Godine 1981. Davor Bašić preuzeo je jednu malenu konobu nedaleko od splitskih Zlatnih vrata. Naziv lokala nije mijenjao, već je ostavio da na vratima i dalje stoji natpis "Kod Joze" iz poštovanja prema Jozi Tolju koji se 80-ih vratio iz SAD-a kako bi otvorio vlastiti ugostiteljski objekt u rodnom Splitu. Od početka je naglasak bio na domaćoj spizi, svježoj ribi i dalmatinskom pršutu te ugođaju koji je više nalikovao obiteljskom okupljanju nego večeri u restoranu. Osim imena, šjor Davor naslijedio je i tu tradiciju.
U to vrijeme, njegov sin Željko imao je tek 10 godina i nije bio siguran čime se želi baviti u životu, za razliku od brata Srđana koji od male škole izvikuje da će biti automehaničar kada odraste. Kako su godine prolazile Željko je sve više vremena provodio u konobi. Malo s tacnom u ruci, nekad s metlom, drugi puta iza šanka i put ga je nekako prirodno naveo u ugostiteljstvo. Danas je on vlasnik restorana kojeg je naslijedio od pokojnog oca i, ako njega pitate, nije se previše toga promijenilo u lokalu. Konoba je na istom mjestu u Sredmanuškoj ulici, točno preko puta rodne kuće njegove majke. Poslužuje se i dalje domaća hrana, a na goste se gleda kao na članove obitelji. Ono što se, pak, jest promijenilo to je svijet u kojemu konoba danas posluje. Inflacija, rast cijena energenata, tipizacija jelovnika te nemilosrdna pandemija su samo neki čimbenici koji su uvjetovali rad ovog, ali i svih ostalih ugostitelja u Hrvatskoj. Postavlja se stoga pitanje – kako da jedna malena obiteljska konoba opstane u novom vijeku? Ako se pita gospon Bašić, nema tu neke velike tajne.
Dalmatinska jela
- Svaki lokal je svoja priča. Da se sad ovdje, pet metara dalje, otvori druga konoba tko zna bi li ona također opstala 41 godinu. Jednostavno moraš biti sposoban pratiti trendove, iako se po tom pitanju ne mogu baš pohvaliti. Šta ću, konzerva sam i guram tradiciju bez nekih velikih komplikacija – veli Bašić.
Kod Joze nećete vidjeti razigrane crteže na tanjuru ili probati varijacije jela različitih egzotičnih kuhinja. No, pronaći ćete zato autohtona dalmatinska jela i ribu koja je prošla kroz mrežu starih splitskih ribara. Čak će vas, ponekad, i odgovoriti od narudžbe ako smatraju da postoji bolja opcija.
- Nema mi zapravo ništa draže nego da objasnim gostu kako se pripremaju naša jela. Primjerice peka, ona se ne radi za manje od pet do šest ljudi jer je potreban veći komad koji je pola kuhan, pola pečen. Ako se priprema porcija za jednu osobu meso će biti suho i neće se dobiti onaj pravi okus – objašnjava Bašić te dodaje kako je hrana jedna od onih uspomena koja se najlakše zapamti na putovanju. Zaboravit će se ime hotela ili znamenitost, ali dobro pripremljeno jelo se pamti kroz godine i zato se trude za svoje goste stvoriti doživljaj koji neće zaboraviti.
To je upravo i jedan od razloga zašto nije podlegao trendu, kako on kaže, "hamburgerizacije" jer, ističe, ako postanu svi uniformirani onda nema stvarno razlike nalazite li se u restoranu u Grčkoj, Hrvatskoj ili na Filipinama. No, opet, neke novitete se jednostavno ne smije izbjeći, u što se posebno uvjerio tijekom nacionalnog lockdowna kada su morali zatvoriti vrata i prilagoditi se novim uvjetima na tržištu. Tako je počeo raditi dostave – sjeo je u auto i vozio od kuće do kuće, sretan jer ima mogućnost da se i dalje bori za opstanak obiteljskog nasljeđa.
Vjeran tradiciji
- Kod nas rade ljudi koji su ovdje već više od 15 godina, nisam ih mogao samo tako otpustiti kad smo skupa toliko prošli. Iako sam znao da na gospodarsku situaciju ne mogu utjecati, proživljavao sam sve to kao osobni neuspjeh i nisam htio da itko zbog toga pati. Uostalom, ni moj otac tijekom rata nije nikome dao otkaz – navodi Bašić.
Spomen rata vratio ga je u prošlost, u jedan dragi trenutak kojeg se rado prisjeća. Bilo je to ljeto kada su se vratili prvi turisti u Split i u konobu je ušla grupica Talijana s nekoliko godina starom vizit kartom. Ta mu je gesta, kaže, stegnula srce i pokazala da ima smisla ostati vjeran tradiciji. Ipak, da bi postao konkurentan, neke novitete je morao pozdraviti. Jedan je već spomenuta dostava, dok je drugi mogućnost plaćanja karticama, kao i ponuda WiFi-ja za goste. U svemu tome mu je bitno da ima pouzdanog teleoperatera i zato se odlučio za A1 Hrvatsku koja je, prema mjerenjima korisnika na platformi Speedtest® kompanije Ookla®, daleko najbrža fiksna linija u Hrvatskoj.
- Usluge A1 Hrvatske su jednostavne za korištenje, a danas je posebno bitno biti dobro povezan, pogotovo sada kada imamo dostave i plaćanje karticama jer inače ne bismo mogli normalno raditi – ističe Bašić.
Usluga Fiskal1 dolazi, primjerice, s blagajnom koja je ujedno i printer te prilagođava kompletno blagajničko rješenje potrebama poslovanja uz intuitivno i jednostavno sučelje za korištenje koje nudi i mogućnost praćenje skladišta te zaliha robe.
Što će sve nove tehnologije donijeti, to Bašić, pak, ni sam ne zna, baš kao što ne vidi ni kako će budućnost konobe izgledati.
- Možda će ovo zvučati patetično, no meni je konoba mjesto gdje razgovaram i dalje s ocem. Od malih nogu se motam oko tih stolova i meni je ovaj prostor drugi dom, zaista mi puno znači. Nadam se samo da će i drugi poslije mene dijeliti taj osjećaj – kaže Bašić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska.