Ako u slobodno vrijeme volite istraživati prirodu, sigurno ste primijetili da se nakon šetnje šumom ili samo uživanja u pogledu na zelenilo osjećate bolje. To nije nimalo začuđujuće jer istraživanja pokazuju da je provođenje vremena u prirodi vrlo dobro za naše zdravlje i raspoloženje. Štoviše, prema nekim japanskim istraživanjima, udisanjem šumskog zraka u sebe unosimo mnogo korisnih tvari koje poboljšavaju naš imunitet. Japanci čak imaju i poseban naziv za ovu ekoterapiju - "shinrin-yoku" ili "šumsko kupanje". Postalo je popularno 80-ih godina prošlog stoljeća kao "protuotrov" za iscrpljenost uslijed tehnološkog procvata i ponovno povezivanje s prirodom.
No, dok ste šetali šumom, jeste li se ikada zapitali kako ona uopće "diše", tko brine o oštećenim stablima, ostaloj vegetaciji, bolestima koje se pojavljuju na biljkama? Mnogima će na pamet pasti šumar, kojeg najčešće zamišljamo kao ljubitelja prirode, odjevenog u zeleno ili smeđe, koji cijeli dan šeće šumom. Da posao šumara nije tako lak kako nam se može učiniti na prvu, otkrio nam je Darko Posarić, diplomirani inženjer šumarstva i rukovoditelj Odjela za proizvodnju Uprave šuma Podružnice (UŠP) Vinkovci.
Najljepši posao
Posarić je u šumarstvu već dugih 27 godina i ne bi ga, kaže, mijenjao ni za što. Nakon završene srednje šumarske škole u Vinkovcima i Karlovcu te Šumarskog fakulteta u Zagrebu, 1998. zaposlio se kao revirnik u Hrvatskim šumama, u šumariji Otok, koja pripada pod UŠP Vinkovci, a kasnije postaje stručni suradnik uzgajanja šuma.
- Svaki diplomirani inženjer šumarstva počinje kao revirnik ili onaj kojeg nazivamo stručnjakom za šume. Revirnik se brine za revir, dio šume koji je veći od 1000 hektara, ali manji od 3000 hektara. Posao ‘šumara‘ možda zvuči jednostavno, ali podrazumijeva puno toga. Šumar je zapravo ‘gospodar šume‘ i njegova zaduženja su mlade šume, utvrđivanje prisutnosti štetnika te implementiranje zaštite protiv njih i bolesti, ograđivanje pomladne površine, odabir stabala za sječu, nadzor sječe i još mnogo popratnih aktivnosti. Svi radovi propisani su osnovama gospodarenja šumama, a svakih deset godina donosi se Šumsko-gospodarski plan na temelju kojega se određuju godišnji planovi aktivnosti - objašnjava Posarić.
U šumi, kaže Posarić, uvijek ima posla. Radi se tijekom cijele godine, a počinje se vrlo rano ujutro, posebice ljeti, za velikih vrućina, kada je temperatura u šumi niža. Iako revirnici mnogo vremena provode u šumi, njihov posao podrazumijeva i onaj administrativni, kao i suradnju s drugim šumarima i radnicima. Zbog toga su vrlo važne i "meke vještine" poput komunikacije s timom, fleksibilnost i prilagodljivost uvjetima rada u šumama.
- Kad sam radio kao revirnik, dan bih započinjao provjeravanjem e-mailova i zaduženja. Ako ih u mojem reviru ne bi bilo, odlazio bih pomagati u susjedni revir, bilo u poslovima sječe, bilo radi zaštite ili njege. Dan bih završavao pisanjem izvještaja. Dakle, posao šumara kombinacija je provođenja vremena u prirodi, ali i u uredu. Ipak, u šumi se osjećam najljepše. Slušam pjev ptica, naiđem na neku zanimljivu gljivu, upijam mirise i zvukove. Šteta je što posao šumara sada postaje deficitarno zanimanje, a prije nije bilo - kaže naš sugovornik, kojem je šuma najveća inspiracija. Posarić je, naime, autor čak nekoliko knjiga o šumama, a bavi se i amaterskom fotografijom u kojoj su mu glavni motivi, naravno, oni iz prirode.
Posarić napominje da se posao šumarskog stručnjaka često zamjenjuje sa zaduženjima lugara, koja su potpuno drukčija. Svaki lugar ima svojeg nadređenog revirnika, kaže Posarić, te je svojevrsni šumski policajac koji pazi da se šumu ne krade i da je se ne zagađuje te rješava probleme poput oštećenih ograda, krivolova ili drugih nelegalnih aktivnosti.
Pluća svijeta
Gotovo 50 posto teritorija Hrvatske prekriveno je šumama, što je tek mali udio naprema 4,06 milijardi hektara šuma na cijelom svijetu. Iako se to doima mnogo, sve opasnije klimatske promjene žestoko utječu na stanje šuma, kaže Posarić, posebice suša, vrućina i suncožar (kad jako sunce pali lišće).
- Zbog sve većih vrućina i sve sušnijih ljeta s minimalno oborina cijela vegetacija ide prema efektu manjeg prirasta. To, konkretno, znači da neko stablo, koje u jesen treba otpustiti rezervna hranjiva u korijenje, u njih ne ispusti količinu koju ispušta inače, nego manju, te tako slabi, a s njim i cijela šuma. Oslabljena stabla tako su podložnija bolestima i utjecaju štetnika koji im prije ne bi nanijeli toliku štetu. Rezultat su ‘zombi-šume‘, u kojima prevladavaju stabla koja se čine živima, ali nemaju vitalnost i otpornost zdravih stabala - napominje Posarić.
Zbog svega navedenog, šume ne mogu proizvoditi toliko kisika koliko bi mogle o kojem ovisi zdravlje i budućnost cijelog planeta. Velik problem predstavljaju i sve češće oluje i nevremena. Prošle je godine u srpnju strašno olujno nevrijeme poharalo dijelove zemlje, a najviše je pogodilo Vinkovce. Oštetilo je mnoge objekte, ulice su bile poplavljene, a vjetar je čupao stabla.
- Toliko razorno nevrijeme nikada do sada nije zabilježeno u ovom području. Prema usporedbi stanja prije i poslije na satelitskim snimkama, uništeno je čak tri milijuna kubika stabala. Za nas šumare i sve koji volimo prirodu, takve su posljedice u razmjerima kataklizme. Nakon takvih oluja javlja se još jedan problem. Tamo gdje je šuma pala, vjetar se još više može zaletjeti i napraviti novi kaos - objašnjava Posarić.
Hvalevrijedan projekt
Obnova šuma nužna je kako bi se obnovio uništen šumski fond. Obnova šuma nekada se provodila sađenjem sjemena, a danas se izvodi sadnjom sadnica i odgovornost je Hrvatskih šuma. No, u obnovi šuma mogu pomoći i druga poduzeća i inicijative. Kako bi doprinio obnovi šuma na području Hrvatske, Dukat je 2021. godine pokrenuo najveći samostalni projekt pošumljavanja u zemlji - "VOLIM ŠUME!". Sastavni dio projekta "VOLIM ŠUME!" je kreativni likovni natječaj koji Dukat raspisuje za učenike nižih razreda i predškolce. Broj crteža na temu šuma, pristiglih u natječaju, definira opseg pošumljavanja - i to tako da se za svaki pristigli crtež Dukat obvezuje posaditi po jednu sadnicu stabla. No, u trećoj sezoni projekta Dukat je povećao zeleni ulog te za svaki pristigli crtež odlučio zasaditi čak dvije sadnice kako bi još značajnije doprinio obnovi spačvanske šume. Tako je 13 tisuća primljenih crteža na temu šuma rezultiralo ne s jednom, nego s 26 tisuća sadnica hrasta lužnjaka.
- Vrlo brzo nakon što je olujno nevrijeme poharalo Hrvatsku lanjskog srpnja prošle godine, a posebno spačvanski bazen, odlučili smo da će aktualna sezona projekta biti usmjerena upravo na obnovu spačvanske šume. Iz istog smo razloga podigli i naš zeleni ulog te udvostručili broj sadnica hrasta lužnjaka na 26 tisuća. Projekt pošumljavanja „VOLIM ŠUME!“ koji provodimo već treću sezonu jedan je od najvećih projekata odgovornosti koje provodimo te projekt s vrlo konkretnim i mjerljivim doprinosom. U njegove tri sezone obnovili smo 12 hektara šuma, zasadili 47 tisuća sadnica i postali najveći samostalni korporativni projekt pošumljavanja u zemlji. Uz Hrvatske šume koje su glavni partner projekta, pošumljavanju iz sezone u sezonu doprinose naši zaposlenici – volonteri, a od ove godine i stanovnici s područja Vinkovaca koji su se rado odazvali akciji pošumljavanja - izjavila je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica korporativnih komunikacija Dukata i inicijatorica projekta.
Obnova koja život znači
Osim što svijet opskrbljuju kisikom, šume apsorbiraju ugljični dioksid dok rastu i tako djeluju kao "banka" za skladištenje ovog stakleničkog plina. Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Forests and Global Change pokazalo je da šume pomažu da zrak ostane hladan i vlažan, odnosno reguliraju klimu. To se posebno odnosi na pojas tropskih prašuma u Latinskoj Americi, središnjoj Africi i jugoistočnoj Aziji. Zato masovno krčenje šuma zbog prenamjene šumskog zemljišta u druge svrhe smanjuje negativno utječe na klimatske promjene i očuvanje planeta, kaže Posarić.
Kako bi se klimatski utjecaj ublažio, kaže naš sugovornik, za šume se treba brinuti redovito. Ako ste šetate šumama ili ste prolazili blizu njih, sigurno ste na tlu zapazili hrpice granja koje nitko ne odvozi. Međutim, one nisu tu bez razloga. Riječ je o njezi šume, kaže Posarić, u sklopu koje se prerezuju nepoželjne vrste stabala. Grančice ostaju i nakon sječe kao dom i hrana za kukce i manje životinje, kao hranjiva podloga za mladice novog drveća te ljudima za ogrjev.
- Jedno je krčenje šuma, a drugo je obnova šume i pomlađivanje. Mi šumari dobivamo pritužbe da previše siječemo stabla, no to je potrebno kako bi se šuma očuvala i osvježila. Siječe se ono što je šumarska struka potvrdila da je dobro. Kad su šume preguste, to predstavlja problem jer su pretanka stabla s premalim krošnjama podložnija bolesti. Hrast lužnjak ima najveću gospodarsku vrijednost, u ogrjevu i drvnoj industriji - objašnjava Posarić.
Upravo u Hrvatskoj raste jedan od najvećih hrastova u Europi. Riječ je o hrastu lužnjaku starom više od 350 godina i višem od 40 metara koji se nalazi u prašumi Prašnik u blizini Okučana. Prašnik je najstarija šuma u Hrvatskoj, njezina je površina oko 55 hektara, a pripada u kategoriju prašume jer se njome nikada nije gospodarilo. Prašnik je jedna od 95 posto prirodnih šuma u zemlji koje se, kaže Posarić, najbolje nose s cjelokupnim klimatskim promjenama. Zato takva bogatstva treba čuvati i što je više moguće educirati mlade o prirodi.
- Nažalost, nama će klima odrediti budućnost. Šuma će biti, no pitanje je hoće li stabla biti kvalitete kao što su bila prije. Zato projekti poput Dukatova projekta pošumljavanja "VOLIM ŠUME!" imaju stvarnu korist, kako u obogaćivanju prirode tako i u osvještavanju lokalne zajednice, a posebice djece i mladih. Ljudi su prije o šumama i vrstama drveća znali mnogo više. Danas je zbog tehnologije znanje dostupnije, ali se ne iskorištava na pravi način. Mladi bi svakako u sklopu nastave trebali izlaziti na terene sa šumarskim stručnjacima kako bi naučili kako šuma raste, zašto je važna i kako je očuvati. A tako će i više brinuti o prirodi - zaključuje Posarić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Dukata.