Promotrite se nekoliko sekundi i zamijetite kako sada sjedite dok čitate ovaj članak? Jesu li vam ramena opuštena, a leđa ravna, pogrbljeni ste ili ste naslonjeni u stolcu? Kada ste zadnji put ustali i prošetali?
Neki od nas svakodnevno izmjenjuju ove načine sjedenja, a neki satima rade u istom položaju. Naravno da se neće ništa dogoditi ako, primjerice, sat vremena pogrbljeno sjedite ispred ekrana vašeg računala, ali ako to prakticirate svakodnevno, godinu za godinom, nemojte se čuditi ako postanete dio statistike zbog posljedica nepravilnog držanja i sjedilačkog načina života.
Bolovi u donjem dijelu leđa, vratu, asimetrija trupa i bolna ramena samo su neki od problema koje stručnjaci povezuju s krivim načinom sjedenja. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti rame je treći najčešći muskuloskeletni problem. Istraživanja pokazuju da otprilike dva do četiri posto svih odraslih godišnje dolazi liječniku zbog nekog problema s ramenom. Veće epidemiološke studije pokazuju da se godišnja prevalencija boli u ramenu u općoj populaciji kreće otprilike od četiri do 47 posto, ovisno o metodologiji i trajanju simptoma.
Skupni naziv nekolicine dijagnoza vezanih za rame je sindrom bolnog ramena (PHS sindrom).
- Do njega, osim lošeg držanja, dovode i ponavljajući pokreti te degenerativne promjene u mišićima, tetivama i zglobovima ramena - objašnjava dr. sc. Marko Šimunović, dr. med., specijalist kliničke radiologije i subspecijalist ultrazvuka u Poliklinici Medikol.
- Malo se pažnje posvećuje i ergonomskom položaju radnog mjesta, čime se dodatno opterećuju pojedine mišićne skupine. Dugotrajni stres također dovodi do pojačane napetosti mišića ramenog pojasa i bolnih stanja – ističe Šimunović.
Uzroci mogu biti mnogi
Postoje mnogi uzroci bolnog ramena, navodi Šimunović, a najčešći su:
1. Sindrom sraza (impingement sindrom) gdje dolazi do pritiska tetiva rotatorne manšete između kostiju ramena, što rezultira bolovima prilikom podizanju ruke.
2. Tendinitis rotatorne manšete upala je tetiva mišića stabilizatora ramena (najčešće supraspinatusa).
3. Kalcificirajući tendinitis ramena nastaje kada se u tetivama rotatorne manšete talože naslage kalcija.
4. Burzitis ili upala sluzne vrećice (burze) koja smanjuje trenje između tetiva i kostiju.
5. Degenerativne promjene (artroza) koja predstavlja istrošenost zglobne hrskavice zbog dobi ili preopterećenja.
6. Smrznuto rame je ukočenost i bol zbog zadebljanja zglobne čahure.
7. Mišićna neravnoteža i loše držanje kao posljedica dugotrajnog sjedenja i slabosti mišića leđa i trupa također mogu izazvati bolove u ramenu.
Kod takozvanog „smrznutog ramena“, odnosno adhezivnog kapsulitisa, liječnik objašnjava da najprije dolazi do upale sinovijalne membrane, što uzrokuje jaku bol, osobito noću i u mirovanju. Ako stanje potraje, razvija se fibroza i kontraktura zglobne čahure.
– Pojedini dijelovi zglobne čahure postaju zadebljani, posebno u rotatornom intervalu. Često se smanjuje i količina sinovijalne tekućine, što dodatno otežava pokretljivost – kaže Šimunović.
Simptomi se razvijaju postupno: prvo se javlja bol, zatim progresivni gubitak pokretljivosti, a neliječeno stanje može trajati mjesecima ili čak godinama. Uzroci su često nepoznati, no mogu se javiti nakon trauma, operacija ili dugotrajne imobilizacije. Ključno je razlikovati ovo stanje od tendinoznih promjena i kalcifikata, jer terapija, kaže Šimunović, nije ista.
Tko je u najvećem riziku?
Smrznuto rame, nastavlja Šimunović, najčešće pogađa osobe između 40. i 60. godine života. Žene obolijevaju dvostruko češće od muškaraca, što se, prema Šimunoviću, povezuje s hormonalnim promjenama, posebno tijekom perimenopauze i menopauze, ali i s većom učestalošću autoimunih i endokrinih bolesti u ženskoj populaciji.
Rizik je povećan i kod osoba koje boluju od nekih kroničnih bolesti poput šećerne bolesti, osobito tip 1, zatim bolesti štitnjače, kardiovaskularni problema i autoimunih poremećaja.
No, kako se uopće dijagnosticira smrznuto rame? Šimunović objašnjava da se dijagnoza temelji prvenstveno na kliničkom pregledu. Potrebna je detaljna anamneza i fizikalni pregled, a obično se uočava značajno smanjenje pokretljivosti ramena.
– Dodatna dijagnostička obrada može uključivati slikovne pretrage poput RTG-a kako bi se isključile koštane abnormalnosti, ultrazvuk kako bismo isključili patologiju tetiva rotatorne manšete, kalcifikate ili burzitis. Magnetskom rezonancijom možemo prikazati zadebljanje korakohumeralnog ligamenta, sinovitis u području rotatornog intervala ili zadebljanja zglobne čahure u pojedinim dijelovima što nam značajno pomaže za potvrdu dijagnoze – ističe liječnik.
Minimalno invazivan zahvat
Prvi korak u liječenju gotovo je uvijek konzervativan, govori Šimunović, a uključuje fizikalnu terapiju, analgetike te izbjegavanje pokreta koji izazivaju bol. Vrlo je važno bol u ramenu, naglašava sugovornik, prepoznati kao ozbiljan simptom koji zahtijeva pažnju, ranu intervenciju i individualizirani pristup liječenju.
Kada klasične terapije ne daju rezultate, sve češće se primjenjuje minimalno invazivna metoda – hidrodilatacija ramena. To je zahvat koji u Poliklinici Medikol izvodi specijalist radiologije pod kontrolom ultrazvuka.
– U bolno rame aplicira se sterilna fiziološka tekućina uz dodatak kortikosteroida, koji imaju protuupalni učinak, te anestetika za smanjenje bolova. Mogu se dati i lijekovi koji uz protuupalni imaju i regeneratorni učinak, kao i PRP – plazma bogata trombocitima te autologni egzosomi – objašnjava.
Cilj je ovog zahvata mehanički rastegnuti zglobnu čahuru i prekinuti priraslice, čime se postiže brzo olakšanje boli i veći opseg pokreta. Sâm postupak, kaže liječnik, traje otprilike 15 do 20 minuta, izvodi se u lokalnoj anesteziji i gotovo je bezbolan, bez potrebe za posebnom pripremom.
Oporavak i dugoročni učinak
Nakon zahvata pacijenti bi trebali mirovati i izbjegavati određene pokrete, ističe Šimunović, te započeti fizioterapiju čim prije kako bi se spriječilo ponovno formiranje priraslica.
– Ako se tegobe ponovno jave, zahvat se može ponoviti do tri puta godišnje u razmacima od tri do četiri mjeseca, neovisno o vrsti apliciranog lijeka – objašnjava liječnik te napominje da hidrodilatacija nije zamjena za fizikalnu terapiju, već njezin saveznik jer omogućuje brže smanjenje boli i veću pokretljivost, čime fizioterapija postaje učinkovitija i sigurnija.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Poliklinike Medikol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....