U uvali Čikat na Lošinju ovog je ljeta odmarao bivši švedski nogometaš Zlatan Ibrahimović, samo jedno od mnogih poznatih imena koja taj otok privlače već stoljeće i pol. Sve više gostiju na isti otok, i na slične destinacije diljem Jadrana, danas stiže tek kad kolovoška gužva prođe. Jesen je, plaže su prazne, a red za ležaljku koji je obilježio cijelo ljeto postao je uspomena. Upravo ta tišina koja dolazi poslije sve je traženija. Eurostat je nedavno pokazao koliko je taj pomak u Hrvatskoj još uvijek rijedak, više od polovice svih noćenja, točnije 54,5 posto, i dalje se zbije u samo dva mjeseca. Europski prosjek u tom razdoblju iznosi 31,1 posto, što Hrvatsku svrstava na prvo mjesto među svim članicama Unije po izraženosti sezonalnosti. Razlika između najprometnijeg i najmirnijeg mjeseca dodatno ilustrira problem, u kolovozu je u Hrvatskoj zabilježeno čak 41 put više noćenja nego u siječnju, dok taj omjer u prosjeku EU-a iznosi 3,6, a u susjednoj Grčkoj, još jednoj izrazito mediteranskoj destinaciji, 20,5.
Podaci nisu novost sami po sebi, o problemu prenaglašene ljetne špice u hrvatskom turizmu govori se već godinama, no razmjer ovogodišnje analize ponovno je pokrenuo pitanje kako produljiti sezonu barem na lipanj, rujan i listopad, a po mogućnosti i na proljeće. Spas bi mogao biti upravo shoulder season.
Pojam koji se u Europi sve ozbiljnije shvaća
Shoulder season, u slobodnom prijevodu prijelazna ili rubna sezona, odnosi se na razdoblje koje se nalazi između vrhunca turističke potražnje i potpunog zatišja, najčešće kasno proljeće i rana jesen. Riječ je o terminima kada su gužve manje, temperature ugodnije za aktivnosti izvan kupanja, a cijene smještaja i prijevoza u pravilu niže nego u srpnju i kolovozu. Za hrvatski turizam to nije nepoznato razdoblje, riječ je o istim mjesecima koje odavno zovemo predsezonom i posezonom, samo što ih putnici sve češće biraju svjesno, zbog klime i mira, a ne samo zbog niže cijene.
Britanska udruga turoperatora ABTA u svom izvještaju o putničkim trendovima za 2026. godinu opisuje pojavu koju naziva "Super September", sve izraženiju sklonost putnika da odmor odgode za rujan. Udio onih koji namjeravaju putovati u tom mjesecu porastao je s 17 posto u 2023. na 24 posto u 2025. godini, a agencija procjenjuje da će rast nastaviti. Slično bilježi i istraživanje Virtuoso Luxe Report za 2026., prema kojem čak 76 posto savjetnika za luksuzna putovanja izvještava o rastu interesa klijenata za putovanja izvan glavne sezone, ponajviše zbog sve izraženijih ljetnih vrućina.
Bijeg od vrućine mijenja i izbor destinacije
Prema izvještaju Booking.coma za 2026. godinu, 74 posto putnika u svijetu pri odabiru odredišta i termina putovanja uzima u obzir rizik od ekstremnih vremenskih prilika, a Trip.com Group bilježi znatan rast pretraga takozvanih coolcation odredišta, destinacija s blažom klimom. Pojam je nastao spajanjem engleskih riječi cool i vacation, a opisuje putnike koji ljeti svjesno biraju sjevernije krajeve, planine ili šumovita područja umjesto klasične mediteranske vrućine.
Prema podacima europske klimatske službe Copernicus, lipanj 2026. bio je najtopliji lipanj ikad zabilježen u zapadnoj Europi, a uslijedili su novi toplinski valovi u srpnju popraćeni sušom, što dodatno objašnjava zašto sve više putnika unaprijed provjerava klimu odredišta prije putovanja. Hotels.com u Francuskoj bilježi rast pretraga smještaja u danskom Kopenhagenu od 246 posto od prvog ovogodišnjeg toplinskog vala u svibnju, a slične brojke agencije navode i za druge skandinavske gradove.
Sve veći broj domaćih i regionalnih turista tijekom ljetnih mjeseci bira odmor na višim nadmorskim visinama, primjerice na Učki iznad Kvarnera, gdje su temperature osjetno niže nego na obali, a šuma i pogled na more nude drugačiji, mirniji oblik odmora. Isti obrazac prati i dio domaće javne scene, pjevač i radijski voditelj Saša Lozar ovo je ljeto s obitelji i prijateljima proveo u talijanskim Dolomitima, umjesto na uobičajenoj jadranskoj obali.
Otok koji je predsezonu ugradio u vlastiti identitet
Ipak, bijeg u planine nije jedini odgovor na potragu za mirnijim i blažim odmorom. Otok Lošinj, poznat i pod nazivom otok vitalnosti, gradi svoj identitet upravo na blagoj klimi, znatno prije nego što je pojam coolcation uopće postojao.
Na toj se logici temelji i ponuda Vitality Hotela Punta, dijela grupacije Lošinj Hotels & Villas, smještenog uz sam ulaz u Veli Lošinj, stotinjak metara od mora. Sam Veli Lošinj čuva povijesnu jezgru s raskošnom baroknom crkvom sv. Antuna Opata iz osamnaestog stoljeća, a na rivi djeluje i Plavi svijet, institut koji već desetljećima istražuje i štiti jadranske dupine. Odatle obalna šetnica, poznata i kao šetnica vitalnosti, vodi sve do Malog Lošinja i tamošnjeg Muzeja Apoksiomena, posvećenog antičkom brončanom kipu starom dvije tisuće godina.
Središte hotelske ponude je Vitality Center & Spa na 5.400 četvornih metara, s bazenima punjenim morskom vodom, hidromasažnim sadržajima, saunama i prostorima za odmor. Gostima su dostupni i programi disanja, instruktor plivanja te savjetovanje o prehrani i sastavu tijela, a poseban program Re-Spiro, u trajanju od sedam ili četrnaest dana, povezuje lošinjske klimatske čimbenike s tehnikama disanja, prilagođenom tjelesnom aktivnošću i medicinskom dijagnostikom. Za goste koji žele više strukture tu je i Body Active, s početnom procjenom, personaliziranim treninzima te smjernicama za oporavak, prehranu i zdravije svakodnevne navike.
Sportska infrastruktura tu je kao dodatna, ne središnja vrijednost. Fitness centar od 450 četvornih metara ima panoramski pogled na more i opremu Technogyma, a uz njega su i dvanaest teniskih terena, vanjski gym u borovoj šumi, umjetna stijena za penjanje te mogućnost kajaka i SUP-a. Ista infrastruktura hotel čini prikladnim i za organizirane sportske pripreme klubova i profesionalnih sportaša, no gostu koji dolazi isključivo odmoriti se ne nameće ništa od toga. Netko dolazi prvenstveno po odmor i wellbeing, netko po više kretanja u danu, netko po ciljani trening, a ponuda ostaje otvorena za sve troje.
Sadržaj usmjeren na oporavak, kretanje i boravak u prirodi dobiva puni smisao upravo u posezoni. Staze su prazne, temperature umjerenije, a borova šuma oko hotela miriše jače nego u ljetnoj gužvi.
Tradicija duga više od stoljeća
Mali i Veli Lošinj su još 1892. godine, na temelju višegodišnjih meteoroloških motrenja liječnika Conrada Clara i prirodoslovca Ambroza Haračića, proglašeni klimatskim lječilištima. Otok je ubrzo privukao i ugledne goste, među njima i austrijskog nadvojvodu Carla Stephana iz dinastije Habsburg, koji je na rubu Velog Lošinja podigao svoj ljetnikovac. Ta privlačnost za ugledne goste nije nestala ni danas.
Otok danas broji više od tisuću biljnih vrsta i preko 260 sunčanih dana godišnje, a zrak, okružen stoljetnom borovom šumom, redovito se navodi kao jedan od najčišćih u Hrvatskoj. Ta kombinacija mora, šume i mikroklime znači da Lošinj ne ovisi o ljetnoj vrućini kako bi privukao goste.
Iako se rasprava o produljenju sezone najčešće usmjerava na jesen, na Lošinju se sličan obrazac odavno ponavlja u proljeće, kad se budi autohtona mediteranska vegetacija, a temperature između 15 i 22 stupnja idu u prilog dužim šetnjama bez ljetnih gužvi. Otok tradicionalno privlači velik broj domaćih gostiju upravo u tom razdoblju, u tišoj, jednako vrijednoj verziji sebe.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Lošinj Hotels & Villas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....