Kretanje na posao sat vremena prije, pretežak ruksak na leđima u kojem se nalazi rezervna odjeća, obuća i pribor za posao. Google mape konstantno uključene, a na slušalicama umjesto glazbe slušam gdje trebam ići. Strah od prometnica i oprezna vožnja po stazi za pješake. Briga da ću biti preumorna za posao. Tako je otprilike izgledao moj prvi odlazak biciklom na posao. Sada, nakon dva mjeseca, ovo smatram najboljim dijelom dana.
Prva jutarnja budilica zvoni u 6:30, nju ugasim i nastavim spavati još pola sata. Ona mi služi samo kao podsjetnik da se ubrzo moram probuditi. Na onu u 7:00 ustajem iz kreveta. Nakon toga slijedi doručak i spremanje za posao, za sat i pol sam sa svime gotova. Izlazim iz stana, uzimam bicikl i krećem na posao koji počinje u 9 sati. Niti u jednom trenutku nema nervozu zbog potencijalne gužve i kašnjenja na posao. Ne moram provjeravati ni ZET-ovu aplikaciju da vidim raspored buseva i tramvaja. Od početka travnja svakodnevno odlazim na posao biciklom i upravo mi je to olakšalo život, ali i donijelo mnoštvo drugih benefita.
Bicikl sam kupila prošle godine u ožujku. Najteže mi je bilo izabrati boju, obožavam roza, ali su mi prijatelji savjetovali da to nije boja za bicikl. Odluka je bila na meni pa je moj sportski bicikl ipak upečatljiv u moru tamnih boja. Nisam htjela uzeti bicikl predviđen za gradsku vožnju jer sam ga prvenstveno kupila za rekreaciju vikendom.
Nostalgija za djetinjstvom
Inače, dolazim iz malog mjesta u Slavoniji i cijelo sam djetinjstvo provela na biciklu tako da me nostalgija za tim danima najviše potaknula na kupnju. Oduvijek sam uživala u dugim vožnjama biciklom, samo su se one u Slavoniji uvelike razlikovale od gradske vožnje po Zagrebu. Sestra i ja smo znale dnevno i nekoliko desetaka kilometara prijeći biciklima, i to je definitivno ono što mi najviše nedostaje. Imam 23 godine, sportski sam tip i volim se kretati, no zbog učenja i posla često ne pazim na zdrav život i ne održavam kondiciju, tako da je ponovno kretanje stvorilo neke izazove i prepreke.
Kako sam ga kupila u ožujku dok je još trajao fakultet i imala sam obaveze, bicikl je neko vrijeme stajao netaknut, na slobodne vikende sam se znala provozati. Ljeti sam našla razne izgovore poput vrućine ili mogućnosti kiše pa je i tada odmarao. Došla je zima i temperature i vrijeme ponovno su bili izgovor, no na proljeće ih više ni sama nisam mogla naći i odlučila sam aktivnije živjeti.
Čim sam krenula biciklirati na posao ponovno sam shvatila koliko sam zaljubljena u fizičke aktivnosti i počela sam više obraćati pažnju na broj koraka dnevno, odlaziti u teretanu kada imam vremena, ali i paziti na prehranu. Unosim više proteina, jedem više voća i povrća te dodatno uzimam vitamine i magnezij.
Sve zajedno rezultiralo je manjem stresu i nervozi tijekom dana, boljem snu, a napokon više ne osjećam onu neprestanu iscrpljenost. U početku mi je tijekom bicikliranja bilo teško disati i osjećala bi umor, no to se zaista smiri s vremenom.
Na posao sam prvi puta biciklom otišla u srijedu, nisam htjela čekati još jedan ponedjeljak i tražiti izgovore. Odluku sam donijela prije spavanja kada sam navijala budilicu za sljedeće jutro. Navila sam ju dosta ranije kako bi se mogla organizirati ujutro.
Devet kilometara svaki dan
Od stana na Rudešu do redakcije u Koranskoj ulici imam 4,5 kilometara. Javnim prijevozom, u jutarnjim satima, mi za tu udaljenost treba oko 40 minuta, bez gužve treba 20-ak minuta. Najprije me čeka hodanje do stanice na Voltinom gdje bus 118 vozi do Mažuranca, a onda opet pješice do redakcije.
Automobilom imam 15 minuta kada nisu gužve, tako da za odlazak na posao računam da mi treba 35 minuta, dodatno vrijeme oduzme traženje parkinga oko zgrade pa za odlazak na posao autom trebam minimalno 40 minuta. Također, u zgradi u kojoj živim nemam parkirno mjesto tako da mi je problem naći parking i kad se vraćam s posla.
Opcija koja mi se najviše isplatila i koju sam često prakticirala je vlak. Sa stanice Kustošija do Glavnog kolodvora se vozim osam minuta i onda pješačim dodatnih 15-ak minuta do posla.
Istu tu udaljenost biciklom prijeđem za 20 do 25 minuta i od početka ovog proljeća to je moj najbolji izbor za odlazak na posao.
Vožnja biciklom smatra se univerzalnom aktivnošću koju vole i djeca i odrasli. Već se podrazumijeva da svi znaju voziti bicikl te da je to jedna od osnovnih aktivnosti koju učimo u djetinjstvu. U skandinavskim zemljama i Nizozemskoj sasvim je normalno ne posjedovati automobil i ići svaki dan na posao biciklom. S druge strane, u Hrvatskoj dvočlana obitelj ima najmanje dva automobila. Osim što je zabavna opcija, odlazak biciklom na posao je i najekonomičnija i ekološki osviještena opcija, stoga ne bi bilo loše da se ugledamo na zemlje kojima je bicikl prvi izbor.
Izgradnja mišića i ublažavanje depresije
Neki od očitih benefita bicikliranja su ubrzanje metabolizma i izgradnja mišića, što može, ako je potrebno, potaknuti sagorijevanje kalorija i smanjenju tjelesne težine. Bicikliranje općenito poboljšava snagu, izgled, ali i funkcioniranje mišića nogu. Također, tijekom bicikliranja tijelo radi na svim osnovnim mišićima koji su mu potrebni za održavanje ravnoteže.
Biciklizam može ublažiti osjećaj stresa, depresije i tjeskobe jer se za vrijeme aktivnosti fokusiramo na cestu, pokrete i pravilno držanje tako da ni ne razmišljamo o problemima. Vježbanjem se oslobađa i hormon endorfin koji smanjuje razinu stresa. Idealno je za početak dana sa zdravom aktivnošću, koja razbuđuje jer pojačava i poboljšava cirkulaciju.
Blatobrani i kabanica obavezni
Ono što bih savjetovala svakome tko se upušta u odlaske na posao biciklom su definitivno blatobrani na biciklu i kabanica koja se može složiti tako da zauzima minimalno prostora. U ruksaku obavezno nosim i rezervnu majicu koja mi većinom nije potrebna, no dobro je imati je za vrijeme velikih vrućina. Nosim i češalj i dezodorans, premda to uvijek imam u i u ručnoj torbici. Većina mojih traperica i hlača sadrži elastin tako da su rastezljive i nemam problema s njima u vožnji ili šetnji, ali pretpostavljam da bi u hlačama drukčijeg materijala vožnja bila mrvicu neugodnija.
Uz sebe na biciklu uvijek imam i Jana Sport bocu vode od 0,75L koja je prilagođena upravo za ovakve radnje. Odlično je da zahvaljujući posebnom dizajnu savršeno stane u utor za bocu na biciklu koji, priznajem, još nisam stigla instalirati. No, Jana Sport je toliko praktična da je mogu jednostavno piti i dok vozim, naravno ne u najvećim prometnim gužvama.
Dobar lokot je nešto u što se isplati investirati i što je obavezno ako bicikl ostavljate na ulici. Moj jedini problem s biciklom je taj što nemam svoju garažu ili ostavu gdje bi ga mogla čuvati, tako da je on u zgradi zavezan za rukohvat od stubišta što je opcija koja baš i ne oduševljava moje susjede. Jedno sam vrijeme imala plan postaviti nosače za bicikl u stanu, ali onda bih imala problema s konstantnom prljavštinom u stanu zbog guma.
Najbolje kod odlaska biciklom na posao je neovisnost o drugim sudionicima u prometu. Kada se vozim biciklom onda sam i pješak i vozač i prilagođavam se ovisno o situaciji u prometu.
Vremenski uvjeti
Nakon benefita, vrijeme je da vam otkrijem i negativne strane. Vjetar je najveći neprijatelj za sve bicikliste. Poznate su one šaljive priče biciklista da u kojem god smjeru krenete vjetar vam puše u prsa, no težinu te uzrečice nisam shvaćala dok nisam počela aktivno biciklirati. Sunce ne stvara velike probleme, posebice kada idem ujutro jer su tad temperature svježe, ali od njega se uvijek mogu zaštititi kapom i sunčanim naočalama. Idealni uvjeti za vožnju biciklom su tijekom proljeća kada još nisu visoke temperature i tijekom jeseni kada temperature ne idu u minus te ceste nisu skliske.
Nekoliko mi se puta dogodilo da me kiša uhvatila na pola puta, dobra stvar je bila što se to gotovo uvijek događalo na putu prema kući tako da nije ni bilo važno jer bih se svejedno presvukla po dolasku u stan. Međutim, kada je u pitanju odlazak na posao, a vani pada kiša ili se najavljuje neko nevrijeme onda izbjegavam bicikliranje.
Bicikliranje me naučilo i tome da nisu sve prečice u životu korisne. Jednom prilikom nisam mogla odoljeti prečici koja mi je put skraćivala famoznih 50 metara, sa stazice sam skrenula na blatnjavi put i pala. Od tada je moja preporuka za sve bicikliste da se drže asfaltiranog puta.
I, naravno, uživajte u slobodi koju vam pruža bicikl!
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Jane Sport.