Pozitivan stav

Samohrana majka iskreno: ‘Ljetovanje je preskupo za samohrane roditelje, ali uvijek se nađe netko tko radi dobre stvari‘

Zbog visokih cijena i manjka prihoda, odlazak na more postaje nedostižna fantazija za sve veći broj djece iz jednoroditeljskih obitelji

Jelena Sremić

 Tomislav Krišto/Cropix

Ljetna sezona je već odavno počela pa je gotovo svima glava ispunjena mislima o godišnjem odmoru, bijegu na more, uživanju u predivnim plažama i opuštanju pod suncem. Za mnoge ljetni odmor predstavlja savršenu priliku za povezivanje s obitelji, stvaranje nezaboravnih uspomena i bijeg od svakodnevnog stresa, što ne treba čuditi jer se pokazalo da morski zrak pozitivno utječe na fizičko i mentalno zdravlje. Jadran je i ove godine popularna lokacija za domaće i strane turiste pa je u prvoj polovici godine ostvareno skoro 26 milijuna noćenja.

Iako Hrvati imaju sreće što za uživanje u moru ne moraju ići van svoje zemlje, idilu planiranja ljetovanja često brzo prekine realnost visokih cijena. Odlazak na odmor nije samo biranje najbolje destinacije i pakiranje kofera, već se u pozadini gotovo svakog ljetovanja, kriju i pozamašni iznosi, koji tjeraju na koncentraciju i balansiranje između želja i mogućnosti. Upravo zato smo odlučili provjeriti koliko je novca potrebno prosječnoj hrvatskoj obitelji za sedam dana ljetovanja.

Prosječna plaća za apartman

Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna hrvatska plaća iznosi 1326 eura. Naš izračun cijene ljetovanja odnosit će se na četveročlanu obitelj s dvoje maloljetne djece, u kojoj su oba roditelja zaposlena pa su im mjesečna primanja oko 2650 eura.

Naša hipotetska obitelj odlučila je iz Zagreba otputovati na ljetovanje u Split vlastitim automobilom te će za gorivo izdvojiti oko 110 eura, ovisno o potrošnji automobila, a ako uz put ubrojimo i vožnju po samom Splitu, iznos se penje do 150 eura. Tu je i cestarina za koju će se izdvojiti 52,80 eura.

Nakon puta se treba negdje i smjestiti. Istražili smo cijene apartmana na jednoj od platforma za iznajmljivanje objekata i uvidjeli da se cijene za sedmodnevni odmor četveročlane obitelji kreću od 700, za smještaje udaljenije od plaža i centra, pa sve do 9000 eura za luksuzne objekte. Birali smo ekonomično pa je izbor pao na apartman s dobrim ocjenama, malom udaljenosti od centra i uključenim klima uređajem za 1323 eura.

image

Ilustrativna fotografija

Shutterstock

Ako pretpostavimo da će obitelj željeti ponešto uštedjeti na hrani i ne oslanjati se samo na restorane, u trgovini će ostaviti još oko 80 eura, a za neizbježnu kuglicu sladoleda nakon kupanja izdvojit će između 1,70 pa sve do 3,50 eura. Pretpostavljamo da bi se naša obitelj odlučila za jeftiniji sladoled i četiri kuglice platila 6,80 eura, što kroz sedam dana iznosi 47,60 eura.

Iako nam je želja uštedjeti na hrani, rijetko tko na odmor odlazi kako bi baš svaki dan sam kuhao pa će našu obitelj račun u pizzeriji u Splitu doći oko 60 eura. Pretpostavimo li da će vani večerati još koji put, uz poneki desert, trošak objedovanja u restoranima se penje do 200 eura. Svemu ovome treba dodati i eventualne dodatne troškove poput unajmljivanja ležaljki i suncobrana na plaži, kupovanja dječjih igračaka za more ili kupnje suvenira. Možemo pretpostaviti da bi za to trebalo odvojiti još oko 70 eura. Uz odabir jeftinijeg apartmana i pokoji obrok pripremljen kod kuće, prosječna obitelj će za sedam dana ljetovanja bez pretjeranog luksuza morati izdvojiti oko 1900 eura.

Što s jednoroditeljskim obiteljima?

Naš izračun odnosio se na obitelji s dva zaposlena roditelja, no ne smijemo zaboraviti na jednoroditeljske obitelji. Njih je u Hrvatskoj 218.198, a većinom se radi o samohranim majkama. Pokazalo se da sedmodnevno ljetovanje „pojede“ gotovo dvije prosječne plaće te je i za obitelji s dva primanja preskupo. Logično je postaviti pitanje mogu li jednoroditeljske obitelji uopće razmišljati o ljetovanju? Za većinu je, nažalost, odgovor ne. Razlog tomu je što je svaka treća jednoroditeljska obitelj u riziku od siromaštva, a polovica samohranih roditelja ne može djeci priuštiti sve što im je potrebno. Ljetovanje zato, za mnogu djecu iz jednoroditeljskih obitelji, postaje nedostižna fantazija.

Kako bi svom sinu mogla pružiti sve što mu je potrebno, među čime su i povremena putovanja, umjetnica, trenerica i samohrana majka, Jelena Sremić priznaje kako često mora odgoditi plaćanje režija, i to na duže vrijeme.

- Polovica samohranih roditelja ne može platiti ljetovanje, a kako je tek nama s dodatnim troškovima koje država ne pokriva – pita se Sremić, čiji je sin Toni, osoba s posebnim potrebama, a u invalidskim kolicima je od treće godine života.

image

Jelena Sremić

Tomislav Krišto/Cropix

Svjesni tog problema i sa željom da se javnost senzibilizira s ostalim izazovima s kojima se samohrani roditelji svakodnevno susreću, Studenac je pokrenuo projekt Narančasta ribica. Projekt je nastao uz suradnju s partnerima iz sektora civilnog društva, Udrugom LET, Centrom za reproduktivno mentalno zdravlje i humanitarnim društvom Mali zmaj. Zahvaljujući ovoj inicijativi, 60 djece iz jednoroditeljskih obitelji uživat će u odmaralištu "Društva naša djeca" na Velom Lošinju.

Prva grupa djece uživa na ljetovanju do 10. srpnja, a budući da je uz zabavu bitna i sigurnost, djeci su osigurani pojasevi za plivanje, kreme za zaštitu od sunca i sve ostalo potrebno za bezbrižno ljetovanje.

image

Ilustrativna fotografija

Shutterstock

Cilj projekta Narančasta ribica nije samo odvesti djecu na ljetovanje, već podići svijest u javnosti o svakodnevnim izazovima s kojima se susreću jednoroditeljske obitelji.

- Naše društvo ide s pretpostavkom da sa samohranom majkom sigurno nešto ne valja. Žene su u stalnoj borbi s etiketiranjem, kao da se moraju svima opravdavati. Nije dobro ako si samohrana majka, a izlaziš i zafrkavaš se, ali nije niti dobro ako si stalno kod kuće. Društvu se ne može ugoditi, zato žene moraju brinuti same o svojoj sreći – kaže naša sugovornica, koja dodaje kako svoje baterije puni na treningu.

- Morate pronaći jednu stvar kojom ćete se sami baviti. Bilo da se radi o vrtlarenju, pletenju goblena ili bilo kakvom sportu. Osobno preferiram i svima preporučujem sport za punjenje baterija. Shvaćam da je samohranim roditeljima teško i da su često umorni, ali moraju misliti i na sebe, a ne samo gledati kako da ugode svojoj djeci. Morate naći svoj poticaj, a za mene je to trening, volim reći da zato nisam nervozna niti živčana – nastavlja.

image

Jelena Sremić

Tomislav Krišto/Cropix

O projektu Narančasta ribica naša sugovornica ima samo riječi hvale i poziva samohrane roditelje da za vrijeme trajanja ljetovanja djece, odvoje vrijeme za sebe.

- Ljetovanje je preskupo za samohrane roditelje, a posebno kada dijete ima posebne potrebe. Projekt Narančasta ribica je odličan način da se djeca međusobno druže, a roditelji malo odmore. Smatram da su takve inicijative trebale još prije pokretati i financirati državne institucije, ali sva sreća da se Studenac odlučio baš na projekt koji obuhvaća jednoroditeljske obitelji – kaže naša sugovornica, koja dodaje da ima veliku potporu svojih prijatelja.

- Nemam vremena za kukanje, ali moram reći i da imam bliski krug ljudi koji mi pomaže i brojna pozitivna iskustva s djelatnicima bolnica i državnih institucija. Primjerice, kad je moj sin Toni imao leukemiju, kuharica iz bolnice i njen brat su mu kupili lijek, a pri Tonijevoj operaciji kralježnice sam dobila besplatan apartman u bolnici. Imamo puno problema u društvu, ali uvijek se nađe netko tko radi dobre stvari, kao što je sada slučaj sa Studencem i partnerima – nastavlja.

Izgradnja samopouzdanja

Putovanja bilo koje vrste vrlo su bitna u izgradnji samopouzdanja djece, čine ih tolerantnijima i željnima novih iskustava, ali i samostalnijima. Stoga odlazak na more u sklopu projekta Narančasta ribica za djecu predstavlja više od samo ljetovanja. Uz sami boravak na moru, za djecu su organizirane i brojne radionice, izleti i druge aktivnosti koje će doprinijeti i njihovom mentalnom razvijanju te pomoći da stvore ljeto puno predivnih uspomena.

Zbog upoznavanja drugih kultura i jačanja samopouzdanja, Jelena se trudi da sa svojim sinom posjeti brojna zanimljiva mjesta, poput otoka Tenerife, za kojeg kaže da ima najbolje prilagođene plaže za osobe s invaliditetom, što u Hrvatskoj nije slučaj. Naglašava kako je svog sina oduvijek poticala na samostalnost i druženje s drugom djecom.

- Nikad nisam dala ni njemu ni drugima da ga gledaju kao osobu kojoj nešto fali. On gotovo svugdje može sam, a ljudi se tome čude. Oduvijek sam mu govorila da to što ne može hodati ne znači da nije sretan ili da je manje vrijedan i naglašavala koliko doprinosi društvu – kaže Jelena, koja se uvijek borila da njen sin bude integriran u vrtićke grupe i razrede koje pohađaju i zdrava djeca.

image

Jelena Sremić

Tomislav Krišto/Cropix

- Djeca se tako nauče empatiji, nauče pomagati, gledaju nekog drukčijeg kao sebi ravnog, a Toni je na kraju uvijek bio omiljen u društvu – zaključuje Jelena Sremić.

Druženje, veselje i puno smijeha čeka 60 djece koja odlaze u Veli Lošinj u sklopu projekta Narančasta ribica. Uz pomoć donacija preko mobilne aplikacije Moj Studenac i izvrsnoj suradnji svih partnera projekta, prva grupa djece na ljetovanje je već otišla, a njihove dojmove i detalje o tome kako su se proveli moći ćete pronaći na stranicama Narančaste ribice.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Studenca.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. srpanj 2024 09:30