S pitanjem cijene smještaja u domovima za starije osobe mnogi se susreću tek kada više nemaju drugog izbora. Oni koji su na vrijeme rezervirali smještaj u nekom od pedesetak javnih domova za skrb uživat će u vrlo povoljnim cijenama te adekvatnoj kvaliteti skrbi. Oni kojima će rješenje biti smještaj u obiteljskim ili privatnim domovima za skrb, suočit će se s pitanjem kvalitete skrbi ili pak visokih cijena. Međutim, nove tehnologije nude nova rješenja. Starijim osobama koje su još pokretne i sposobne za samostalan život, dodatnu dozu sigurnosti nude usluge monitoringa i asistencije na daljinu.
Ove moderne usluge izrazito su raširene u zapadnoeuropskim zemljama, a jedna od njih pod imenom "Dobar susjed" nedavno se pojavila i u Hrvatskoj. Usluga "Dobar susjed" za oko četvrtine cijene smještaja u (jeftinom) javnom domu omogućuje korisnicima telefonsku asistenciju operatera koji će im pomoći da riješe neki od dnevnih životnih problema, ali i, po potrebi, alarmirati njihove bližnje u slučaju neke urgentne situacije. Starije osobe koje se pretplate na uslugu "Dobar susjed" mogu, primjerice, računati i na narukvicu s tzv. gumbom za paniku kojim na krajnje jednostavan način mogu zazvati pomoć u nekoj izvanrednoj situaciji. Uz uslugu "Dobar susjed" puno mirnije će se osjećati i članovi obitelji starijih osoba jer će znati da netko motri na njih.
Osim što praktično nema starije osobe koja ne preferira ostanak u vlastitom domu dok god je sposobna za samostalan život, vrlo su bitni financijski aspekti institucionalizirane skrbi. Prijave li se starije osobe na vrijeme za kvalitetne i pristupačne javne domove za skrb, to znači da će za smještaj u dvokrevetnoj sobi plaćati između dvije i tri tisuće kuna. I to je mnogima s niskim mirovinama previše, pa razliku u cijeni nadoplaćuje rodbina. No, najveći je problem što su javni domovi s visokim profesionalnim standardima skrbi teško dostupni i korisnici se suočavaju s višegodišnjim čekanjima.
Obiteljski domovi
Drugo relativno financijski pristupačno rješenje su brojni "obiteljski" domovi. No, taj izraz "obiteljski" vrlo je često zamjena za skromne standarde skrbi. Neki od tih domova su pravno gledano divlji tj. ne zadovoljavaju kriterije institucije za skrb. Poznate su horor priče iz pojedinih "obiteljskih" domova u kojima ne samo da nije bila osigurana adekvatna skrb, nego ni odgovarajući uvjeti za bilo kakav život a kamoli obitavanje osoba narušenog zdravlja; teško pokretljivih, oslabljenog imuniteta te često načetih s više kroničnih i akutnih oboljenja. Pa ipak, cijene smještaja u takvim "obiteljskim" domovima više su od 2000, a najčešće i od 3000 kuna. Za tu cijenu korisnici mnogih "obiteljskih" domova ponekad ne dobivaju kvalitetnu i raznovrsnu prehranu, niti njihovi bližnji mogu biti sigurni da primaju adekvatnu terapiju, pa čak ni onu temeljnu i nužnu. Nažalost, iza "obiteljskih" domova redovito se skriva nešto poput ubožnice za starije, koje se pretvara u mjesto za čekanje smrti u krevetu, bez ikakvih sadržaja koje bi život učinile dostojnim ljudskih bića.
Sobe u privatnim domovima
Situacija je puno bolja u privatnim domovima, no njih je malo. Također su često popunjeni te imaju cijene koje si mogu priuštiti malobrojni korisnici. Mnoge starije osobe sa solidnim mirovinama često zamišljaju kako će si moći priuštiti sobu u kvalitetnom privatnom domu. Međutim, kad više ne mogu samostalno živjeti, najednom shvate da su sve sobe popunjene. Još je češći slučaj da su jednokrevetne sobe, gdje korisnik neće izgubiti svoju intimu, toliko skupe da ih si čak niti oni s natprosječnim mirovinama ne mogu priuštiti. U prestižnijim privatnim domovima za skrb cijena smještaja u jednokrevetnoj sobi ide na više od 12 tisuća kuna, što znači da si takvu skrb mogu priuštiti prvenstveno oni s visokim ušteđevinama, koje se u toj situaciji jako brzo smanjuju. Smještaj u dvokrevetnim i višekrevetnim sobama u privatnim domovima također je osjetno viši nego u javnim domovima ili onim "obiteljskim". Smještaj u dvokrevetnoj sobi tako u pravilu počinje cijenom od 4000 kuna pa naviše. Pristojan dom s dobrim i profesionalnim osobljem te relativnom kvalitetnom prehranom prije će za smještaj u dvokrevetnoj sobi tražiti oko 6000 kuna. Nažalost, i među privatnim domovima ima takvih koji si zahvaljujući velikoj potražnji korisnika mogu dopustiti takve cijene i za prostore koji se ne mogu smatrati adekvatnima. Radi se, primjerice, o prenamijenjenim uredskim prostorijama s kupaonicama na hodniku.
Još 3 godine u vlastitom domu
Oni koji se odluče na ostanak u vlastitim domovima uz uslugu "Dobar susjed" prema inozemnim iskustvima mogu računati da će tako kupiti još 2-3 godine života u svojoj okolini, prije nego ih zdravstveno stanje natjera na smještaj u dom. Ako imate sedamdeset ili više, te godine dodatne neovisnosti i samostalnosti prava su dragocjenost, koja dolazi uz uštedu u odnosu na smještaj u domovima za skrb.
Uslugu "Dobar susjed" u Hrvatskoj omogućava 0-24 sedam dana tjedno i 365 dana u godini ljudski kontakt za sve hitne situacije s kojima se suoči starija osoba. Osim što će njihov operater potražiti za korisnike odgovarajuće odgovore, teleasistencija "Dobar susjed" osigurat će nekoliko tehnoloških rješenja koja jamče za sigurnost. To su usluge kontakt centra, popravci u kući, organizacija zdravstvenih usluga i hitne intervencije. Kako bi životna asistencija "Dobar susjed" pružila sve te usluge starijim osobama, u domu korisnika postavljaju se posebni uređaji/senzori, a isporučuje im se i vrlo poseban, napredni, ali krajnje jednostavan komunikacijski sustav koji uključuje i posebnu narukvicu s "gumbom za paniku" kojim korisnik trenutačno može zatražiti pomoć. O korisnicima zapravo brine mreža više kompanija čije usluge preko operatera povezuje životna asistencija "Dobar susjed". U Hrvatskoj će tako starije osobe u svojim domovima dobiti i usluge sitnih popravaka vodoinstalatera, električara, i drugih majstora, a ne samo pravodobne savjete i intervencije. Po potrebi interventni tim izlazi na adresu korisnika ako nitko od rodbine ili susjeda to ne može.