Komadi drveta koje je more godinama oblikovalo, a zatim ih izbacilo na obalu, u rukama Josipe Vuk dobivaju sasvim novi život. Od naplavina i recikliranih materijala nastaju mala dalmatinska mjesta, kamene kućice, uske kale, rive, barke, svjetionici i lučice, složeni u minijaturne prizore koji bude uspomene i puno su više od dekoracije.
Josipin brend mala mista danas obuhvaća slike, skulpture, brodiće, mini razglednice, držače za ključeve i druge ručno izrađene predmete. Svaki je komad drugačiji jer proces ne počinje nacrtom i serijskom proizvodnjom, nego pronalaskom materijala. Josipa često tek kada uzme komad drveta u ruke odlučuje što bi on mogao postati.
- Nakon 17 godina rada u korporaciji, mala mista su mi u početku bila svojevrsni bijeg. To je bio moj prostor nakon posla, vrijeme kada sam mogla nešto raditi rukama, usporiti i baviti se nečim što me stvarno veseli. S vremenom sam počela shvaćati da bi ono što je krenulo kao hobi moglo prerasti u ozbiljniji posao. Prve narudžbe, preporuke, suradnje i reakcije ljudi pokazale su mi da u malim mistima i drugi prepoznaju nešto svoje, a ne samo ja – počinje Josipa svoju priču.
Nije dovoljan samo proizvod
No mala mista nisu nastala kao unaprijed osmišljen poslovni koncept. Nije postojao poslovni plan, strategija brenda ni precizno razrađen put. Postojala je ideja i velika želja za stvaranjem, a sve ostalo razvijalo se usput.
- Na početku sam samo željela stvarati. Nisam puno razmišljala o tome što bi mala mista jednog dana mogla biti kao brend. Danas o tome razmišljam puno više. Temelj je i dalje isti, naplavinsko drvo, reciklirani materijali, more, male kuće, barke i ta neka nostalgija za sporijim načinom života. Promijenilo se to što danas puno više razmišljam i o poslovnoj strani svega. Shvatila sam da nije dovoljno imati dobar rad odnosno proizvod. Treba znati ispričati njegovu priču, pronaći ljude kojima će ta priča nešto značiti i napraviti posao koji može dugoročno funkcionirati – ističe poduzetnica.
U pokretanju vlastitog posla koristile su joj i godine iskustva rada u korporaciji.
- One su me naučile disciplini, odgovornosti, organizaciji i tome da stvari imaju rokove i rezultate. To iskustvo i danas jako puno koristim. Ali mala mista donijela su mi nešto sasvim drugo. Osjećaj da stvaram nešto što ima moj osobni potpis. Kada uzmem komad drveta koje je more godinama oblikovalo i od njega nastane malo misto, imam osjećaj da to vrijeme koje sam uložila stvarno ima smisla – ističe.
Vrijeme, materijal i priča
Ipak joj ponekad, priznaje, nedostaje struktura velikog sustava i činjenica da ne moraš baš sve raditi sam. Kada si mali poduzetnik, istovremeno si direktor, marketingaš, prodavač, računovođa, fotograf i osoba koja na kraju dana čisti radionicu.
- Od svega toga, definitivno mi najteže pada biti prodavač. Stvarati nešto što voliš jedno je, a stati iza toga i reći „ovo vrijedi“ nešto sasvim drugo. Pogotovo kada je riječ o ručnom radu koji je nastao iz emocije. Trebalo mi je vremena da shvatim da prodaja ne znači nametanje. Ako vjerujem u ono što radim i znam koliko je vremena, materijala i priče uloženo u svaki komad, onda je sasvim u redu to pokazati ljudima i ponuditi im. Mislim da sam tu napravila jedan od većih osobnih pomaka – kaže, pa nastavlja:
- Slobodu da napravim nešto svoje koju sad imam ne bih mijenjala. Kao ni osjećaj da posao može imati emociju – istaknula je.
Najdraže joj je vrijeme posvećeno stvaranju, no iza svakog gotovog rada stoje sati traženja i obrade naplavina, fotografiranja, komunikacije s kupcima, pakiranja, objava na društvenim mrežama i administracije.
- Budući da mala mista još uvijek gradim uz svoj primarni posao i obitelj, svaki slobodan trenutak pokušavam što bolje rasporediti. Nekad stvarno imam osjećaj da bi mi dobro došao još jedan dan u tjednu – kaže.
Upravo joj je to, nastavlja, jedan od najvećih izazova: pronaći vrijeme za razmišljanje o budućnosti dok istodobno treba riješiti sve ono što je pred njom danas. Posao, obitelj, djeca i njihove obaveze lako pojedu vrijeme koje bi trebalo ostati za planiranje vlastitog biznisa.
- I onda prođe tjedan, pa mjesec, a niste stigli stati i razmisliti kamo zapravo idete. Ponekad je za malog poduzetnika najveći luksuz upravo vrijeme za razmišljanje i imati mentora koji će ti dati novi par očiju – smatra.
U tijeku su prijave za Uplift
A Josipa je druge parove očiju, između ostalog, pronašla i na Uplift akademiji. Riječ je o edukacijskom programu koji je pokrenuo Mastercard, a provodi ga Sveučilište Algebra Bernays, namijenjenom mikro, malim i srednjim poduzetnicima. Kroz edukaciju, mentorski rad i praktičan rad na konkretnim poslovnim izazovima, polaznici dobivaju priliku svoje poslovne ideje i probleme pogledati iz druge perspektive.
Uplift upravo sada ulazi u svoju šestu sezonu, a ove godine donosi i važnu novost – prvi put se za jednu od 32 stipendije mogu prijaviti mikro, mali i srednji poduzetnici neovisno o djelatnosti kojom se bave, dok je program ranije bio usmjeren prvenstveno na turizam, ugostiteljstvo i povezane djelatnosti. Prijave su otvorene do 30. rujna 2026., a stipendije pokrivaju troškove sudjelovanja u programu, koji traje pet do šest mjeseci i donosi edukaciju iz financija, digitalizacije, marketinga, prodaje...
- Uplift me natjerao da malo zastanem i pogledam mala mista dalje od današnje narudžbe. Da razmišljam što želim od tog brenda za nekoliko godina, kome se obraćam i kako želim da izgleda posao koji gradim – priča Josipa.
Od programa je, nastavlja, očekivala znanje i konkretne alate koji će joj pomoći da bolje razumije poslovnu stranu onoga što radi.
"Ne čekajte savršen plan!"
- Dobila sam i nešto više od toga. Prije svega potvrdu da je u redu krenuti malim koracima, ali i poticaj da ih napravim malo svjesnije i hrabrije. Posebno mi je značilo to što Uplift poduzetništvo ne gleda samo kroz brojke i poslovne rezultate, nego i kroz čovjeka koji stoji iza tog posla. Za nekoga tko brend gradi iz osobne priče, to mi je jako važno. Iz Akademije nisam izašla s osjećajem da sada moram preko noći sve promijeniti. Baš suprotno. Dobila sam osjećaj da ono što već imam vrijedi razvijati, samo malo strukturiranije – govori, a svima koji razmišljaju o prijavi na program poručuje:
- Ne čekajte trenutak kada ćete imati savršen plan. Ja ga nisam imala. Imala sam ideju, ljubav prema stvaranju i puno pitanja. Uplift bih preporučila svakome tko želi svoju ideju pogledati iz malo šire perspektive, naučiti nešto novo i upoznati ljude koji razumiju poduzetnički put. Ponekad nam stvarno ne treba još jedan odgovor. Treba nam netko tko će postaviti pravo pitanje – zaključila je.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Mastercarda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....