U svijetu svake godine od sepse oboli otprilike 50 milijuna ljudi. Drugim riječima, prije nego ste pročitali ovu rečenicu do kraja jedan pacijent je skončao od stanja gdje organizam, odgovarajući na infekciju, zapravo uništava vlastite organe. Unatoč dramatičnim brojkama, šira javnost zna veoma malo o ovoj tihoj pandemiji, iako je mortalitet veći i od smrti povezanih s koronavirusom. Usporedbe radi, u rujnu 2020. godine, u doba kada je virus COVID-19 opasno prijetio svijetu, svaki dan je od posljedica korone u svijetu umrlo otprilike 5400 ljudi, što su približno četiri osobe po minuti. Od sepse, pak, svake tri sekunde umre jedan čovjek.
Stanje u Hrvatskoj preslika je i globalnih statistika. Prema podacima Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije (HDMSARIST), prošle je godine od sepse bolovalo nešto više od 8000 ljudi, no zbog činjenice da kod nas još uvijek ne postoji registar oboljelih i umrlih od sepse, vrlo je teško dati preciznu sliku. Uostalom, na ljestvici deset vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj se sepsa niti ne navodi jer je dio umrlih osoba prikazivan u drugim skupinama bolesti.
S druge strane, udio oboljelih od sepse u ukupnom broju hospitalizacija u Hrvatskoj kontinuirano raste, a samo lani su na liječenje ukupno utrošena 63.553 bolnička dana. Prema dostupnim podacima iz Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske (CEZIH), izravni troškovi sepse u hrvatskim bolnicama (na temelju dijagnostičko terapijskih skupina) u 2021. iznosili su 10,85 milijuna eura. Iako, procjenjuje se da je ukupno izravno financijsko opterećenje i veće jer nisu svi slučajevi bili zapisani kao sepsa.
Kako se o prirodi sepse veoma malo zna u javnosti, HDMSARIST je ove godine, u suradnji s Hrvatskim društvom za kliničku mikrobiologiju i parazitologiju te Hrvatskim društvom anesteziologije i intenzivne medicine predstavilo Radnu skupinu za izradu i donošenje Nacionalnih smjernica za prevenciju i liječenje sepse kako bi se unaprijedila edukacija zdravstvenog osoblja i sami bolnički protokoli te postigao manji broj infekcija sepse i bolji ishodi liječenja kod onih koji od sepse obole.
Tim povodom razgovarali smo s dr. sc. Adriano Friganović, dipl. med. techn i jednim od osnivača HDMSARIST-a. Prije no smo krenuli, objasnio nam je što je točno sepsa, odnosno „trovanje krvi“ kako se kolokvijalno kaže za ovu bolest.
- Možemo reći da je "trovanje krvi" izraz koji je usvojio naš narod i da je samo djelomično ispravan. Sepsa predstavlja pretjerani imunološki odgovor koji dolazi kada toksini bakterija i virusa, rjeđe gljivica, dospiju u krvotok i izazovu stvaranje i oslobađanje brojnih endogenih posrednika upale u krvotok. Da bi došlo do sepse dva preduvjeta moraju biti zadovoljena: virulentnost uzročnika i oslabljena otpornost domaćina. Dakle, morate imate infekciju nekim mikroorganizmom koji ukoliko dospije u krvotok izazove reakciju našeg organizama – objašnjava Friganović.
Kao glavni uzročnici pojave sepse izdvajaju se niska pokrivenost rutinskog cijepljenja, povećana otpornost stanovništva na antibiotike, kašnjenje u prepoznavanju i liječenju i sl. Ipak, pravi krivci razvoja simptoma su prvenstveno Escherichia coli i gram-negativne bakterije (Pseudomonas aeruginosa i enterobakterije) koje se javljaju nakon određenih kirurških zahvata u bolesnika s malignom bolešću. Naime, unatoč tome što je ona najčešći uzročnik smrti u bolnicama, 80 posto slučajeva javlja se izvan zdravstvenih ustanova, a do smrti dolazi prvenstveno zato što bolest dugo ostane neprepoznata.
Ako se sepsa odmah dijagnosticira mogućnost preživljavanja je čak 80 posto. No, već nakon šest sati, šanse za preživljenjem su svega 30 posto. U slučajevima kad se ne prepozna na vrijeme ili neadekvatno liječi, sepsa u pravilu dovodi do zatajenja više organa, septičkog šoka te, naposljetku, smrti. U 25 godina rada u KBC Zagreb, Friganović više ne može ni izračunati koliko je takvih pacijenata tretirao.
- Klinička slika bolesnika sa sepsom može varirati od blage, gdje se bolesnici uz nadzor liječe na matičnim odjelima (interna, kirurgija itd..) do teže kliničke slike i septičkog šoka koji zahtijeva intenzivnu skrb. Bolesnicima u teškoj sepsi i septičkom šoku potreban je invazivni monitoring krvnog tlaka, centralni venski kateter za primjenu resuscitacije tekućinama te antibiotika. Intubirani su što znači da disanje u potpunosti kontroliramo putem ventilatora. Takvi bolesnici su često hemodinamski nestabilni i na korak su do otkazivanja jednog po jednog organskog sustava stoga je skrb za njih izuzetno kompleksna i intenzivna – opisuje nam Friganović.
Čak i oni pacijenti koji se izvuku nemaju lagodan život. Skoro polovica preživjelih od sepse pati i od dugotrajnih fizičkih i/ili psihičkih posljedica, kao što su poteškoće s gutanjem, slabost mišića, poteškoće sa spavanjem, loše pamćenje, poteškoće s koncentracijom, zbunjenost, umor i anksioznost. Osobe koje su preživjele teže oblike, vrlo često imaju posljedice i u vidu PTSP-a ili pak gubitka kognitivnih sposobnosti budući da sepsa „napada“ neke stanice u mozgu koji nakon toga prouzrokuju stanje slično Alzheimeru. Kako bi se spriječio nastanak bolesti važno je znati prepoznati simptome te pristupiti ranom liječenju.
- Nemoguće je predvidjeti tko će razviti sepsu, svatko ju može razviti, no postoji skupina bolesnika koja je ipak ranjivija i kod koji je potreban veći oprez: imunokompromitirani bolesnici, pacijenti nakon opsežnih kirurških zahvata, dijabetičari, bolesnici bez slezene, stariji od 65 godina, djeca do godine dana i novorođenčad...Važna je pravovremena reakcija na prve simptome i znakove sepse jer u početnoj fazi možemo bolest staviti pod kontrolu – napominje Friganović.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i BD Croatia.