je osoba koja posjeduje snažnu temeljnu kvalifikaciju uz snažno naglašenu istraživačku ambiciju. To može biti podatkovni znanstvenik, bioinformatičar, tradicionalni inženjer, stručnjak za informacijske znanosti, matematičar, statističar, ali i netko iz srodnog područja tko želi prijeći iz primjene u stvaranje novog znanja – govori prof. dr. sc. Mršić.
Zajednički nazivnik nije disciplina nego stav prema vlastitom poslu. Program je namijenjen onima koje zanima napredno istraživanje, a ne samo primijenjena tehnologija, koji žele europsku zajedničku doktorsku diplomu s međunarodnim priznavanjem, koji se žele kretati u kompetitivnim i interdisciplinarnim istraživačkim okruženjima i koji svoju budućnost vide u akademiji, istraživačkim centrima, inovacijama ili javnim institucijama. Studij nije namijenjen isključivo svježe diplomiranim magistrima koji traže sljedeći korak u akademskoj karijeri. Naprotiv, jedan od njegovih najzanimljivijih aspekata upravo je njegova relevantnost za one koji već imaju iskustvo u industriji, ali žele prijeći s primjene na stvaranje originalnih doprinosa svojem polju.
- Doktorat uči kako razmišljati. Kako definirati problem koji još nije jasno formuliran, kako razviti rješenje koje ne postoji i kako ga validirati. U svijetu koji se mijenja ovako brzo, ovo je za stručnjaka najvrjednija kompetencija koju može steći – sažima prof. dr. sc. Mršić.
Kompetencije koje regija još nije vidjela
Mršić je u opisu kompetencija konkretan. Ovaj studij nije napredni tečaj ni specijalizacija, nego program koji studenta osposobljava za stvaranje novih znanja u računarstvu i AI-ju, s naglaskom na primjenu u industriji. Razlika u usporedbi sa sličnim programima u regiji, kaže, leži upravo tu.
U praksi to znači da program eksplicitno razvija sposobnost formuliranja kompleksnih i nedovoljno definiranih problema, razvoja originalnih modela, metoda i sustava, kombiniranja različitih istraživačkih metodologija te samostalnog vođenja istraživačkog rada i istraživačkih timova. Mršić naglašava interdisciplinarnu dimenziju kao jedno od obilježja koja ovaj program razlikuju od uže fokusiranih alternativa.
- Za studente smo pripremili izrazito interdisciplinarno okruženje, na sjecištu računarstva, podataka, etike, poslovnih znanosti i društvenog utjecaja, dovodeći u regiju iskustva najboljih svjetskih institucija u ovim područjima - opisuje prof. dr. sc. Leo Mršić.
Interdisciplinarnost nije samo deklarativna odlika programa, nego odraz stvarnog načina na koji se danas razvijaju najvažnija tehnološka rješenja. Pitanja oko primjene AI-ja rijetko su isključivo tehnička. Ona uključuju etiku, regulativu, poslovni kontekst i društveni učinak. Stručnjak koji poznaje samo jedan od tih slojeva sve je manji resurs za organizacije koje moraju upravljati svima njima odjednom.
Sto mentora i petnaest laboratorija
Infrastruktura je jedan od argumenata koji studij razlikuju od programski sličnih inicijativa u regiji. Mršić nabraja petnaest laboratorija kojima studenti imaju pristup, uključujući dva dedicirana računalna sustava u oblaku, jedan se nalazi u Hrvatskoj, a jedan u Sloveniji, te laboratorij za sekvenciranje genoma i istraživanje mozga na Sveučilištu Algebra Bernays.
- Doktorand može razvijati i testirati zahtjevne AI modele, provoditi podatkovno intenzivne simulacije, raditi na bioinformatičkim analizama, cyber-fizičkim sustavima ili naprednim digitalnim eksperimentima bez infrastrukturnih ograničenja koja često koče doktorsko istraživanje – objašnjava prof. dr. sc. Mršić.
Uz infrastrukturu dolazi i mentorska mreža koja je, prema riječima Mršića, jedna od najvećih vrijednosti programa. Program raspolaže s gotovo sto mentora i savjetnika, koji su kombinacija akademskih i industrijskih profila s institutima i kompanijama iz cijelog svijeta. Mentorski kadar obuhvaća stručnjake iz računarstva, podatkovnih znanosti, mrežne analize, poslovnih znanosti, digitalne transformacije, bioinformatike, digitalne medicinske dijagnostike, matematike i interdisciplinarnih primjena. Broj mentora je važan podatak, budući da govori o veličini istraživačke mreže u koju student ulaskom u program dobiva pristup.
- Svaka ideja dobiva kvalitetnu, personaliziranu i relevantnu podršku za individualni razvoj kandidata - kaže prof. dr. sc. Mršić.
Program studija je konstantno povezan s industrijom
Jedno od legitimnih pitanja koja postavljaju zainteresirani kandidati jest pitanje stabilnosti sadržaja. Podatkovna znanost i AI razvijaju se toliko brzo da kurikulumi nastali prije pet godina mogu djelovati kao artefakti iz drugog doba tehnološkog razvoja. Mršić taj problem prepoznaje i odgovara na njega.
- Program nije zamišljen kao statičan skup kolegija, nego kao istraživački okvir koji se stalno osvježava kroz mentore, projekte, grupne doktorske radionice i rad na aktualnim problemima - objašnjava prof. dr. sc. Mršić.
Studij ne pokušava „braniti“ sadržaj od promjene, nego ga izgraditi na principima koji opstaju i kada konkretni alati ili modeli promijene oblik.
- Student usvaja principe, metode i istraživačku zrelost koji ostaju relevantni i kada se konkretni alati ili modeli promijene - precizira prof. dr. sc. Mršić.
Nije riječ o akademskom smjeru bez povratka
Jedna od najdublje ukorijenjenih percepcija o doktoratu jest ona o akademskom smjeru bez povratka: upišeš program, provedeš godine u istraživanjima i na kraju poučavaš ili radiš u institutu, odvojen od stvarnog svijeta. Mršić tu sliku odbacuje kao zastarjelu. U najdinamičnijim sektorima industrije, kaže, granica između istraživanja i primjene gotovo više ne postoji.
- Najveći pomaci u AI-ju i podatkovnim znanostima događaju se upravo na spoju industrije i istraživanja. Ovaj je studij izravno postavljen tako da priprema za akademiju, istraživačke institute, deep-tech kompanije, inovacijski sektor i javne institucije – ističe prof. dr. sc. Mršić.
Struktura programa to i potvrđuje. Ona obuhvaća objavljivanje radova u vrhunskim časopisima, sudjelovanje u financiranim projektima, međunarodnu evaluaciju, rad s mentorima iz različitih sektora i povezanost s inkubacijskim i inovacijskim okruženjem. Doktorand nije pripremljen samo za sveučilišnu katedru, nego za svaku ulogu u kojoj se od stručnjaka traži originalan doprinos, a ne samo implementacija postojećih rješenja.
- Doktorat ovdje nije izolirani akademski put, nego platforma za karijeru u istraživačko-razvojnim i transformacijskim ulogama koje daju visoku dodanu vrijednost društvu. Doktorat danas više nije samo akademska investicija. On otvara vrata prema R&D-u, deep-tech startupima, strateškim pozicijama u industriji i savjetodavnim ulogama u javnom sektoru, posebno u kontekstu umjetne inteligencije i digitalne transformacije - kaže Mršić.
Ekosustav umjesto programa
Želja iza pokretanja ovog programa bila je stvaranje uvjeta u kojima vrhunski stručnjaci mogu graditi istraživačke karijere bez odlaska iz regije.
- Ovaj doktorski studij nije samo obrazovni program, već instrument razvoja tehnološkog suvereniteta, zadržavanja talenata i jačanja suradnje između sveučilišta, industrije i javnog sektora. Upravo takva suradnja, privatna, javna i regionalna, danas je nužnost ako želimo biti konkurentni u eri umjetne inteligencije – smatra prof. dr. sc. Mršić.
Za Hrvatsku, koja se u kontekstu digitalne ekonomije često promatra kroz prizmu odljeva mozgova, to nije beznačajno.
- Najveća prepreka razvoju inovacija je osjećaj komocije. Svaki od nas je u životu osjetio energiju pozitivnog uzbuđenja i znamo kako ta energija može biti transformativna. Pažljivo smo promišljali detalje ovog projekta kako bismo privukli vrhunske mentore, oblikovali prostor za dinamičan znanstveni dijalog te motivirali kandidate da istražuju izvan okvira – zaključuje prof. dr. sc. Mršić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Sveučilišta Algebra Bernays.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....