Zgrada u zagrebačkoj Sloboštini, jedan od tehnološki najnaprednijih objekata u regiji, gotovo se ne razlikuje od bilo koje druge poslovne zgrade srednje veličine. Gotovo, jer je jedina upadljiva razlika golemi natpis s logom A1 preko cijele fasade, koji odaje da unutra nešto ozbiljno stoji iza tih zidova.
Takav dojam ozbiljnosti nastavlja se i na ulazu. Prije samog prostora s opremom nalazi se porta sa zaštitarom, koji sjedi iza debelog stakla. Uz portu su velika i teška vrata, a potom sigurnosna kapsula slična onima na ulazu u pojedine banke, kroz koju u jednom trenutku može proći samo jedna osoba. Tek nakon toga počinje prostor u kojem gotovo nitko ne radi, a od kojeg ovisi poslovanje stotina tvrtki koje ga nikad neće ni vidjeti.
Riječ je o takozvanom lights out podatkovnom centru, izrazu koji u struci označava postrojenje projektirano da funkcionira bez stalne posade. Umjesto ureda punog ljudi, tu su redovi ormara sa serverima (poslužiteljima), prostorije s agregatima i UPS uređajima, te sustavi hlađenja koji rade danonoćno. Jedina stalna ljudska prisutnost je zaštitar, dok se sve ostalo nadzire i njime upravlja na daljinu, a ljudi dolaze samo kad je nešto potrebno servisirati, nadograditi ili instalirati.
Ukupna snaga od dva megavata
A1 je taj centar u Zagrebu otvorio 2021. godine. Ukupna snaga mu je dva megavata, a projektiran je u potpunosti redundantno, odnosno da svaki ključni dio sustava ima svoju pričuvu, spremnu preuzeti posao ako nešto zakaže. Do njega dolaze dva neovisna energetska voda i tri optička voda, tako da ispad jednog nikad ne znači ispad cijelog sustava. Napajanje u nuždi osiguravaju dva dizelska agregata, po jedan za svaku od dvije neovisne energetske grane, svaki snage 1200 kilovata, odnosno 1,2 megavata, dakle zajedno gotovo dvostruko više nego što centar u punom opterećenju stvarno troši. Danas je centar izgrađen do otprilike 60 posto planiranog kapaciteta, s prostorom rezerviranim za rast, uključujući i dio pripremljen za zahtjevniju opremu kakvu traže moderni AI sustavi.
Centar nosi Tier III certifikat za dizajn od otvaranja, PCI DSS certifikat od 2022. godine, a u studenom 2024. prošao je i rigorozniju provjeru te dobio Tier III Facility certifikat, dokaz da nije samo projektiran nego i stvarno izgrađen prema tim standardima. Time je postao jedan od samo četiri podatkovna centra u Hrvatskoj s tom razinom zaštite. Uptime certifikat jamči dostupnost od 99,982 posto godišnje, što znači da maksimalni dopušteni ispad iznosi nešto malo više od sat vremena u godini dana. Otkad je centar otvoren, taj sat vremena se nikad nije dogodio.
Kroz prostor nas vodi Bojan Klasan, rukovoditelj realizacija ICT rješenja i usluga data centra u A1 Hrvatska, koji nas je dočekao već na samoj porti. Prije ulaska u sam pogon i mi i fotograf morali smo proći sigurnosnu provjeru i dobiti odobrenje, isti postupak kojim prolazi svaki novi klijent ili posjetitelj.
Kroz srce sustava
Klasan nas prvo vodi kroz prostor za korisničku opremu, malu sobu s ormarićima u kojima klijenti mogu odložiti vlastite stvari dok rade na svojoj opremi, a zatim prema tri identične energetske sobe, od kojih su dvije trenutno opremljene, a treća čeka na sljedeću fazu izgradnje. U svakoj se nalazi UPS za izmjenično i istosmjerno napajanje, pripadajuće baterije te kompletna električna distribucija za tu granu sustava. Prema internom standardu kojeg se A1 drži, UPS baterije moraju izdržati opterećenje minimalno desetak minuta, više nego dovoljno vremena da se agregat pokrene i preuzme teret, a taj prijelaz je, tvrdi Klasan, potpuno neprimjetan i za samu opremu.
- Serveri uopće ne registriraju taj prijelaz s jednog napajanja na drugo - napominje Klasan.
Odmah do UPS prostorije nalazi se druga, veća prostorija s dva dizelska agregata, ispod kojih su dnevni spremnici goriva dovoljni za jedan dan rada, dok se u susjednoj prostoriji nalazi glavni spremnik iz kojeg se dnevni dopunjuju i koji, uz dopunu, može agregate držati u pogonu do tri dana. Prostor je već rezerviran i za treći agregat, a za slučaj da nešto teže od standardnog rack ormara treba unijeti unutra, centar ima poseban teretni lift, projektiran prema visini tereta, ne prema uobičajenoj nosivosti robnih dizala.
Bura puše kroz ormare koji zuje
U samim prostorijama s opremom teško je zadržati normalan razgovor. Konstantan zvuk ventilatora je zaglušujuć, a propuh kroz cijelu prostoriju nalik je buri. U većini prostora je hladno, gotovo neugodno, dok je odmah iza serverskih ormara, gdje oprema izbacuje toplinu koju je upravo proizvela, prilično toplo. Da nije tog hladnog propuha, oprema u serverskim ormarima bi se "skuhala" za nekoliko minuta.
Ne radi se samo o klima uređaju, nego o kompletnom lancu klimatizacije koji radi u komunikacijskom modu, odnosno klime pričaju jedna s drugom. Moraju održavati konstantnu temperaturu i vlagu, jer IT oprema radi bez prestanka - objašnjava Klasan, dodajući da su sustavi hlađenja namjerno predimenzionirani.
Hlađenje u samim serverskim prostorijama radi na principu recirkulacije zraka, vrući zrak iz stražnjeg dijela ormara vraća se u klima uređaje gdje se ponovno hladi i šalje natrag. Iz energetskog dijela Klasan nas potom vodi prema manjoj podatkovnoj sobi u koju stižu svi vanjski mrežni linkovi, mjesto na koje se spajaju telekomunikacijski operateri i internetske izmjenjivačke točke, prema njegovim riječima njih pet do šest, i koje naziva glavnim čvorištem mreže cijelog centra. U blizini je i redundantni operativni centar, koji preuzima ulogu primarnog ako nešto zakaže na drugoj A1 lokaciji, dio šireg sustava koji se ne oslanja na jednu jedinu točku. Na trećem katu čeka posljednja postaja obilaska, prostor pripremljen za zahtjevnije, takozvano high performance računalstvo, spreman za dan kad A1 ozbiljnije zakorači u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju.
Zaštita u slojevima
Sigurnosna kapsula na ulazu, kroz koju u jednom trenutku može proći samo jedna osoba, tek je prvi sloj zaštite koji smo prošli.
- Imamo perimetarsku zaštitu, videonadzor cijele okoline i unutrašnjosti data centra, fizičku zaštitu putem zaštitara i dvofaktorsku autentifikaciju prilikom ulaska u bilo koju pojedinu prostoriju - opisuje Klasan.
Protupožarna zaštita dodatno je podijeljena po prostorijama, tako da eventualni incident ostaje lokaliziran, a sustav gašenja radi na principu oduzimanja kisika iz prostora, dovoljno da vatra ugasi, ali ne toliko da ugrozi ljude koji na vrijeme napuste prostoriju.
- Svaki prostor je zasebna protupožarna zona. Ako se u jednoj sobi dogodi incident, neće se cijeli data centar gasiti plinom, nego samo ta konkretna prostorija - objašnjava Klasan.
Tvrtke opremu znaju držati svuda, čak i u toaletu
Klasanov put do njegove pozicije u A1 nije bio brz. U ICT-ju je više od 20 godina, a karijeru je počeo, kako sam kaže, kao serviser računala, sastavljajući i popravljajući uređaje. Do vođenja cijelih podatkovnih centara došao je kroz ulogu ICT inženjera, da bi zadnjih petnaestak godina proveo u pozicijama projekt menadžera i voditelja odjela.
Na početku svoje karijere često je viđao greške koje mnogi i danas rade.
- Kroz karijeru sam vidio svašta: servere i IT opremu u toaletima, ispod stubišta, u ormarima za cipele, i to naravno nije ispravno mjesto za držati IT opremu. Nažalost, tek kad se dogodi kakav incident, vlasnici tvrtke shvate da više ne mogu tako poslovati i da im treba kvalitetno rješenje - dodaje Klasan.
Konzultant, a ne samo izvođač
Klasan pritom naglašava da A1 klijentima ne nastupa samo kao izvođač koji isporučuje opremu, nego kao konzultant koji prvo pokušava razumjeti stvarni problem.
Kod običnog ponuđača usluge, on će vam doći i reći, ok, gdje želite da vam to isporučimo. Kada nastupate kao konzultant, pokušate saznati koji je poslovni problem koji klijent želi riješiti. Ne prodamo vam samo server i stavimo ga u naš rack (serverski ormar), nego želimo razmotriti njegovo kompletno poslovanje, kao i rizike s kojima se susreće - objašnjava Klasan.
Profil klijenata je, kaže, raznolik. Javljaju im se svi, od malih poduzeća do velikih enterprise sustava, javnih ustanova, zdravstva i financijskih institucija. No u posljednje vrijeme A1 se sve više okreće upravo manjim i srednjim tvrtkama koje prelaze s vlastite opreme u prostoru poput ureda ili skladišta na profesionalno održavan prostor.
Povod za prvi kontakt je najčešće dvojak - primjećuje Klasan - ili je tvrtka već imala ozbiljan ispad svoje IT opreme i shvatila da taj rizik više ne može nositi sama, ili rapidno raste, pa svoju infrastrukturu više ne može držati pod kontrolom i traži kompletniju uslugu od one koju trenutno ima.
Ispad sustava prvo vide korisnici
Kada padne infrastruktura, prvi trag toga rijetko primijeti sam vlasnik opreme. Primijeti ga korisnik, obično u trenutku kad nešto pokušava kupiti ili platiti.
- Ako gledamo svjetske norme, jedna minuta ispada IT sustava tvrtku košta oko devet tisuća eura - navodi Klasan, dodajući da je taj podatak nedavno negdje pročitao. Radi se o brojci koja je doista točna. Prema istraživanju američke konzultantske kuće ITIC iz 2025. godine, medijalni trošak sat vremena ispada za poduzeća s više od tisuću zaposlenih iznosi devet tisuća dolara po minuti, gotovo dvostruko više nego 2019. godine, kada je ta brojka iznosila 5600 dolara.
Kupac ne vidi da se nešto dogodilo na vašoj opremi, on vidi da ne može platiti. Što incident dulje traje, ili ako nema komunikacije prema klijentima, tvrtka gubi novac, a u konačnici, što je najgore, gubi povjerenje svojih klijenata - dodaje Klasan.
Kad tvrtka konačno zatraži pomoć, proces rijetko počinje velikim projektom migracije. Klasan opisuje fazni pristup, prvo stabilizacija postojećeg sustava na trenutnoj lokaciji, zatim analiza rizika i definiranje prihvatljivih parametara oporavka, pa tek onda postupan prelazak, najprije možda samo pričuvna lokacija ili sigurnosna kopija, a kasnije, po potrebi, i potpuna selidba u A1 podatkovni centar ili na cloud.
Najteže mjerljiv, a prema Klasanovom iskustvu često i najveći, jest reputacijski rizik. Tehnički problem koji je trebao ostati interna stvar odjela informatike brzo prerasta u nešto što vide i pamte klijenti tvrtke.
- Postoje primjeri tvrtki koje su zbog IT incidenta gotovo zatvorile vrata, a riječ je o velikim tvrtkama - kaže Klasan.
Jedan od najistaknutijih primjera je onaj britanske banke TSB. Ta banka je 2018. godine, zbog neuspjele migracije na novi informatički sustav, na tjedne izgubila pristup računima gotovo dva milijuna korisnika, što ju je koštalo preko 330 milijuna funti, stajalo otkaza tadašnjeg izvršnog direktora i potaknulo regulatornu istragu koja je godinama kasnije završila novčanom kaznom. Drugi primjer je američka trgovačka kuća Knight Capital, koja je 2012. godine, zbog kvara u trgovinskom softveru, u samo 45 minuta izgubila 440 milijuna dolara, što je tvrtku staru sedamnaest godina dovelo do ruba propasti.
Certifikat više nije ukras, nego uvjet
Uz Tier III Facility certifikat spomenut na početku, A1 podatkovni centar posjeduje i PCI DSS 4.0.1, ISO/IEC 27001:2013 te ISO/IEC 27017:2015 certifikate, koji potvrđuju sukladnost sa strogim sigurnosnim standardima. Ono što se u posljednjih nekoliko godina promijenilo nije toliko sama ponuda certifikata, koliko to koliko su klijentima ti certifikati zapravo bitni.
- Prije nekoliko godina certifikat je bio poželjna dodatna prednost, danas je to entry level zahtjev. Gotovo svaki klijent želi ići u data centar koji je tier 3 certificiran - kaže Klasan.
Dio tog pritiska dolazi i izvana, od same regulative. NIS2 direktiva, čiji je cilj jačanje kibernetičke otpornosti šireg kruga sektora, uz promicanje suradnje i pravovremenu prijavu incidenata, u Hrvatskoj obuhvaća, među ostalim, financijski i telekomunikacijski sektor, informacijske i komunikacijske tehnologije, prehrambenu industriju, opskrbu vodom, gospodarenje otpadom i državne službe. Prema Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti, kojim je NIS2 prenesen u hrvatsko zakonodavstvo, obveznici moraju značajne sigurnosne incidente prijaviti nadležnom tijelu unutar 30 dana. Dio financijskog sektora dodatno regulira i europska DORA uredba, usmjerena na digitalnu operativnu otpornost financijskih institucija.
Prvi korak nije selidba, nego poziv
Za tvrtku koja sumnja da njena trenutna infrastruktura više nije adekvatna, Klasan savjetuje da se ne čeka da problem sam pokuca na vrata.
- Ne čekajte da vam se dogodi incident, nego smjestite svoje IT sustave na sigurno i pouzdano mjesto. Vjerujem da velika većina malih tvrtki uopće nema procjenu rizika - poručuje Klasan.
Početak, kaže, ne mora biti velika odluka o selidbi cijele infrastrukture.
- Prvi korak bio bi poslati A1 stručnjake da naprave procjenu rizika i snimku stanja infrastrukture, te predlože daljnje korake - objašnjava Klasan.
Za manje i jednostavnije sustave taj proces može biti gotov relativno brzo, dok kompleksniji sustavi zahtijevaju fazni pristup koji traje mjesecima, uz konsolidaciju koja u konačnici klijentu često i smanjuje trošak operativnog poslovanja.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....