Iskreni razgovor

Moj život s bolešću koja uglavnom cilja muškarce starije od 40 godina: ‘Najgora je impotencija‘

Zagrepčanin Velimir Korak ispričao nam je svoju priču te ukazao na pogreške koje je učinio prije 11 godina kada je tek saznao dijagnozu

Velimir Korak

 Tomislav Krišto/Cropix

Imate rak prostate.

Nakon što je čuo te riječi, Zagrepčaninu Velimiru Koraku je u glavi pulsirala samo jedna misao – smrt.

Urolog je predložio operativni zahvat, garantirajući da će time dobiti još minimalno 10 godina života. Pristao je na taj prijedlog bez razmišljanja.

No, lipanj je, sezona godišnjih odmora samo što nije počela. Uspaničio se da će morati čekati jesen, možda i zimu. Nema tako puno vremena, govorio si je. Inzistirao je zato na što ranijem terminu operacije, prihvativši kirurški zahvat kao jedinu slamku spasa.

Danas, 11 godina kasnije, svjestan je svoje pogreške. Dok sjedimo u kafiću pored okretišta Črnomerec spokojno ističe uzrečicu koju bi volio da je tada znao.

- Rak nije zec. Odluke oko tretmana i liječenja se ne smiju donositi brzo, važno se prvo konzultirati s više različitih specijalista – navodi Korak, 67- godišnji umirovljeni geofizičar.

image
Tomislav Krišto/Cropix

Nedostatak edukacije i nemala doza panike gurali su ga u početku, kaže, u krivom smjeru. Iako je operacija jedan od osnovnih načina liječenja raka prostate, u njegovom se slučaju pokazala kao loš izbor te Korak smatra da bi bolje prošao da se prvo savjetovao s više liječnika i potom donio drugačiju odluku o liječenju. Zato danas pomaže drugima s istom dijagnozom da se lakše nose sa strahom i teretom koji dolaze s bolesti. Korak je, naime, predsjednik Hrvatskog društva bolesnika s rakom prostate (HDBRP) te svojim primjerom educira druge oboljele.

Podizanje svijesti

Karcinom prostate drugi je najčešći oblik raka kod muškaraca u Hrvatskoj, a Hrvatska je među deset zemalja Europske unije s najvišom stopom smrtnosti od ove bolesti. Novi podaci pokazuju da je preživljenje od raka prostate u Hrvatskoj ispod europskog prosjeka, no stručnjaci smatraju da se kombinacijom što ranijeg otkrivanja bolesti i usvajanjem najnovijih trendova liječenja spomenuta statistika može uvelike poboljšati. Ovdje se radi o bolesti koja u pravilu napada muškarca starije od 40 godina te u početnoj fazi nema nikakve simptome već se oni pojavljuju tek kada se proširi zloćudnog tkivo. Kako je studeni mjesec u kojemu se podiže svijest o borbi protiv raka prostate, odlučili smo iz prve ruke saznati kako izgleda život s tom bolesti.

Korak je na svoj put prema dijagnozi krenuo nakon što je saznao da njegov otac ima problema s prostatom. U ranim pedesetima je zato otišao kod urologa na prvi PSA test, testiranje kojim se mjeri prostata specifični antigen, tumorski biljeg za prostatu. Rezultat je pokazao 4 ng/mL, najvišu dopuštenu razinu za zdravog muškarca u tim godinama. Nakon šest mjeseci išao je ponovno, test je pokazao 5 ng/mL. Već je sljedeće godine bio na 6 ng/mL. Nakon toga je došla i prva biopsija, ali negativna.

Sljedeće godine ista priča, ali s drugačijim završetkom. PSA test je bio 10 ng/mL, ponovno biopsija, samo što je ovoga puta bila pozitivna. Tada su došle i riječi s početka teksta, kao i ishitrena odluka o liječenju.

- U toj situaciji čovjek misli da je gotovo i teško je logički razmišljati. Zato se ulovite za prvo rješenje koje je pred vama – govori Korak.

image

Velimir Korak na terenskom zadataku u Egiptu 2008. godine

/Privatna Arhiva

Pacijentima, naime, na raspolaganju stoje tri osnovna načina liječenja. Zračenje, hormonska terapija te kirurška operacija prostate i/ili orhidektomija, tj. odstranjenje testisa. Korak se odlučio za operaciju, iako bi danas veoma rado vratio vrijeme te se prije donošenja odluke konzultirao s konzilijem specijalista jer u njegovom slučaju operativni zahvat nije bio najbolje rješenje. Nakon operacije suočio se s impotencijom i inkontinencijom, no najgore od svega jest što su se nakon godine dana pojavile metastaze.

Hormonska terapija

Ovoga puta, pak, nije brzao s odlukom. Saznao je prvo za PSMA PET-CT, sofisticirani uređaj koji s većom preciznošću detektira metastaze. Kako ga nije bilo u Hrvatskoj, otišao je put austrijskog Innsbruck. Ipak, nije naišao na očekivane rezultate te je na kraju jedino ostao kratak za 2.000 eura. Savjetovao se potom s onkologom o daljnjim koracima. Odlučio se za hormonsku terapiju koju danas i dalje prima. Jedina veća nuspojava jest umor, ali s time se još nekako nosi. Veći problem su, kaže, impotencija i inkontinencija.

- Na sreću, imam veoma razumljivu ženu koja mi je velika podrška. No, neki drugi muškarci se suoče sa situacijom da ih bračni partneri napuste jer su impotentni. To je onda veliki udarac za psihu – ističe Korak.

Upravo zato žele u HDBRP angažirati psihologa kako bi pacijenti imali stručnjaka s kojim mogu pričati o svim mogućim poteškoćama i strahovima. Njih, nažalost, ima podosta. Jedna od posljedica raka prostate jest i demencija s kojom se trenutno bori i Korak. Zbog nje mu je tijekom razgovora nekoliko puta nestala riječ s jezika. No, kaže, ne dopušta bolesti da ga sputava. I dalje vodi aktivan život pa je tako i nakon dijagnoze nastavio skijati.

- Svi su na početku uplašeni, i ja sam bio. Čim čuješ riječ rak prvo na što pomisliš jest da ćeš umrijeti, ali ne treba brzati. Najbolje je prvo otići konziliju i savjetovati se oko tretmana liječenja jer ima raznih vrsta raka prostate i dijagnoza je drugačija za svakog drugog pacijenta – kaže Korak.

image

Velimir Korak na skijajnu

/Privatna Arhiva

Istraživački projekt

Pritom i struka revno radi na tome da poboljša tehnologiju liječenja bolesti, a jedan korak u ostvarivanju tog cilja je dobro upoznati mehanizme nastajanja bolesti. Potonje je upravo jedan od zadataka Laboratorija za nasljedni rak Zavoda za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković koji se bavi istraživanjima tumorskih stanica. Istraživački tim čini sedam istraživača, svaki sa specifičnim znanjima i vještinama te višegodišnjim iskustvom u istraživanju tumora, a zahvaljujući donacijama dm-a u posljednjih 5 godina to uključuje i rak prostate. Upravo rade na projektu „Kako tumori prostate komuniciraju sa svojim okolišem?“, a doc.dr.sc. Maja Sabol, znanstvena suradnica na IRB-u i voditeljica projekta, objasnila je da je ovo takozvano temeljno istraživanje kojim se otkrivaju biološki mehanizmi kojima tumor komunicira sa svojim okolišem.

- U posljednje vrijeme postalo je jasno da na ponašanje i moguće širenje tumora uvelike utječe mikrookoliš u kojem se tumor nalazi, međutim koje su molekule mikrookoliša uključene u tu komunikaciju nije potpuno jasno. Postoje velike međunarodne studije koje ispituju mikrookoliš na velikom broju uzoraka pacijenata i metodama koje su nama ovdje nedostupne. Molekule identificirane u takvim studijama potrebno je onda analizirati u kontroliranim uvjetima, što je nešto što mi u našim uvjetima možemo i želimo istražiti – kaže Sabol.

image

doc.dr.sc. Maja Sabol, znanstvena suradnica na Institutu Ruđer Bošković

Biljana Blivajs/Cropix

Njihovo istraživanje bazira se na ispitivanju čimbenika koji utječu na razvoj tumora te bioloških mehanizama stjecanja otpornosti na lijekove. Pokušat će pritom ustanoviti kako prisutnost zdravih stanica u tumorskoj masi djeluje na rast i razvoj tumora.

- Identifikacija neke molekule kao potencijalne mete "pametnog" lijeka zahtijeva potvrdu više istraživačkih grupa i laboratorija, koji različitim metodama i pristupima dođu do istog zaključka. Konačni cilj uistinu jest pronaći potencijalne nove mete ciljane terapije te specifične inhibitore koji bi mogli djelovati na te mete i potom djelovati kao pametni lijekovi. Međutim, takva primijenjena istraživanja se ne provode u našem laboratoriju, jer to zahtijeva puno više resursa nego što ih mi imamo. Ako se pronađu zanimljive terapijske mete, tada obično farmaceutske kuće počnu s primijenjenim istraživanjima i ispitivanjima ciljanih lijekova. Zbog toga je nemoguće procijeniti kada bi se dobivena saznanja mogla primijeniti u praksi – pojašnjava Sabol.

Uloga dm-a

Potrebno je pritom naglasiti da nema posebne mjere za koju se zna da može pouzdano spriječiti razvoj raka prostate. Trenutno je moguće samo ranim dijagnosticiranjem spriječiti njegovo širenje izvan prostate i zatim pokušati izliječiti bolest. Stoga se i ove godine u studenom govori o važnosti podizanja svijesti o raku prostate s ciljem njegova ranog otkrivanja. HDBRP tako 12. studenog u 10 sati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu organizira akciju „Svi za njega“, a u zasebnu akciju podizanja svijest se ponovno ove godine uključio i dm.

Naime, dm opet surađuje sa satiričkim kazalištem Kerempuh te će se sav prihod od predstave „Traži se novi suprug“, koja će se održati 23.11. u 20 sati, zajedno s donacijom dm-a donirati Institutu Ruđer Bošković u svrhu istraživanja karcinoma prostate, točnije ranije spomenutom projektu „Kako tumori prostate komuniciraju sa svojim okolišem?“. Dodatno, u prodavaonicama dm-a za kupnju četiri ili više proizvoda kupac dobiva majicu Movember na dar, kao i 30 puta više bodova na sve proizvode za mušku njegu uz aktivaciju kupona te na taj način kupci mogu podržati ovu hvalevrijednu inicijativu.

Vratimo se za kraj još našem sugovorniku s početka priče. U njemu, kaže nam, nema više toliko straha, iako je na internetu pročitao da druga linija hormonalne terapije koju prima djeluje samo dvije godine. On je, pak, već na pragu treće. Sljedeća je faza zračenje, ali to ga ne brine. Uživa u životu koliko god može.

- Mislim da sam se već nakon dvije godine od dijagnoze opustio i da od tada u meni nema toliko straha. Malo po malo je on nestajao i sada uopće ne razmišljam o tome – kaže Korak.

image
Tomislav Krišto/Cropix


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i dm-a.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. studeni 2022 09:22