Domaća ulagačka utakmica službeno je započela! Ministarstvo financija u srijedu je otvorilo prvi krug izdanja narodnih obveznica, što znači da svi zainteresirani građani mogu investirati minimalno 500 eura te za dvije godine očekivati garantirane prinose.
Sudeći prema interesu javnosti, ovaj investicijski instrument mogao bi biti pravi hit među potencijalnim ulagačima, pogotovo kada se uz njega veže termin „sigurno ulaganje“, koji koriste brojni financijski analitičari dok govore o narodnim obveznicama. No, čak i kod ovakve vrste investiranja nitko vam neće savjetovati da istog trena podignete svu ušteđevinu ili se zadužite te s tim novcem kupite državne vrijednosne papire, pogotovo ne u ovo doba sveprisutne inflacije.
Stoga, kako bi vam olakšali dilemu „uložiti ili ne uložiti“, razgovarali smo s ekonomskim stručnjakom Damirom Novotnyjem te napravili detaljan vodič o ulaganju u narodne i korporativne obveznice.
Krenimo s osnovama. Kako objašnjava Novotny, obveznice su dugoročni vrijednosni papir, odnosno instrument tržišta kapitala, gdje izdavatelj jamči određeni prinos kupcu. Na ovaj oblik transakcije možemo gledati kao na zajam - izdavatelj obveznice (tvrtka ili država) zadužuje se i prima određeni financijski iznos, koji se obvezuje vratiti na određeni datum dospijeća, uz određeni prinos.
U ovom konkretnom slučaju, Vlada RH namjerava prikupiti milijardu eura te se pritom zadužuje kod građana i institucionalnih ulagača na dvije godine, garantirajući im kamatu od najmanje 3,25 posto.
Bolje od klasične štednje
Ako se vodimo kamatom od 3,25 posto dobivamo sljedeću računicu - osoba koja uloži 10.000 eura u narodne obveznice može nakon dvije godine očekivati da će tom iznosu pripisati 650 eura. Važno je pritom naglasiti da što je manji uloženi iznos to je i manja zarada pa će tako osoba koja investira 1000 eura na kraju zaraditi dodatnih 65 eura.
- Kamatni kupon obveznica se fiksira prilikom izdanja i ne mijenja se tijekom amortizacije, odnosno sve do dospijeća – napominje Novotny.
Najčešći oblik obveznice je kuponska obveznica s dospijećem kupona jednom ili dva puta godišnje. Kupon predstavlja cijelu ili dio kamate koju izdavatelj plaća imateljima obveznica tijekom perioda njihovog držanja. Također, u pravilu, glavnica odnosno inicijalni iznos koji je izdavatelj posudio dospijeva na datum dospijeća obveznice, što znači da imatelj obveznice tijekom perioda držanja u pravilu prima veći dio kamate dok mu se glavnica vraća po dospijeću, odnosno na samom kraju životnog vijeka obveznice.
Iako na prvu tih 65, odnosno 650 eura ne zvuči kao puno, zapravo se radi o izrazito izdašnom iznosu kada se stavi u kontekst s klasičnim bankovnim štednjama. Naime, trenutačno kamatne stope u bankama na dugoročne depozite u prosjeku iznose oko 0,3 posto, što znači da na uloženih 1000 eura oročenih na rok od dvije godine prihod od štednje iznosi u prosjeku 5,6 eura, a na uloženih 10.000 eura - 56,1 euro. Na taj iznos treba još uračunati i 10 posto poreza na dohodak koji se plaća na prihod od kamata na štednju, kao i prirez. Kod narodnih obveznica se, s druge strane, ne naplaćuje spomenuti porez, osim ako se prodaju prije dospijeća.
To nas dovodi do jedne od prvih nedoumica oko obveznica – prodati ili čekati dospijeća? Novotny navodi da sekundarno tržište obveznica definira njihovu cijenu i daje odgovor isplati li se prodavati prije dospijeća.
- Svaki kupac će odlučivati o tome individualno – navodi.
Prodaja obveznica
Ministar financija Marko Primorac je, pak, prilikom predstavljanja narodnih obveznica savjetovao građanima da drže obveznice do isteka roka dospijeća. Kako je istaknuo, oni koji prodaju na sekundarnom tržištu mogu biti suočeni s promjenama cijene te u tom slučaju postoji određeni minimalni rizik da neće dobiti onaj iznos koji su inicijalno uložili. Osim toga, kao što smo naveli, zarađeni iznos se i oporezuje te se na njega plaća prirez tom porezu, ako se on plaća u njihovom gradu ili općini. U slučaju da osoba želi prodati obveznice to može napraviti na uređenom tržištu poput Zagrebačke burze ili nekom od market makera.
Postavlja se, dakako, pitanje zašto bi netko uopće htio prodati obveznice. Prvi razlog je potreba za novcem, dok je drugi pad kredibiliteta izdavatelja ili samih kamata. Naime, ulaganje u obveznice u pravilu nosi dvije vrste rizika, a to su kreditni i kamatni. Prvi predstavlja rizik da izdavatelj obveznice u bilo kojem trenutku neće moći platiti kupon odnosno glavnicu, dok kamatni s druge strane predstavlja rizik pomaka kamatnih stopa u periodu držanja obveznica, što ovisno o smjeru promjene kamatnih stopa može smanjiti ili povećati njihovu vrijednost.
Kada se radi o privatnim tvrtkama koje izdaju obveznice tada postoji opasnost da dođe do bankrota poduzeća, što samim time predstavlja opasnost od neisplate uloženog novca. Ta situacija postoji i kod narodnih obveznica, iako je scenarij bankrota Hrvatske u naredne dvije godine stvarno neizgledan, pogotovo kada iza nje stoji Europska unija.
- Obveznice sadrže manje rizika ako ih izdaju države jer se pretpostavlja da će vlade uvijek isplatiti donosioca s obzirom na to da imaju suvereno pravo prikupiti poreze kao izvor svojih prihoda. Ako su izdavači poduzeća, onda govorimo o korporativnim obveznicama i tada su rizici veći te su povezani s financijskim stanjem poduzeća. – navodi Novotny.
Kreditni rejting
Svi oni koji žele kupiti obveznice trebaju proučiti njen kreditni rejting od strane jedne ili više agencija koje vrše procjenu istog. Njihova procjena indicira nivo rizika kojemu se ulagatelj izlaže prilikom ulaganja u obveznicu te je u pravilu prinos obveznice koreliran s njihovom ocjenom kreditnog rizika, dakle vrlo nizak kreditni rizik ulagatelja nosi i relativno najniži prinos, dok ulagatelji visokog kreditnog rizika moraju platiti znatno viši prinos kako bi privukli kapital. Svi relevantni podaci za procjenu rizika i povrata po određenoj obveznici nalaze se u prospektu izdanja obveznice koji su pritom dostupni na stranicama Zagrebačke burze.
Kao što smo rekli, Hrvatska u tom kontekstu drži relativno dobar rejting i male su šanse da dođe do neisplate uloženih sredstava. Osim toga, Hrvatska je ulaskom u eurozonu dobila snažan osigurač svog duga, pa je on manje rizičan i može izdavati obveznice na manje prinose. Hrvatska se tako trenutno daleko jeftinije zadužuje od Češke, Mađarske, Poljske i Rumunjske, koje nisu u eurozoni.
Unatoč tome, Ministarstvo financija je u Dokumentu ponude obveznica istaknulo bankrot kao jedan od 12 rizika koji dolaze s ulaganjem u obveznice. Uz njega su naveli i mogućnost promjene poreznih zakona kao jedan od rizika, no i taj scenarij je malo vjerojatan u naredne dvije godine.
Ekonomsko okruženje
Upozorava Ministarstvo i na rizik od inflacije, pa ističu da rast inflacije izravno uzrokuje pad realnog prinosa od ulaganja u obveznice. Naime, brojni su se građani prije petnaestak godina zaduživali kako bi kupili dionice Ine i HT-a u javnoj ponudi i neki su uspjeli na tome i zaraditi, ali dio njih je izgubio jer im zarada na dionice nije nadoknadila trošak zaduženja, pa Ministarstvo upozorava one koji bi pomislili na pozajmljivanje novca za kupnju obveznica da o tome dobro razmisle.
Postavlja se stoga pitanje – isplati li se uložiti u trenutnom gospodarskom okruženju? Novotny ističe kako su državne obveznice neka vrsta oročene dugoročne štednje te da su odluke ekonomskih aktera u dugom roku u pravilu vezane za dva činitelja: rizik i vrijeme.
- U tom smislu odluke nisu povezane s trenutnim stanjem ekonomskog okruženja. Međutim, današnje ekonomsko okruženje se ne može smatrati kriznim, jer je hrvatska ekonomija prošle godine ostvarila visoku stopu ekonomskog rasta. Dakle, nije u krizi. Hoće li doći do ekonomske krize u narednim godinama, to ne može nitko prognozirati. Vjerojatno hoće, jer se ekonomija kreće u ciklusima, ali kada i u kojoj snazi, nije moguće predvidjeti – objašnjava Novotny.
Za kraj su nam još ostali tehnički detalji vezani uz kupovinu narodnih obveznica. Građani će ih moći kupovati od srijede u oko 500 poslovnica banaka koje su navedene u javnom pozivu na stranicama Ministarstva financija i Zagrebačke burze.
Građanima je namijenjen prvi krug izdanja obveznica kojim država namjerava prikupiti milijardu eura, a trajat će od 22. veljače u 8 sati do 1. ožujka do 20 sati. Ono što građani ne upišu, ostaje institucionalnim ulagačima, koji će za upis imati jedan dan, 3. ožujka.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.