Božić je doba kada riječi vrijede više. Obična slova na papiru odjednom imaju moć brisati granicu između čarolije i stvarnosti, zbog čega mnogi vjeruju da je to vrijeme kada su čuda uistinu moguća. Pogotovo djeca. Za njih jedno obično pismo postaje magični prolaz koji može njihove riječi odnijeti sve do Sjevernog pola i na božićno jutro te iste riječi pretvoriti u ostvarene želje.
Da bi ta čarolija uspjela, nije potrebno imati lijep rukopis, savršenu gramatiku, pa čak ni riječi ne moraju biti u istom redu. Sve što je važno jest iskrenost koja se krije iza tih slova i taj posebni osjećaj sreće koji se pojavi na licima djece kada im se želja uistinu ostvari.
Kako bi se podsjetili kako izgledaju dječje želje, Jutarnji list i Lidl zamolili su Fabijana, Lorenu, Ivana, Filipa, Emu i Dominika da napišu božićna pisma upućena Djedu Mrazu. Prema tome, pročitajte što znače iskrene želje te se nakratko vratite u doba kada su riječi mogle brisati granicu između čarolije i stvarnosti.
Lorena Hrsto voli mnogo toga. Voli ići u vrtić, plesati balet, kupati se, a u ovo nabrajanje je nedavno uključila i jednog dječaka u vrtiću u kojeg se zaljubila. Na tom popisu već je neko vrijeme i Djed Mraz. Iako ga nikada nije upoznala, ona ga, kaže, voli jer joj donosi poklone. Za prošli Božić joj je donio kuhinjicu koju je poželjela i u kojoj može ispeći svako jelo koje zamisli sve dok doda onaj najvažniji začin zvani mašta. Ove je godine malo starija i odlučila mu je sama napisati pismo da ne moraju mama i tata prenositi njezine riječi sve do Sjevernog pola.
Pismo kaže:
"Dragi Djede ja bi htjela psa i mačku dok braco malo poraste.
Volim te puno
Lolo"
U njoj ima još puno, puno više riječi, no još ih uvijek ne zna sve napisati. No, nema veze, jer i ovih nekoliko u sebi nosi toliko iskrenosti koliko odrasli ponekad ne mogu izraziti ni u moru rečenica.
Sada kad ste malo bolje upoznali Lorenu, pokušajte zamisliti koliko bi samo bila uzbuđena i nervozna da dobije priliku upoznati pomoćnika Djeda Mraza koji će njeno pismo osobno odnijeti na Sjeverni pol. Naime, upravo nas je tako predstavila njena majka Ana kada smo došli u njihov dom u Brestju pokraj Svete Nedelje.
Lorena nas je dočekala u crvenoj božićnoj vestici i s dva malena Djeda Mraza koji su se njihali s vrha federa na njezinu rajfu. Čvrsto je stisnula svoje žuto pismo, pružila nam ga i sjela pokraj nas za stol. Kao što smo rekli, njena želja su mačka i pas, čija imena samo čekaju da skoče s usana.
- Tigra i Flekica - rekla je i stala na tome. Vidjelo se na njoj da ima u njoj stotine i stotine riječi koje samo žele izaći, no, opet, nije baš svaki dan da pokraj nje sjedi osoba koja poznaje Djeda Mraza. Tako je promislila i pomno odabrala svaku riječ prije nego što ju je izgovorila, što je nije spriječilo da nam dočara kako izgleda Božić u njezinu domu.
Otkrila nam je da stan i jelu okite crvenim, plavim i zlatnim lampicama, pri čemu joj je crvena boja najdraža. Za Božić s mamom pripremi biskvit s brusnicom, a na ručak ide kod bake i djeda. Ipak, Božić dočeka doma, u stanu u Brestju. Uostalom, Djed Mraz zna da ovdje živi.
Tu smo došli i do pitanja kako se osjeća kada vidi poklone ispod drvca. Ponovno je stala, malo se vrtjela na stolcu i ispustila samo jednu riječ.
- Iznenađeno - odgovorila je, a taj isti osjećaj mogli smo i sada vidjeti kako joj se skuplja u očima. Naime, Loreni smo donijeli i jedan poklon koji je pomno odmjeravala, pokušavajući odgonetnuti što se skriva iza ukrasnog papira.
Vidjevši da je taj predmet ukrao svu njenu pažnju, rekli smo joj da ga ode otvoriti. Uzela ga je i potrčala u svoju sobu gdje je s nekoliko preciznih poteza strgnula papir koji je čuvao poklon. Tada smo iz prve ruke vidjeli kako izgleda osjećaj iznenađenja o kojemu je pričala.
- Mama, to je za kavu! - uzviknula je.
Lorena je, naime, dobila dječji aparat za kuhanje kave iz Lidla. Uzbuđeno je vadila svaki dio te nam brzo pripremila šalicu kave koju smo svi testirali. Bila je, dakako, odlična.
Uz imaginarnu kavu nekako su riječi lakše išle. Tako smo saznali da Lorena ne može nikako zaspati noć prije Božića pa joj treba i sat vremena da utone u san. Isto tako nam je demonstrirala dio svog plesnog nastupa koji vježba na baletu te otkrila da su joj "Zvončići" najdraža božićna pjesma. Na kraju nam je i priznala zašto tako voli Djeda Mraza.
- Jer mi donese poklone - rekla je, skuhavši nam potom još jednu kavu, pokazujući pritom kako izgleda iskrena, dječja sreća.
Ivan (10) i Filip (6) Međimorec
Svaki dom ima neki svoj običaj za božićne blagdane. U obitelji Kuzminović-Međimorec iz Prgomelja pokraj Bjelovara to je unošenje Božića. Djed Darko i najstariji unuk Ivan upale svijeće i potom uđu u kuću, unoseći na taj način duh Božića u obiteljski dom.
- I onda idu pokloni - prekine priču maleni Filip, no majka Maja ga pogleda i pita što naprave prije poklona.
- Pomolimo se, čestitamo si Božić i onda otvorimo poklone - odgovorno kaže stariji brat Ivan.
Majka prebaci pogled prema njemu, na što se on sjeti još nekoliko koraka prije poklona. - Ne, ne! Poslije toga jedemo i onda idemo gledati kako izgleda bor izvana - prisjeti se Ivan, a njegovo sjećanje potakne i Filipa da se sjeti promatranja drvca.
Naime, u ovoj kući Djed Mraz dolazi nešto ranije nego kod drugih. U tih nekoliko minuta dok se mališani nestrpljivo dive šarenim lampicama koje dopiru iz njihova boravka, on brzo stigne i ostavi poklone ispod drvca. Ma koliko god oni brzo trčali, još ga nisu uspjeli uloviti na djelu. Ovog Božića će i njihov dvogodišnji brat Matej juriti s njima, tako da je ovo možda godina kada će vidjeti legendarnog Djeda s poklonima. Vremena za vježbu imaju, daleko je još 25. prosinca. Zapravo predaleko ako njih pitate.
Već znaju što žele, što su napisali i u pismu. Ivan bi htio voki-toki kako bi mogao njime, kaže, špijunirati druge u kući, dok Filip želi još Ninjago legića kako bi mogao nastaviti gradnju jurilice koja je već poprimila impresivne razmjere.
- Super su to želje, no jeste li bili dobri ove godine? - pitamo dva dječaka. Prvo su se pogledali, nasmijali i onda okrenuli prema majki. Ona je polako kimnula glavom.
- Jesmo! - uzviknuo je Ivan, na što je Filip dodao: - Možemo li sada otvoriti poklon?
Uz nas je, naime, cijelo vrijeme na stolu stajala kutija umotana u crveni ukrasni papir. Od početka je ovaj predmet zakupio pažnju dječaka, no pristojno su čekali trenutak kada će završiti ovaj, za njih, dug razgovor od nekoliko minuta.
Predali smo im poklon i brzo su otrčali u Filipovu sobu. Polako i oprezno otvorili su poklon pazeći da ne bi bilo nešto lomljivo. Kada su vidjeli da je riječ o drvenoj željeznici iz Lidla, prebacili su u veću brzinu i ekspresno krenuli s otvaranjem kutije. Ivan je uzeo priručnik i čitao kako se slaže malo gradilište dok se Filip već spustio na pod i slagao tračnice. Najmlađi Matej sve je gledao s vrata sobe, čekajući trenutak kada će otići ti pomoćnici Djeda Mraza kako bi i on mogao uzeti koji vagon te njime proći željeznicom.
Tek što smo razmijenili nekoliko riječi s majkom Majom, oni su već bili gotovi sa sastavljanjem.
- Takvi su uvijek - kaže nam Maja.
Dečki su nam demonstrirali kako radi dizalica te kako funkcioniraju magnetići na lokomotivi i onda brže krenuli rastavljati željeznicu. Smislili su, kažu, novi način kako da je drugačije organiziraju. Svjesni da smo pali potpuno u drugi plan, prepustili smo dječake njihovu kreativnom stvaranju. Za kraj smo im samo poželjeli da ne trče prebrzo za Božić kada će ići otvarati poklone kako bi misteriozni Djed koji nosi poklone još malo ostao tajna.
U suradnji s Djedom Mrazom i Lidlom dogovorili smo posjet jednom neodoljivom dječaku. Kao Djedovi asistenti, uputili smo se prema Dugom Selu gdje nas je dočekao vidljivo uzbuđen i nimalo tremom uplašen četverogodišnji Fabijan Krolo.
S velikim osmijehom, ali istodobno znatiželjnim okicama uputio nas je u dnevni boravak gdje smo dogovorili odraditi intervju za Djedicu i pismo sa željama. Fabijan se iznimno dobro pripremio, a uz maminu pomoć uredio je prostor tako da smo se osjećali kao da smo došli u kućicu Djeda i Bake Mraz.
Fabijan nam je otkrio sve i ni u jednom trenutku nije lagao, niti sakrivao eventualne nepodopštine koje je uradio tijekom godine, ali nam je otkrio i kako se priprema za božićne blagdane.
- Bio sam dobar cijelu godinu, igrao sam se, puno sam spavao i slušao mamu. Za pripremu imam Djed Mraz kapicu, ali nemam odijelo kao Djed Mraz. Mama je bilo malo više zločestija od mene, ali svejedno može dobiti poklon. Volim slušati božićne zborove, a najdraža mi je staklena kugla s Djedom Mrazom koja svira "Sretan Božić" - s ponosom nam je ispričao Fabijan.
Otkrio nam je i kako se na sam Božić najviše voli grudati u snijegu, pjevati božićne pjesme i raditi s mamom kolače.
- Bor i srce su mi najdraži božićni kolači. Ali najviše volim božićne priče, ali i basne, a najdraže su mi "Lav i miš", "Lisica i roda" i "Crvenkapica", ali ona nije životinja - ozbiljno nam je pojasnio i nastavio kako mu je omiljena božićna boja ljubičasta i takve kuglice stavlja na bor. Za sam kraj ipak nam je nešto morao priznati.
- Malo sam bio zločest, malo smo se mama i ja svađali, ali znam da to nije lijepo. I bit ću dobar dečko i neću se više svađati s mamom. I uvijek ću joj dati pusu! - zaključio je Fabijan i zatim otrčao napisati pismo Djedici sa zaista divnim i iskrenim dječjim željama.
Nakon napisanog pisma Fabijan je dobio uranjeni božićni poklon od Djedice u suradnji s Lidlom. Stolni fliper nogomet toliko ga je oduševio da je idućih sat i pol proveo u igri, a nakon toga je otišao na uvelike zaslužen popodnevni odmor i spavanje. Znate, što više spavate, to Božić prije dođe!
Božićna čarolija sve je bliža, a naša suradnja s Djedom Mrazom i Lidlom odvela nas je do devetogodišnjeg Dominika Boršića. Dominik svoje slobodno vrijeme provodi trenirajući kajakarenje na rijekama, ali jednako tako obožava gledati crtiće i družiti se sa svojim psom Gjurom.
Dočekao nas je pomalo sramežljivo, ali za samo nekoliko minuta se opustio i pokazao nam kako je pripremio dnevni boravak za Božić. Uz neodoljive božićne motive sa sobovima i Djedom Mrazom, pravu blagdansku atmosferu pružaju i brojne lampice. Ipak, najponosniji je na svoju zbirku igračaka za slaganje koje nam je s ponosom predstavio.
- Za Božić su mi najdraži pokloni - kroz smijeh nam je otkrio Dominik i priznao da je ove godine bio dobar, ali i malo zločest.
- Bio sam dobar u školi, a bio sam dobar i doma. Pomagao sam mami kada ju je boljela ruka. Ali, u školi sam mooožda bio i malo zločest. Pričao sam na nastavi, ali sam to brzo ispravio i neki dan sam dobio od nastavnice pohvale za dobro vladanje - iskreno je rekao Dominik.
Za blagdane najviše voli gledati crtiće na dječjem programu, ali prvo mjesto aktivnosti zauzima mu skijanje.
- Božić provodim ili na skijanju ili kod none i dide. Tamo imamo golemo božićno drvce, od pet metara! Dobro, možda nije baš pet, ali tri metra ima sigurno. I super mi je jer ja dođem kod none i dide kad je već sve okićeno pa samo otvaram poklone - smijulji se dok nam objašnjava.
Uz druženje s bakom i djedom najbolje paše domaća blagdanska hrana, a Dominku su favorit kuhane dagnje. Na Badnjak obitelj priprema brudet, ali s obzirom na to da je Dominik ljubitelj kuhanih dagnji, za njega se priprema specijalni obrok.
Nakon što nam je otkrio svoje najdraže stvari vezane uz Božić, otrčao je napisati pismo sa željama Djedici, a napomenuo je kako bi mu bilo najdraže da pas Gjuro dobije curu pudlicu. Nakon napisanog podužeg pisma Dominik je dobio uranjeni božićni poklon od Djedice u suradnji s Lidlom, a stolni biljar smo odmah zaigrali svi okupljeni. I, naravno, Dominik je dobio svaku partiju. Vjerujte, potpuno zasluženo!
Ema nas je dočekala s velikim osmijehom na licu, usprkos tome što je već provela cijeli dan u školi i jurila na plivanje. Njoj, malenoj genijalki, ništa nije teško.
- U školi imam sve petice - govori dok nam predaje pismo za Djeda Mraza. Ova učenica drugog razreda upravo se nalazi na životnoj razmeđi, u trenutku u kojem bi voljela vjerovati u božićnu čaroliju i velikog bijelog djedicu koji raznosi poklone, no sve više sumnja u mamu Anu.
Usprkos tome, po nama je poslala pismo na Sjeverni pol. Ima samo dvije želje: lutkicu špijunku i novi nastavak omiljene knjige "Ottolina ide u školu". Na pitanje je li bila dobra ove godine sramežljivo gleda u mamu.
- No, pa bila si dobra većinu vremena - smije se mama Ana.
- Možda sam se ponekad malo porječkala sa sestrom Lenom, ali nisam samo ja bila kriva - odgovara Ema.
Ova djevojčica velika je ljubiteljica blagdana i Božića, a u stanu obitelji Pleše bor se kiti već početkom prosinca, dok se na televiziji većinu vremena vrte božićni crtići.
- Ne mogu se sad točno sjetiti koji mi je najbolji, ali "Grinch" nije bio loš! Zapravo, najviše volim peći kolače s mamom, pomagati joj dok radi vanili kiflice. A jako ih volim i jesti - uz neodoljiv osmijeh govori Ema.
Dok otvara poklon koji joj je Djedica poklonio u suradnji s Lidlom, teško joj je prikriti uzbuđenje. Globus koji u mraku prikazuje nebesku kartu zviježđa upravo je ono što će znatiželjnoj djevojčici još više razbuditi maštu. Ponosno ga je pokazala svojoj majci koja je i sama velika ljubiteljica blagdana.
- To su trenuci kada imamo više vremena za obitelj, više se družimo i općenito smo svi veseliji. Mi smo uvijek u posjetima jedni drugima, naše su tradicije prilično uobičajene: na božićno jutro otvaramo poklone, jedemo keksiće, jedemo puricu, obilazimo bake i gledamo puuuno crtića - otkriva mama Ana.
Napišite i vi svoje 'Dragi Djede' pismo i vratite se u doba iskrenih dječjih želja i osmijeha koji u sebi skrivaju pravu bit blagdana!
Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Lidla.